For Homeland Ready – uzvik na Facebooku kao dokaz da su društvene mreže tek velike birtije

Dok je prije pojave društvenih mreža sve ono što smo govorili u ljutnji, bijesu, afektu, pa čak i u neobveznom čavrljanju s poznanicima, ostajalo u našim uskim krugovima i polako bivalo zaboravljeno kako bi vrijeme prolazilo, danas je doseg svega što kažemo daleko veći (ma koliko Zuckerberg pokušavao smanjiti Reach postova), a trag dublji. Tako je ovih dana ljutnja domaćih nogometnih navijača izišla iz kafića, dnevnih soba i ostalih mjesta gdje se gledaju utakmice i raspravlja o njima – i preselila se na Fifinu Facebook stranicu, koju prati skromnih 700.000 osoba.

Pjesnici su čuđenje u svijetu, rekao je jednoć Antun Branko Šimić, a a ja ću danas (zlo)namjerno parafrazirati taj stih u – Hrvati su čuđenje u svijetu. Odnosno, vjerujemo da se barem community manager Fife poprilično začudio kada su mu postove na Facebook stranici Hrvati počeli zasipati porukama podrške za nogometaša Josipa Šimunića uz uzvike – For Homeland Ready! Što je doslovan prijevod politički obojenog pozdrava, zbog kojega Džo neće nastupiti na nadolazećem Svjetskom nogometnom prvenstvu.

No, možda se community manager i nije iznenadio, jer su Hrvati spomenutu Facebook stranicu već zasipali sličnim sadržajem kada je prvotno objavljena vijest o Šimunićevoj suspenziji (podsjetimo, bijes navijača sada je nastupio jer je odbijena žalba na odluku o zabrani igranja utakmica). Možda je spomenuti CM u međuvremenu i naučio nešto hrvatskoga jezika, barem kako bi mogao razaznavati psovke od nešto pristojnijih rečenica i tako lakše “uvoditi reda” među komentarima.

Odsutnost vela anonimnosti

Na stranu cijela situacija s Fifom, Šimunićem, nogometu, četrdesetpetom, devedesetprvom, dvijeičetrnaestom i svemu ostalome što priča povlači za sobom (u to osinje gnijezdo ne želim dirati, iako očekujem da će komentatori ovog teksta učiniti upravo suprotno), ovdje se želim osvrnuti još jednom na činjenicu koliko su društvene mreže promijenile doseg onoga o čemu se priča, bez obzira na temu. Dok bi prije nekoliko godina ljutnja ovih navijača ostala u okvirima birtija u kojima se s ekipom redovito prate nogometne utakmice (i/ili teletekst) ili dnevnih soba gdje se radi, manje-više, ista stvar, ili bi se eventualno nešto bijesa proširilo na ulice, poruka koju šalju navijači ne da je prešla granice tih zidova ili granice Hrvatske – obišla je i obići će vrlo lako cijeli svijet, jer Fifinu stranicu prati u ovom trenutku 784.029 ljubitelja nogometa.

No, ono što je upravo Facebook donio, za razliku od ostalih društvenih mreža, je odsustvo anonimnosti. Naravno, i dalje ima onih koji na ovoj društvenoj mreži postavljaju lažna imena ili nadimke, ali većina korisnika ne libi se iznijeti salvu uvreda prema ovoj svjetskoj instituciji potpisujući se vlastitim imenom i prezimenom. I ne samo to, ostavljaju i svoj “digitalni potpis”, svoj profil, na kojemu se, ovisno o postavkama privatnosti svakog pojedinca, mogu pronaći i zanimljivi detalji o njihovom životu. Tako u manje od nekoliko sekundi možemo doznati koju gimnaziju pohađa jedan od komentatora, u kojemu mjestu stanuje, grad u kojemu je rođen, da voli elektronsku glazbu, da radi na svom fizičkom izgledu, a da su mu od svih vježbi najdraži čučnjevi. Čak možemo vidjeti i njegovo nasmiješeno lice među razrednim kolegama.

A do svega toga me dovela činjenica da “spominje majku” čelnicima Fife na službenoj stranici ove organizacije.

Istina, vidljivo je iz opisa kako je riječ o mlađoj osobi, koja možda u ovom trenutku ne razmišlja toliko zrelo, ali ovo je nasumičan komentator kojeg sam odabrala – za nekoliko godina kada bude i zreliji, Fifinu Facebook stranicu možda će i dalje “krasiti” ova uvreda, koja jednim klikom vodi do digitalnog života ovog komentatora.

Digitalna birtija s milijardu gostiju

Dok s jedne strane društvene mreže pričaju lijepe priče, koje mogu obići cijeli svijet u nekoliko dana, s druge strane one manje lijepe svijet obilaze još brže. Ono što je danas ujutro na društvenim mrežama, već je u poslijepodnevnim satima u medijima. Ako ne i prije. Nisu se ljudi nešto posebno promijenili otkako je Facebooka i Twittera, nego se promijenio doseg poruka koje odašilju. Ono što bi ranije ostalo u četiri zida kakvog zadimljenog kafića, izrečeno poslije šestog piva, sada obilazi cijeli svijet. Ali za razliku od birtije, internet pamti, digitalni trag ostaje i sve je teže sakriti ono što se jednom, možda i u afektu, postavilo na društvene mreže.

A kada se više pojedinaca nađe u istomišlju i ostavlja bijesne poruke po jednoj globalnoj Facebook stranici, to se pretvara u digitalni trag jedne cijele nacije, slagao se s njima ostatak osoba ili ne. Stoga se ne čudite ako vam se štucalo jutros – uvjereni smo da nas je, kao naciju ludu za loptanjem i bijesnu zbog suspenzije omiljenog nogometaša, online tim Fife spominjao u psovkama izrečenim ispod glasa…