Filip Zavadlav: Kako je ubojica podrškom na online mrežama postao simbol borbe za pravdu?

Zašto je upravo ovaj zločin tako zaokupirao društvene mreže i medije?

Okolnosti ubojstva i trenutno povjerenje javnosti u tijela javne vlasti odaju nam razlog kako čak i takvo zlodjelo može postati metafora “preuzimanju pravde u svoje ruke” koja u online sferi viralnom brzinom postaje i podrška samom počinitelju.

Igramo se detektiva i moralnih sudaca

Iz dosad dostupnih informacija, znamo da je Filip Zavadlav u središtu Splita ubio trojicu muškaraca koji su, kao pripadnici splitske narko-scene, njegovom starijem bratu već dugo prijetili i ucjenjivali čitavu obitelj. S obzirom na pozadinu ubijenih, vrlo brzo je etiketa žrtve prešla na samog počinitelja ubojstva.

Društvene mreže, od Facebooka, Twittera do Reddita, postale su glasilo stavova različitih skupina i pojedinaca koji su pratili odvijanje potrage i konačno uhićenje Zavadlave ovaj vikend. Prateći pomno vijesti u medijima, slušajući obraćanja policije, pregledavajući videa, mnogi su u konačnici odlučili dati podršku ovome mladiću pravdajući njegov čin činjenicom da živimo u neuređenoj državi koja nije mogla na vrijeme riješiti situaciju.

Na društvenim mrežama nerijetki su bili komentari poput: “Žao mi je što si svoju mladost za koju si se teško izborio okončao takvom tragičnom odlukom. Još više mi je žao što živiš u tako bolesnoj državi, da si doveden u situaciju gdje misliš da nema drugog puta…”

Dok je sam proces trenutno na čekanju jer Zavadlav nije uspio iznijeti obranu u tužiteljstvu zbog psihičkog stanja, reakcije na društvenim mrežama su bujale. Na Redditu su se otvarala pitanja je li zbilja heroj ili zločinac, raspravljalo se o poznatim i nepoznatim informacijama, seciralo sam čin ubojstva i povod. Dok se na Facebooku pokrenula i grupa podrške Filipu Zavadlavi koja je u dva dana došla do 20 tisuća pratitelja. S obzirom na sporne okolnosti, ne čudi što je stranica još jučer blokirana i uklonjena. Naravno, nije proteklo dugo da se “PRAVDA ZA FILIPA” opet pokrene, ali ovaj put kao zatvorena grupa. Najzanimljivije od čitavog pokreta je činjenica i da su pojedini članovi bili toliko angažirani oko slučaja da su za Filipa angažirali i poznatog hrvatskog odvjetnika.

Kako objašnjava i psiholog Igor Čerenšek kojem sam se obratila da raspravimo okolnosti reakcije javnosti, društvene mreže su izvrstan alat kad je u pitanju mobilizacija takve podrške.

Online sfera daje priliku ljudima da podijele svoje mišljenje s drugima, dobiju podršku i na taj način osnaže svoju ideju, inicijativu ali i same sebe. Online sfera je sjajan način da se čuje glas i osnaži pojedinca kojeg se inače ne bi toliko čulo, pa tako i u ovom slučaju.

Uzeti pravdu u svoje ruke, bez obzira na sredstvo

U Splitu su ubijene tri osobe. I to je čin koji nema nikakvo opravdanje. Međutim, činjenica da su u pitanju pripadnici splitske narko-scene odnos žrtve i zločinca kao da je promijenio strane u online diskursu. Kako objasniti takvu glasnu podršku nekome tko je na kraju ipak počinio zločin, a o kojem se sve okolnosti još ne znaju?

Ponašanje javnosti u tom slučaju pojasnio je Čerenšek ističući da cilj ne opravdava sredstvo, ali nekad je bitnija namjera, koja je u ovom slučaju, postala motiv borbe protiv korumpirane i neefikasne vlasti.

Ljudi su kroz povijest imali tendenciju stati na stranu onih koji su borci za pravdu i zastupaju slabije pa čak i onda kad to ne rade na uobičajeno društveno i zakonski prihvatljiv način. Nekad u očima društva, cilj opravdava sredstvo, posebno ako je u pozadini događaja prepoznata plemenita namjera. Nije neobično da se ljudi povezuju s osvetnicima, naime dobar dio filmske industrije se upravo na tome bazira, tako da je ovakvo povezivanje i zauzimanje za “osvetnika” uobičajeno i nimalo neobično. Ipak ne smijemo zaključivati da stavovi onih koji online istupaju svojim stavovima doista stavovi većine. Moguće je da su ti pojedinci samo najglasniji.

Je li nešto trulo u državi u Danskoj?

Kako ističu članovi grupe Pravda za Filipa, nazvali su grupu tako jer je “subotnji masakr na splitskim ulicama posljedica totalnog sloma pojedinca prepuštenog sebi samom, od stresnog odrastanja u teško disfunkcionalnoj obitelji gdje je zakazao CZS, do suočavanja s narko-mafijom koja je reketarila i maltretirala njega i njegovu obitelj dok konačno nije došao do ruba i pukao.”

Niz komentatora na društvenim mrežama ostavljao je tako svoje primjere iz života kad su se našli suočeni s dilerima, kamatarima, zlostavljačima i drugim akterima kriminalnih grupa i uličnih bandi… Ističući neugodne i ružne situacije gdje su na ovaj ili onaj način bili bespomoćni samostalno nešto promijeniti. S druge strane, ti isti ljudi smatraju da nema smisla zatražiti pomoć od policije ili pravosuđa te općenito provoditelja reda i mira jer oni tobože “s tim istim dilerima i kamatarima sjede i piju po noći”.

Da je stanje alarmantno, ne pokazuje samo ovaj slučaj s Filipom Zavadlavom. Ova jedna anegdota tek je materijalizirala stanje o čemu iz godine u godinu dobivamo podatke.

Činjenica jest da su građani Hrvatske prije nešto više od dva mjeseca u HRejting istraživanju izrazili kako smatraju da su političke stranke i pravosudni sustav najkorumpiranije područje hrvatskog društva. Svjetski indeks javnog integriteta koji mjeri mogućnost države da kontrolira korupciju unutar različitih područja pokazuje kako smo prošle godine u kategoriji neovisnosti pravosuđa od 117 država u kojima se mjeri završili na 100. mjestu!

Heroj ili zločinac?

Odgovor na to pitanje možda nećemo imati ni kada se donese presuda, jer uostalom, ovo je pitanje o kojem raspravljaju građani i javnost, a ne sud. Netko će Filipa bez promišljanja prozvati zločincem koji treba u potpunosti odgovarati za ono što je napravio najvećom kaznom, netko će i nakon svega reći: svaka mu čast.

Kao i uvijek, dok se detalji istrage ne saznaju i dok se ne donese presuda, mediji uzimaju stvar u svoje ruke da zadovolje apetite gladne javnosti koja želi dobiti više argumenata za jednu ili drugu stranu spora. Između ostaloga, to znači povezivanje poznatih tragova, ali i traženje vlastitih, a najzanimljiviji i (nažalost) najlakše dostupni tragovi danas su oni internetski. Tako se iskopalo da je Filip i prije godinu dana na svom Facebook profilu komentirao infografiku hrvatskih afera spominjući da treba u navedene tvrtke “navratiti kalašnjikovima”. Takvih objava u regiji dnevno vjerojatno ima na desetke, ali u ovom slučaju – odjednom dobivamo ključnu činjenicu i dokaz – kojim se nastavlja kriminalistička serija.

No, kako objašnjava Čerenšek, online mreže su prepune informacija, pravih i krivih…

Kao i mišljenja. Ako kritički ne pristupamo tim informacijama i mišljenjima dovodimo se u opasnost slijepo vjerovati ili se slagati s njima internalizirajući ih kao vlastita, a sve to u nedostatku informacija ili zbog prevelike izloženosti samo nekim određenim. Na kraju, svako je mišljenje i dalje velikim dijelom subjektivno bez obzira što se temelji na nekim “činjenicama” jer ipak je ono samo naše mišljenje, pojedinca ili određene skupine koja ga kreira temeljeći se na vlastitim prethodno formiranim stavovima i vrijednostima.

Nažalost, mnogim medijima ovo je tek unosna naslovna vijest čije se pitanje ne promiče dalje od crne kronike. Ipak, ono što se propušta uvidjeti su dvije stvari. Kao prvo, društvene mreže su snažan alat u aktivaciji građanskog pokreta (bez obzira kakve naravi i tematike), a o tome smo najbolje vidjeli na primjerima nekadašnjeg Arapskog proljeća ili trenutnih protesta u Hong Kongu.

A druga, još važnija stavka jest – iako ovo je možda omanji slučaj, koji će utihnuti za koji tjedan – Filipov čin postaje značajan upravo jer se povezao s dubokim nezadovoljstvom sustavom.

Bez obzira na činjenice o samom slučaju i što tko mislio Filipu, jedina važna (i prava) informacija jest da su građani koji mu izražavaju podršku osjetili nepravdu i neučinkovitost hrvatske države te su ju u 2020. odlučili izraziti na najučinkovitiji način – online.