Da, čuli ste me. "Ne želite" li šefa među Facebook prijateljima, kako mi dojavljuju skoro svi domaći mediji, pretpostavit ću da ne znate šefu ograničiti što vidi putem Facebookovih filtara koji su dostupni gotovo od samih početaka ove društvene mreže. Niti želite napredovati u svojoj karijeri, jer imati ‘šefa’ među Facebook prijateljima zapravo može biti jedna od najkorisnijih stvari koje ćete napraviti za svoju karijeru!

“Hrvati ne žele šefa na Facebooku” naslov je većine objava o istraživanju poslovnog portala Posao.hr koje ste mogli pročitati krajem prošlog tjedna. Osim zaključka da zaposlenici “žele držati poslovni i osobni život odvojenima”, skoro se nikakav prostor ne daje mogućnosti digitalnih “prijateljstava” sa svojim šefom.
“ALI ZAISTA NE ŽELIM ŠEFA NA FACEBOOKU” – derete mi se u virtualno uho, iako nema potrebe za caps lockom, univerzalnim znakom deračine kakvu ne želite da vam, primjerice, šef vidi na Facebook profilu.
Pošteno.
No, ako se ne radi o neprimjerenom kontaktiranju koje graniči s uznemiravanjem, zaista ne postoji razlog zašto ne biste bili prijatelji sa svojim nadređenim na najpopularnijoj društvenoj mreži u Hrvata (a i u ostatku susjedstva slično je stanje).
Vaš šef zaslužuje vlastiti Facebook filter i listu
Vi zapravo toliko volite svog nadređenog da ćete njoj ili njemu priuštiti samo za njih izabran sadržaj, pojačan vjernošću firmi i dokazima vašeg znanja, iskustva i potrebe da vam daju povišicu.
Ne znate ili vam se ne da koristiti Facebookove filtre ili liste? Sjednite, jedan. Ne zaslužujete ni čitati ostatak ovog članka ako vam teže pada kliknuti na dva do tri linka od dugoročnog razmišljanja o vlastitom poslovnom i karijernom razvitku…
Ako želite naučiti, Wired je nedavno objavio prilično detaljan vodič kroz Facebookove postavke za privatnost, kao i korištenje popisa prijatelja!
Kako vas sada više nema što biti strah da će vaš šef vidjeti nešto neprimjereno ili vas gnjaviti na chatu – krenimo od pozitivne nule i svih prednosti bivanja frendova na Facebooku sa svojim nadređenim:
1. Facebook odavno nije samo za prijatelje, već i šefove, klijente…
Savjet koji Ameri često daju svojim kolegama koji odluče da jednostavno ne žele šefa na Facebooku, jest da ga ili ju jednostavno dodaju na LinkedInu, najvećoj poslovnoj društvenoj mreži na svijetu. Iako manji od Facebooka, LinkedIn je sa svojim profilima, uređenim poput CV-a, primjereniji poslovnoj komunikaciji.
Na žalost, iako LinkedIn ima značajan broj korisnika u regiji, nikad zaista nije zaživio kao poslovna društvena mreža. Čak i oni aktivniji, mahom iz digitalne industrije (primjerice, čitatelji Netokracije), rijetko koriste išta na LinkedInu osim svog profila kao CV-a.
U regiji je LinkedInovu funkciju komunikacije o poslovnim temama zamijenio – Facebook.
Razmislite samo: Facebook grupe profesionalaca; poput Developers Hrvatska, Web Designers Hrvatska, Društveni mediji, Ecommerce Hrvatska, Digitalni turizam (…) puno su aktivnije od svojih pandana na LinkedInu. Tvrtke postavljaju svoje studije slučaja – na Facebook. Čak je i Twitter češća opcija od LinkedIna.
Govoriti, stoga, o Facebooku kao privatnoj društvenoj mreži možete samo u slučaju da živite u imaginarnom svijetu gdje više vjerujete pričama koje vam prodaje Zuckerberg, nego stvarnosti s kojom se suočavate na svom newsfeedu…
2. I vaši šefovi su ljudi, kao i klijenti
…na kojem vaš šef ili klijent objavljuje sadržaj iz svog privatnog života. Iako ih možda doživljavate samo kroz prizmu nerazumnih KPI-jeva i neugodnih sastanaka, vaši šefovi i klijenti – imaju život. I dijele ga na Facebooku.
I, priznajte, koliko god govorili o tome da ne želite da netko ubada nos u vaš život (tj. feed), vas u ovom trenutku zapravo zanima što vaš šef, odnosno šefica, objavljuju na Facebooku. Zamislite samo da imaju blog. Tumblr. Pinterest!
Nedavno sam tako otkrio da jedna kolegica vodi jako zanimljiv blog o hrani, a svi koji me prate na Instagramu znaju koliko cijenim umijeće kuhanja. U njenom slučaju, radilo se o linku s Facebook profila. Da je nemam na ovoj “osobnoj” društvenoj mreži, to možda nikad ne bih otkrio!
Na stranu ljudska znatiželja, razumjeti drugu stranu nečijeg života (putem društvenih mreža) može nam dati kontekst njihovim poslovnim odlukama. Znate li da vaš šef proživljava određene stvari u svom privatnom životu u određenom trenutku, možda se onda nećete morati toliko živcirati kad ne bude imao strpljenja na sljedećem sastanku. Dapače, razumjet ćete ga i možda će vam upravo ta empatičnost pomoći da razvijete kvalitetniji odnos.
Iako su “kave” najpopularniji oblik networkanja u regiji, vjerojatno nećete imati baš toliko prilika zvati šefa na kavu, a i u nekim slučajevima nije ni primjereno. Budite stoga profesionalni, čak i ako se radi o “opuštenom” Facebooku.
Da, nećete vjerovati, ali Facebook i društvene mreže mogu nam pomoći u tome da se bolje povežemo, a ne da se otuđimo – kako već godinama teoretiziraju oni koji vole govoriti o stvarima koje nisu koristili, a kamoli zaista istražili. #predrasude.
3. Vidjeti poslovni svijet – kroz njihove oči
Zamislite da pripremate prijedlog svojoj šefici za neku novu strategiju i projekt, a potom na Facebooku vidite da je objavila članak u kojem se govori o upravo suprotnom stavu.
Čekajte, nemojte očajavati.
Pa upravo vam je Facebook upravo otkrio koja objašnjenja morate pripremiti za svoj prijedlog, s obzirom da već znate protuargumente. Dapače, možete odmah komentirati na taj post i unaprijed ispitati koliko je vaša šefica sprema za vaš prijedlog. Hvala, Facebook!
Možete i proaktivno na Facebooku objavljivati sadržaj za koji vas zanima kakav je stav vašeg šefa, kako biste ispitali teren. Ili pak objaviti seriju članaka i sadržaja koje bi vaš šef mogao pročitati i s vremenom prijeći na vašu stranu. Time ćete pokazati kako ste proaktivni, kako možda zaista zaslužujete ono promaknuće o kojem sanjate.
Često sam čuo od prijatelja kako njihovi šefovi ne vide koliko se oni trude, bilo da se radi o samostalnoj edukaciji ili radu na projektima izvan normalnih radnih sati. Pa – imate Facebook.
Želite da vaš šef shvati kako želite više vremena provesti s obitelji, pri čemu ćete jednako raditi, ali nećete više moći prekovremeno? Nema problema, ilustrirat ćete to tako što će vaš šef vidjeti kako se družite s klincima s čime nas ionako “spamate” na Facebooku.
Neki od vas će reći: “Ali moga šefa nije briga”. Čestitam; ili imate predrasude ili imate debila za šefa. Nemaju svi vaše iskustvo.
4. Facebook profil je vaš CV, a vi se samo za*ebavate
Ako vam u postojećoj tvrtki nije ugodno, tim više morate koristiti svoj Facebook u poslovne svrhe i na njemu imati šefa. Zašto? Pa vaš se šef druži s drugim “šefovima” i, ako vas već on ne cijeni, možda će vašu proaktivnost i stavove cijeniti upravo gospođa koju je on upoznao na nekoj konferenciji, a koja se nalazi među njegovim Facebook prijateljima.
Dapače, velike međunarodne tvrtke koriste softver kako bi kroz popise prijatelja svojih zaposlenika našli potencijalno primjerene kandidate za nove pozicije. Uspiju li tvrtki u kojoj rade preporučiti novog kolegu – dobivaju bonus! Ovakav pristup ima i prednosti i mane, ali zaposlenici sami odlučuju hoće li tvrtka moći “pregledati” njihove prijatelje.
Nemojte zaboraviti: Facebook je mreža, a “friends of friends” lako mogu vidjeti vaše objave. Čak i ako vaš šef ignorira vaše zanimljive poslovne prijedloge na Facebooku, dovoljan broj “lajkova” i komentara će drugima pokazati da u vama možda postoji veći potencijal.
5. Ode li vam draga šefica u drugu tvrtku, ništa se ne mijenja!
Recimo da imate zaista odličnu šeficu, ali ona ode u drugu tvrtku ili pokrene vlastitu. Gledajući samo kroz prizmu vlastitog interesa, upravo ste izgubili kvalitetnog saveznika, a možda i prijateljicu. Kvragu.
Simpatično mi je kako često nečiji odlazak u drugu tvrtku (a slično je i sa selidbom) doživljavamo kao da su nestali iz naših života. Upravo su nam nove tehnologije, od društvenih mreža do komunikacijskih alata poput Skypea, omogućile da ostanemo u kontaktu.
Imajući sada svoju bivšu šeficu na Facebooku, vidjet ćete kako se osjeća te na čemu radi, a zahvaljujući popularnom Messengeru možete ostati u kontaktu i iza kulisa zaista doznati kako je u novoj tvrtki. Imajte tada na umu da ste joj, iako možda i niste najbolji prijatelji, puno poznatiji od nove okoline s novim kolegama.
Svi cijenimo kad nam netko izađe u susret i sluša naše ispovijesti, a pokaže li se da je vašoj (bivšoj) šefici dobro u novoj tvrtki, uopće ne sumnjam da će – bude li prilike – razmisliti o tome da vas povuče tamo.
Nije li to “preko veze”?
Iako ću se komičnom tematikom pojma “preko veze” usađenom u balkanski mentalitet baviti u nekom drugom članku, sve što ću reći je: Normalno je da netko u svoj tim povuče dokazano kvalitetne ljude s kojima zna raditi.
Naša nova predsjednica je za savjetnike uključila ljude od povjerenja kao što će i bilo koji direktor u novu tvrtku, jer na njihove mogućnosti te još bitnije – znaju raditi zajedno učinkovitije. Zašto vaša šefica ne bi povukla vas, kad vas ionako tjedno pita za savjet putem Messengera?
Trebate li prihvatiti šefa za prijatelja na Facebooku?
Ako se i nakon svih navedenih argumenata i savjeta kako koristiti Facebookove postavke za privatnost ne osjećate ugodno imati šefa među Facebook prijateljima, nitko vas ne tjera.
Ne morate.
Sad znate što, kako i zašto. Odlučite sami, no ako se pitate i dalje o učinkovitosti Facebookovih filtara, samo pogledajte svoje klince s kojima ste prijatelji na “fejsu”. Vidite kako dobro rade s obzirom da ne vidite ništa neprimjereno o njima. Oni su ionako na Snapchatu!
Usput: Zanima vas kako koristiti Facebook društvene mreže kako biste dobili bolji posao?
Već neko vrijeme razmišljam o radionici koja ne bi govorila o tome kako raditi Facebook kampanje za brendove, već pojedince učila kako koristiti društvene mreže kako bi se promovirali kao kvalitetan zaposlenik, upoznali nove klijente ili poslodavce te napredovali u svojoj karijeri.
Osobno sam se upravo, primjerice, putem Twittera još prije nekoliko godina uspio postaviti kao autoritet u korištenju društvenih mreža u poslovanju, nakon čega sam završio u Forbesu i Jutarnjem listu te trenirao brendove poput HBO-a, Mercatora, T-Mobilea i Vipneta!
Volio bih prenijeti kako to postići u 2016. putem Facebooka, LinkedIna pa čak i – emaila!
Ne znam koliko bi bilo zainteresiranih, ali želite li poboljšati svoju karijeru i naći bolji posao zahvaljujući osobnoj social media strategiji – ostavite komentar na ovaj članak s emailom (ili mi se javite na ivan@netokracija.com). Pokaže li se da ima dovoljno interesa, mogli bismo nešto složiti. 🙂
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Tomislav
18. 02. 2016. u 5:39 pm
“Osobno sam se upravo, primjerice, putem Twittera još prije nekoliko godina uspio postaviti kao autoritet u korištenju društvenih mreža u poslovanju, nakon čega sam završio u Forbesu i Jutarnjem listu te trenirao brendove poput HBO-a, Mercatora, T-Mobilea i Vipneta!”
Jaoooooooo 😀
Usta moja hvalite me 😀
Ivan Brezak Brkan
19. 02. 2016. u 8:48 am
Pa kad me ti ne želiš hvaliti 🙁 Mogao sam i ne dati dokaz za svoje tvrdnje pa bi mi onda komentirao “Ma kaj ti znaš” 😀
Ah nikad ne mogu zadovoljiti zahtjevne netokracijine čitatelje 😉
Kristina Sitaric
18. 02. 2016. u 9:01 pm
Prva se javljam! 😃
Ivan Brezak Brkan
19. 02. 2016. u 9:34 am
🙂
Jagoda Gauta
18. 02. 2016. u 9:18 pm
Spadam u generaciju kojoj je korištenje interneta, osobito, društvenih mreža “nužno zlo” svakodnevnih poslovnih kontakta. Ipak, članak me zaiteresirao, osobito argumenti o važnosti društvenih mreža u poslovnom okruženju. Kako radim u području odgoja i obrazovanja, bilo bi dobro naučiti više o tome jer se mladima, već na razini osnovnog obrazovanja, mora skrenuti pozornost na mogućnosti koje im ovo područje nudi za promociju u poslovnom okruženju.
Ivan Brezak Brkan
19. 02. 2016. u 9:33 am
Drago mi je da te članak zainteresirao, Jagoda 🙂 Svakako me zanima vaše iskustvo u odgoju i obrazovanju u kontekstu ovoga
Anoniman
19. 02. 2016. u 1:42 am
Ne postoji debilniji alat od Facebooka za ozbiljne stvari. Ne Ivane, nisi jedini koji zna za liste nego si jedan od onih napornih koji igracku koriste za posao. I dok ju svi vide kao igracku, ti uporno telefoniras s ozbiljnim ljudima o ozbiljnim stvarima preko dvije limenke spojene spagom.
Svi znamo za liste, ali za razliku od tebe, Facebook nam sluzi za zajebanciju gdje sefu nema mjesta, bez obzira na bilo kakve liste. Facebook nije CV niti je tome namijenjen, za to sluzi LinkedIn.
Vise o ovoj temi od nekog relevantnijeg tko argumentira svoje tvrdnje (moot, autor 4chana na TED-u o anonimnosti online):
https://www.youtube.com/watch?v=a_1UEAGCo30
Ivan Brezak Brkan
19. 02. 2016. u 8:58 am
Shvaćam da se tebi Facebook čini kao debilan, ali očito jedino komuniciraš s ljudima koji tako misle 🙂 Osobno većinu poslovne komunikacije obavljam upravo putem Facebooka i to s ekipom koja nije nimalo “debilna” 🙂 To što se to tebi čini kao limenka je u najmanju ruku komično. Pitam se je li ti i SMS i email debilan, s obzirom da je sam format tehnički jednak.
Ali kažem – slobodno. Isto kao slobodno se potpisuj kao Anoniman, iako je potpuno nepotrebno u ovom sučaju 🙂 Da si uživo slušao Moota čiji video linkaš na Shareu, ali ajd..
Jako mi je zanimljivo kako smatraš kako možeš govoriti za “sve” 🙂 Malkice pretjerano rekao bih. Moja poanta je da da, mnogi *ZNAJU* za liste, ali rijetki ih koriste.
Mnogima Facebook nije samo za zajebanciju, stoga ne budi isključiv 🙂 I to što očito nisi pročitao moj članak, nego si ga prošao, scrolao i napisao “Facebook nije CV” ne znači da te ekipa neće suditi po tvom Facebooku, a ne po LinkedInu.
Apsolutno slobodno pak ignoriraj moje argumente, smatraj da je Facebook za zajebanciju, a kasnije se čudi kad te netko tamo nađe 😉 Onda ti neću ja biti kriv…
P.S. Što se tiče argumentacije, “Facebook nije CV” nije argument. To je samo tvrdnja. Tako da argumentiraj svoje tvrdnje poput moota i mene :*
Antonija
19. 02. 2016. u 11:36 am
Ja dodajem sve i svakog (kog sam bar jednom uzivo vidjela) u friend listu pa su tako uvijek i sefovi u nekoj listi. Ja znam da moje iskustvo nije iskustvo vecine (mozda je?) ali meni to prijateljevenje nije donjelo nista dobro. Kako sam potplacen radik nije mi lijepo u zivotu, a istodobno vidim slike i videe sefova na jet-skiju, na putovanju, na zabavi… To me totalno demotivira u radu, ma sto u radu, demotivira me da se ujutro ustanem iz kreveta. Bez obzira na moje iskustvo, vjerujem da online prijateljevanje sa sefovima moze donjeti benefita ukoliko je taj sef moralna osoba.
Aleksandar
23. 02. 2016. u 6:37 pm
Facebook je daleko od zajebancije. Za one koje ga znaju koristit, naravno.
Ivan
23. 02. 2016. u 8:01 pm
Zelio bih saznati kako pronaci posao putem drustvenih mreza
Zoran Erceg
23. 02. 2016. u 9:05 pm
Facebook je kao svaki drugi alat. Ni manje ni više. O našem znanju i kreativnosti ovisi što možemo napraviti sa Facebookom. Netko sa pilom čini umjetničko djelo a netko pilu koristi za rezanje drva za ogrijev.
Netko nož koristi za rezbarenje a netko za klanje.
Preko 6000 osoba željelo je biti frend na Facebook sa mnom ali ja pratim samo probrane osobe čiji me stavovi i objave zanimaju. Ostalima prepuštam da čitaju što pišem.
Komuniciram političare/ zastupnike za vrijeme sjednice te im kažem što mislim.
Od novinara saznam više iz mog inboxa nego iz njihovih članaka jer ne pišu javno sve što misle.
Kada Izraelci ubiju nekoga na ulici ja odmah vidim fotografiju ili video.
Od najboljih učitelja u Hrvatskoj učim kako raditi bolje sa djecom.
I na kraju netko proklinje život a ja smatram da je život ono što napravimo od njega.
Anonimno S Namjerom
24. 02. 2016. u 4:06 pm
Ovaj članak grozno banalizira stvari. Sve ovisi u kojoj branši se radi, gdje se radi i o kakvom poslu je riječ. Nismo svi na Manhattanu ili u LA-u da nam se cijeli život događa online. Neki od nas izlaze van kuće, komuniciraju sa živim ljudima licem u lice i vode normalan život kojem se ne vrti sve oko posla. I imamo uspjesne karijere. No više od toga me bodu u oči arogantne i podcjenjivačke rečenice kojima se implicira da su ljudi koji se ne služe društvenim mrežama na takav način, manje sposobni, lijeni ili neprilagođeni danasnjem svijetu. Šteta potrošenog vremena na čitanje ovakvog žutila, objavljenog na neprimjerenom mjestu.