‘Otac’ platforme Xbox Live na Shift Dev dolazi govoriti o privatnosti podataka

Iako kod nas nije toliko raširen, sigurno ste gotovo svi čuli za Xbox Live. Sustav koji omogućava igranje putem interneta nastao je još 2002. i tada bio prava revolucija u gamingu na konzolama. Prije Xbox Livea moglo se online igrati samo na Sega Dreamcastu, ali zbog niza razloga, to i nije bilo najbolje. U Microsoftu su s Liveom transformirali gaming tržište kada je riječ o konzolama i uveli nas u doba u kojem danas igramo konzolaške igre online. Za dobar dio toga je zaslužan moj današnji sugovornik, Boyd Multerer.

Boyd je u Microsoftu radio 20 godina, a upravo je Xbox Live jedan od njegovih najvećih doprinosa industriji. Otkako je 2014. otišao iz ove tvrtke okrenuo se nekim drugim stvarima, a sa mnom je razgovarao o gaming industriji, programiranju i onome o čemu će govoriti kada dođe na ovogodišnju Shift konferenciju u Split u svibnju. Boyd je ekspert u povezivanju industrije igara s nekim drugim problemima i izazovima, a na Shiftu će govoriti o privatnosti podataka, naravno na primjerima gaming industrije.

Tijekom govora na Spark.me konferenciji prošle godine, Boyd je rekao kako je u to vrijeme čitave dane sjedio kod kuće i tipkao kod, ali priznaje mi kako se osjeća vrlo dobro otkako je otišao iz korporativne atmosfere. Kao programer, kaže kako je predugo “vježbao” svoju menadžersku stranu u Microsoftu, a sada, kada se vratio svojim tehničkim korijenima, živi punim plućima.

U proteklih godinu dana dogodilo se nekoliko stvari. Prvo, s obitelji sam se preselio na Novi Zeland iz mnogih razloga, između ostalog i zbog toga što je Novi Zeland prekrasno mjesto za život na kojem će moja djeca imati zaokruženije stavove i poglede na svijet. Druga stvar jest to da vrlo dobro napredujem na velikom komadu koda na kojem radim. Scenic, koji je izašao prošle godine, prvi je dio nečeg mnogo većeg, i sve skupa je to vrlo uzbudljivo.

U Microsoftu izgorio, ali i oblikovao budućnost

Boyd je iz Microsofta otišao jer je osjetio vrlo ozbiljne posljedice takozvanog burnouta i trebalo mu je vremena da se odmori i liječi, kaže. Trebalo mu je otprilike dvije godine da se vrati natrag mentalno na mjesto na kojem se osjeća spremno preuzeti nove velike izazove. Ovo je, jasno, velik problem digitalne industrije s kojim se susreću mnogi developeri, ali i marketingaši, pa čak i novinari. Kada jednom “izgorite”, teško je vratiti se na isto, a mnogi ljudi se odlučuju na putovanja, promjenu karijere i slično. Boyd se odlučio za programiranje, od kojeg je sve i počelo.

Govoreći o njegovoj karijeri u Xboxu, Boyd kaže kako je biti dio nečeg toliko velikog i biti pokretač stvari koje mijenjaju status quo u isto vrijeme uzbudljivo, izazovno, zatrpano i frustrirajuće i pojašnjava:

Neke stvari koje su u retrospektivi bile očite must-have, poput gamertaga i mogućnosti pozivanja prijatelja u igru, također su bile nevjerojatno kontroverzne i zahtijevale ogroman trud kako bi se realizirale. Izgrađivanje stvari samo je mali dio završavanja stvari.

Igranje u oblaku je lako podcijeniti

Ono što je 2002. bilo igranje preko interneta, danas su servisi poput Google Stadije i drugih rješenja za igranje u oblaku. Sami ti sustavi sa sobom povlače mnogo skepse i promišljanja, a osobno se teško otimam dojmu da se ovdje radi o pravoj budućnosti gaming industrije. Boyd i ja imamo relativno slične stavove ovdje:

Najveći problem je latencija. Igre su na nju osjetljive, ali u isto vrijeme su napisane (osim izuzetaka) uzimajući u obzir to da latencije uopće nema. Igranje u oblaku zahtijeva infrastrukturu koju posjeduje samo nekoliko kompanija u svijetu, ali u isto vrijeme od developera igara traži dodatno promišljanje razvoja samih enginea u igrama.

Boyd dodaje kako će za tvrtke koje nisu već u industriji biti vrlo lako podcijeniti važnost ovog posljednjeg dijela, što se donekle danas i vidi kroz Googleov opušten pristup i hvaljenje sustava Stadia. Možda se čini kako je rješenje svih gaming problema u oblaku, ali i dalje živimo u svijetu kojim dominiraju PlayStation, Xbox, Switch i PC platforme. Upravo je budućnost tih platforma izuzetno nejasna i o njoj se postavlja mnogo pitanja. Boyd kaže kako je zanimljivo da, ako igranje u oblaku postane široko dostupno, će to okrenuti trendove industrije prema manjim uređajima i jeftinijim konzolama.

Tko može znati što ćemo željeti igrati?

S druge strane, trendovi i tehnologije koje čine igranje u oblaku privlačnima, isto rade i za konzole. Ako raytracing tehnologija postane dostupna na jeftinijem hardveru, to će pogurati industriju prema stvaranju većih i moćnijih konzola. Budućnost će uvelike ovisiti o trendovima u mreži, dizajnu, raytracingu, hardverskom napretku, mobilnim telefonima i pop kulturi. Boyd se, kada je riječ o uređajima, pita:

Kakve će igre ljudi uopće u budućnosti željeti igrati? Trenutno igram dosta igru Hoplite na svom iPhoneu i, iako znam da je stara nekoliko godina, vrlo mi je zanimljiva! Vrlo je neosjetljiva na latenciju, ali ne treba ni zahtjevni grafički hardver. Sve to nije ni bitno jer je igra vrlo zabavna.

Ipak, Boyd u Splitu vjerojatno neće govoriti o tome što igra, već o nečem mnogo važnijem: sigurnosti. Možemo pričati satima o tome kako izgledaju trendovi u gamingu, ali ne možemo ignorirati činjenicu da su konzole uređaji koji se izuzetno često hakiraju, napominje. Danas postoji velik broj osoba koje ne samo da hakiraju same igre kako bi u njima varale, već mogu napraviti mnogo problema na samim korisničkim računima i konzolama. Postoje mnoge lekcije koje leže u konzolama, a koje se mogu primijeniti na ostatak softverskog developmenta i poboljšati kvalitetu usluga svima.

Boyda možete slušati na Shift Dev konferenciji u Splitu, 30. svibnja u hotelu Radisson Blu.