Bili su petrinjski školarci, a sada s kolegama iz Asseca svojoj školi pomažu u obnovi

IT tvrtka Asseco SEE (ASEE) Hrvatska došla je Petrinju kako bi pomogla njihovoj srednjoj školi čija zgrada u centru grada nosi crvenu naljepnicu.

Ravnatelj Milan Orlić ulaže sav svoj trud kako bi obnovio SŠP u novoj zgradi, a jedan od prvih koraka na tome putu napravila je Assecova radna akcija koja se sastojala od bojanja ograde srednje škole čiji su učenici kasnije postali Assecovi zaposlenici.

Povezanost jedne tvrtke i jednoga grada

Nakon potresa u ožujku, Asseco je posebnu pažnju posvetio svojim 12 zaposlenika koji žive na području Petrinje, Siska i Gline. Pružili su im novčana sredstva za obnovu kuće, a jedan od zaposlenika je svoj iznos čak proslijedio potrebitijima.

Također, Asseco je tijekom tog burnog razdoblja prikupljao novčana sredstva kako bi učenicima SŠP-a kupili laptope da mogu pratiti online nastavu jer bi inače kaskali za svojom generacijom. Ravnatelj im je pružio popis 10 učenika kojima su nova računala bila prijeko potrebna, a za Asseco je to bio iznimno važan angažman, posebno zbog spomenutih zaposlenika rodom iz Petrinje.

Dio njih polazio je u tu istu srednju školu u centru, zbog čega su se i sami zaposlenici htjeli izravno uključiti i pomoći školi – i učenicima.

Onaj osjećaj kada tvoja firma dođe pomoći u tvoj grad

U cijeloj ovoj toploj priči istaknuo se Luka Mićanović, osoba ne sasvim običnog karijernog puta koja, nakon što je završila studij prava, postaje delivery unit manager za SaaS rješenja u Assecu. Iako ga se zna kao začetnika ove priče, Luka skromno kaže kako je samo povezao ravnatelja Orlića i Assecov odjel ljudskih resursa.

Prisjećajući se tih dana, ističe kako je empatija i humanost bila nevjerojatna u trenucima nakon potresa, a to je ponovno osjetio u dolaskom svojih kolega Asseca u Petrinju. Luki je važna iskrenost iza akcije i zato ističe:

Bez obzira na to koliko se volimo fotografirati i što će nastati neki članak, situacija je stvarno takva. Nije lažna.

Par minuta prije intervjua zvao ga je član uprave i postavio jednostavno pitanje: kako je prošla akcija danas? Ugodno ga je to iznenadilo jer na prijašnjem radnom mjestu članovi uprave nisu bili tako pristupačni. “Kada članovi uprave ulaze u prostoriju, ustajali smo se kao da je došao general,” našalio se Luka.

Asseco je uvijek pružao ruku zaposlenicima. Bilo u slučajevima na osobnoj razini kao što je medicinska operacija ili nekoj većoj razini poput ove akcije u Petrinji zbog čega zaključuje:

Ja se ugodno osjećam raditi u kompaniji koja naglasak stavlja na to da ostanemo ljudi, da se svatko može pogledati u lice i dati ruku u bilo kojoj situaciji. Nikome nisu okrenuli leđa.

Luka ostaje skroman ističući kako nisu bojali 300 metara ograde i kako nisu napravili veliki čin ljudskosti, ali ipak svaki ovakav potez jedan je mali korak kako bi nešto nastalo. Žele da njihov čin znači nešto ravnatelju, domarima i radnicima koji su tamo svaki dan tako da vide kako je ljudima stalo i toliko da izađu iz svojih klimatiziranih ureda te skupih uredskih stolica u firmi.

Ako bi Luka morao istaknuti jednu riječ kojom bi izrazio osjećaje toga dana, onda je to riječ ponos. Ponosan je što on i Petrinjci imaju što pokazati usprkos svim nevoljama koje su ih snašle, ponosan je što je mogao kolegama pokazati gdje je odrastao te što su se odazvali znajući kako i oni imaju svoje obitelji te probleme.

Društveno odgovorne aktivnosti trebaju biti u godišnjem planu svake tvrtke…

Magdalena Gligora, voditeljica Odjela ljudskih resursa navodi kako svake godine slažu predviđeni budžet za društveno odgovorno poslovanje, a tu praksu započeli su prije 10 godina. Strateški gledano, usmjereni su prema obrazovanju što može uključivati akcije poput obnavljanja računalne radionice na FOI-ju ili donacije laptopa. Pomažu onima koji im se čine najpotrebniji što su ove godine bila potresom zahvaćena područja.

Također, prikupljali su donacije za poplavljena područja tijekom 2014. godine, Gornju Bistru, Kuću ljubavi, udrugu OZANU i zvjezdarnicu Višnjan. Magdalena bi voljela kada bi uvijek mogli izaći na teren:

Ja ne preferiram kada samo doniramo novce. Naravno, to je isto super jer bolnicama trebaju aparati, ali mi je puno draže kada se ljudi sami uključe i angažiraju svojim vremenom.

Iz njihovog rada i povijesti društveno odgovornog poslovanja, lako je prepoznati koliko im je važno pomoći onima najpotrebitijima.