Ante Miočić: Iza svakog seniora stoji puno riješenih bugova od kojih “boli glava”

Ante, koja ti je trenutna pozicija i čime se na njoj najviše baviš?

Radim kao senior developer u razvojno-istraživačkom sektoru Alfatec Grupe. U svojoj ulozi primarno sudjelujem na razvoju naših prozvoda, ali i na mentoriranju mlađih kolega, radu sa studentima i fakultetima te održavanju studentskih praksi.

Kako je počela i tekla tvoja karijera?

Svoj karijerni put započeo sam još tijekom fakultetskih dana. Završio sam fiziku na PMF-u, a akademski program mi se većinom sastojao od numeričke analitike podataka u C programskom jeziku.

Nakon toga se moj juniorski put lagano zaokrenuo u smjeru razvoja web aplikacija u .NET-u kao full stack developer. To je bilo moje prvo praktično iskustvo gdje sam sudjelovao u razvoju komercijalnog softvera za hotelijersku industriju. Kroz fullstack poziciju imao sam priliku sagledati dosta tehnoloških aspekata razvojnog ciklusa te sam kasnije nastavio raditi development ne specijalizirajući se za određenu tehnologiju, no dominantno sam nastavio raditi u .NET-u. Ta ne-specijalizacija me osposobila da imam široko znanje raznih tehnologija.

Na sljedećem poslovnom projektu imao sam mentora oko godinu dana, a na njemu sam najviše radio frontend. Po završetku projekta, dobio sam priliku da pokažem stečeno znanje na novom frontend projektu, na kojem sam postao glavni frontend developer. To je bilo jedno potpuno novo iskustvo za mene, jer sam prvi put bio samostalno odgovoran za izvršavanje i uspjeh dodjeljenih zadataka.

Sljedeća radna pozicija omogućila mi je suradnju s vrhunskim seniorskim kadrovima i tu sam naučio najviše do sada. To je bila grupa developera za koje mogu reći da su među najboljima u HR. Već tamo sam osjetio želju za podučavanjem tj. da imam pedagoški pristup ljudima, stoga sam krenuo u nove izazove i potragu za adekvatnim radnim mjestom na kojem ću iskoristiti svoj potencijal, a koji među već sveznajućim seniorima nisam mogao. Tako sam stigao u Alfatec. 🙂

Kako bi definirao što čini seniora?

Kroz svoj poslovni vijek i suradnju s kolegama vrhunskih talenata, primijetio sam da seniora razlikuje sposobnost da se kroz kratak period može brzo prilagoditi rješavanju problema izvan njegove domene, s tehnologijama s kojima možda i nije u stalnom doticaju. Uz navedeno, treba imati razvijenu širinu razmišljanja kojom će moći obuhvatiti strukturu kompletnog problema i vidjeti širu sliku.

Vjerujem da iza svakog seniora postoji velik broj izrađenih featurea i riješenih bugova od kojih boli glava, jer – kao i u svakom poslu –  najbolje se uči kroz metodu pokušaja i pogrešaka. Što imaš više pokušaja, imaš i više rezultata iza sebe.

Kako se postaje senior?

Više je faktora koji utječu na to hoće li se netko razvijati prema poziciji senior developera te kojom brzinom. Kao u svakom poslu, primarni su fokus i želja. Ono što je možda neki deterministički faktor hoće li netko postati senior u trenutnoj ili budućoj firmi je daje li mu nadređeni povjerenje i prostor za korištenje talenata.

Uz talent, potrebna je prilika da iskažeš što možeš ponuditi i napraviti, a to zavisi o tome koliko je poslodavac spreman u tebi prepoznati potencijal, odnosno koliko imaš osobne hrabrosti promijeniti sredinu gdje ćeš to i dobiti.

Kakvu ulogu na tom putu imaju mentori, kolege, tvrtka ili projekti na kojima radiš?

U svom slučaju napredak vidim primarno kroz dobivanje što više odgovornosti u područjima u kojima se moji talenti i ambicije nalaze. Već kao student splitskog PMF-a prepoznao sam da volim i da me iznimno motivira rad i razvoj pojedinaca kroz podučavanje.

Danas je mentoriranje moje primarno zaduženje. U Alfatecu želim postići kvalitetnu suradnju s fakultetima u našim lokalnim sredinama. Naši fakulteti su puni pojedinaca izvanrednih talenata kojima možemo dati priliku da ih se otkrije, te im dati potreban vjetar u leđa kroz razne načine suradnje, kako bi svoje talente i ideje mogli realizirati.

Hrpa je potencijalnih startupa koji se mogu razviti već na našim fakultetima. Nažalost, privatni sektor nema još nivo suradnje s akademskim institucijama koji bi mogao “pogurati” mlađe ljude.

Što misliš da je bolje, specijalizirati se u određenoj niši/tehnologijama ili biti generalist?

Vjerujem da se uvijek isplati specijalizirati u nekoj niši koju voliš raditi i svaki dan sa zadovoljstvom raditi što voliš. Istina je da će se u periodu koji nas čeka puno više očekivati od developera, s obzirom na alate koji su tu ili tek stižu, no vjerujem da specijalizacija neće nikad izgubiti na vrijednosti.

Kako držiš korak s novim tehnologijama, alatima i praksama koje se svaki dan pojavljuju?

Primarni način kako ostajem u tijeku s novim alatima i praksama je kroz društvene mreže i meetupove.

Prije sam imao naviku istraživati frameworke kroz primjenu na nekim testnim aplikacijama, međutim danas – s obzirom na iskustvo – mi je lakše prepoznati kako upotrijebiti novi framework i njegovu vrijednost bez da ga prvo probam samostalno primjeniti.

Na Linkedinu i Twitteru ima dosta kvalitetnih kanala za informiranje. Naravno, tu su i edukacije koje unaprjeđuju moje vještine.

Usporedi domaću IT industriju i prilike za karijeru danas i kad si počinjao?

Sjećam se, kad sam završavao PMF bilo je dosta teško bez odgovarajuće akademske diplome dobiti posao u IT-ju. Susretao sam se s dosta stereotipa da se na fizici uče uglavnom apstraktne stvari koje nemaju realnu primjenu u IT svijetu kao možda ono što se uči na isključivo tehničkim fakultetima.

Primjećujem da je danas stanje IT industrije bolje u pogledu osviještenosti poslodavaca o važnosti motivacije te da se tu pridaje puno veća vrijednost. Sada smo otvoreniji dati priliku za zaposlenje nekome tko pokazuje želju, volju i energiju pred nekim tko je “samo završio pravi fakultet”.

Koji savjet bi dao juniorima?

Moj primarni savjet juniorima je da se istaknu kod budućeg poslodavca svojom iskrenom željom i motivacijom da postanu eksperti u onome što najbolje znaju.

Primijetio sam da mnogi danas razmišljaju o tome da se istaknu kroz neke “fancy” titule i previše energije ulažu u proces nerealnih zahtjeva, bilo kroz benefite ili kroz preuveličavanje svoje vrijednosti na tržištu.

Skromnost i fokus – na proces vlastitog rasta te poboljšanje svojih vještina i sposobnosti – dugoročno su najisplativija vrijednost, a ostalo prirodno dolazi s vremenom.