Anđeli i đavoli: Ako angel investitor traži 50 posto vašeg startupa, onda nije baš anđeo

Nadam se da se podrazumijeva da 50 posto od ničega je i dalje ništa. Ne biste se trebali bojati davanja udjela svoje tvrtke. No, to ne znači da trebate dati udio bilo kome i da to može biti bilo koji postotak. Stavimo se na trenutak u ulogu investitora: ukoliko traži 50 posto velike su šanse da nije iskusan. Treba li vam takav investitor? Investitori, ako vam do sada nije jasno, ovaj post je namjenjen i vama. Nemojte tražiti 50 posto, jer najgore što se može dogoditi je da ih dobijete.

Uvod glavnog urednika: Goran Duškić je suosnivač WhoAPI-ja, jednog od najaktivnijih hrvatskih startupa čiji su osnivači – Goran i Edi – potegnuli i do Praga i Budve i gdje god je trebalo u potrazi za investitorima, upoznavanjem potencijalnih klijenata i budućem uspjehu. Kako bi razvili WhoAPI, prodali su i svoju postojeću tvrtku Avalonu! Vrijedi poslušati njihova iskustva .

Ukoliko investitor posjeduje većinski udio vaše tvrtke, vi ustvari niste vlasnik “svoje” tvrtke. Ukoliko investitor traži 50 posto, zasigurno je riječ o seed fazi, što u prijevodu znači da niste ni krenuli, a već ste na gubitku, jer ste se odreknuli velikog dijela. Ustvari, gotovo da ste prodali svoju tvrtku. Čestitam, imali ste svoj prvi exit, možete na zasluženi godišnji odmor.

Dobre su šanse da će to ubiti poduzetnika u vama i to na jedan spektakularan način. Vjerujte mi, trebat će vam taj poduzetnik u vama kojeg svi imamo, jer kad jednom stignu crni dani, a stići će, ako nije riječ o vašoj tvrtci lakše ćete dignuti ruke u zrak i reći: “To ionako nije moja tvrtka, odoh raditi za “sigurnu” plaću”.

Pola projekta za sitne novce i sitniju dušu

Zašto ste spremni odreknuti se 50 posto nečega što je toliko vrijedno, senzacionalno, spektakularno…? A ako nije baš toliko moćno, zašto onda uopće tražite investiciju i zašto ste spremni odreknuti se dobrog dijela života za to? Poduzetništvo je način života, poput Star fleet akademije u Star Treku ili Jedi reda u Star Warsu. Nemojte ispasti smiješni!

Suosnivač: Dobar dan, imam projekt koji će postići svjetski uspjeh, treba mi nešto sitno novaca da si isplatim plaću, a spreman sam vam dati pola projekta. Mladi padawane, sila jaka u tebi nije…

Ukoliko je investitor ipak iskusan, onda to znači da testira vas, vaše pregovaračke sposobnosti, vašu percepciju vrijednosti ideje/projekta. Gledajte na to kao Capoeiru, brazilsku borbu bez udaraca koja gotovo da nalikuje na ples: investitor je tu da vam pomogne. U tom slučaju, bit će spreman ustuknuti i preuzeti manjiski udio. Sve naravno ovisi o industriji u kojoj se nalazite, stanju i veličini tržišta, stadiju projekta i mnogim drugim faktorima.

Lokacija, lokacija, investicija

Koliko biste onda trebali prepustiti angel investitoru? Ovisi o mnogo faktora i na žalost vaša lokacija je jedna od bitnijih. U Silicijskoj dolini angel investitori uzimaju ispod 10 posto i to za iznose poput 100,000 dolara. No u drugim dijelovima svijetu pa i Europi, udjeli idu i do 30 posto. Jesu li projekti u “Dolini” bolji? To je jedna sasvim druga ogromna tema o kojoj ne bih sada, ali pozvao bih vas da napravite nešto bolje od Googlea, Yahooa, Youtubea, Facebooka, Applea, Cisca i 50 i više posto drugih servisa koje vjerojatno koristite.

Možda bitnije pitanje je kome taj udio prepustiti. Molim? Birati investitora u ovim teškim vremenima? Nedavno sam intervjuirao Sašu Šarunića, suosnivača Shoutema. Shoutem je dobio venture capital investiciju za koju su se borili 3 godine. Zašto onda birati investitora? U startup svijetu odgovor na to pitanje se zove smart money. Zamislite najboljeg klijenta za svokju tvrtku, ili još bolje, neku tvrtku koja bi mogla otkupiti vašu. Sad zamislite njegovog vlasnika na jahti. I sad s njim na jahti zamislite svog investitora. Njemu dajte veliki postotak. I sad s njima na jahti zamislite sebe.

10, 20 ili 30 posto?

Mislite li i dalje da je bitno jeste li dali 10, 20 ili 30 posto udjela? Reid Hofman posjeduje 22 posto dionica Linkedina koje vrijede preko 2 milijarde dolara. Naravno da se nije odmah u startu odreknuo 50 posto tvrtke, no važno je da shvatite proporcije. Još važnije je da znate što su prioriteti – uspjeh projekta i ništa drugo. To je ona dosadna scena u filmu Društvena Mreža, kad redatelj pokazuje Zuckerberga kako nešto kodira, to se zamuti, ubrza, ide neka muzika i nekoliko kadra kasnije, projekt je završen. Taj dio u stvarnom životu traje puno duže, uzme puno više vremena i živaca, prekida s curama, svađanja s roditeljima, neplaćenih računa i da, to je najbitnije.

Kada pregovarate o udjelima, slušajte što vam još osim novca investitor možete ponuditi. Investitorovi kontakti će vašu tvrtku naučiti da lovi ribe, dok na sam novac gledajte kao ribe koje vas hrane. Nemojte se previše opterećivati na valuaciju tvrtke. Rijetki su slučajevi gdje Shawn Parker može sjest za stol i reći da milijun nije cool, a da je milijarda cool. Facebook je taj 1 u milijun. Vi vjerojatno niste, ne opterećujte se s milijardama. Napravite 1 milimetarski korak, MVP (minimum viable product) i garantiram vam da ste na dobrom putu.

Jedini prioritet vam je da lansirate odnosno pokrećete nove mogućnosti i verzije brzo, često ili kako neki vole reći, da propadnete što brže. Guy Kawasaki voli reći “Don’t worry, be crappy”.

Ostaje pitanje, što ako davanjem manjeg udjela dobijete premalo novaca? Avion treba određenu pistu da uzleti, inače završi u jarku, a mogli biste i vi. Isplati li se gubiti vrijeme s investitorom koji vam može dati samo manju svotu novca? Hoćete li kasnije toj osobi uzvraćati pozive u nedjelju ujutro kada projekt ne bude išao po planu? Hoće li taj investitor otjerati bolje investitore ili VC fond? Koliko vam novaca treba do vaše prve prodaje odnosno do pozitivne nule?

Znam da je to puno pitanja, a malo odgovora. No pitanja su ta koja vas vode u pravom smjeru. Želim vam sreću na tom putu i imajte na umu da nije važan cilj, nego put koji prođete pa i među anđelima i đavlima.