Kako su nam se tehnološki trendovi zavukli ‘pod plahte’

To barem pokazuje niz suludih i na Kickstarteru i Indiegogou entuzijastično financiranih gadgeta koji isprobavaju različite varijacije na temu umreženih igračaka. Pitanje je, naravno, što da sa svime time radimo (to i nije nešto što se želimo pitati in flagranti), a nema priručnika koji bi mogao pomoći – Kama Sutra nije predvidjela pametne grudnjake i Bluetooth vibratore.

Prva faza: Sve po starom

Kao i uvijek, sve započinje s prenamjenom postojećih rješenja. U pravom trenutku i usput pokupljena zaimača može poslužiti (nekoj) svrsi, pa kako onda ne bi jedan Google Glass ili Fitbit.

Još davne 2011. kada je krenuo prvi val pomame za Fitbit uređajima, svi su zdušno prionuli praćenju koliko kalorija su potrošili u deset minuta “žestoke seksualne aktivnosti”. Najzanimljiviji je pritom bio FitBitov “mali” propust zahvaljujući kojem su sve informacije korisnika o aktivnostima među plahtama bile javno dostupne svima povezanim na internet.

Druga faza: Probajmo nešto novo

Ubrzo je na tu priliku naskočila aplikacija Spreadsheets, koja kvantificira vaš težak rad i trud kako biste mogli unaprijediti svoje noćne aktivnosti – za razliku od hinjenih orgazama, podaci nikad ne lažu. Usput i gamificira seks, jer čemu se truditi ako za to nećete dobiti bodove?

A da sve ne bi ostalo soft, tu je i SexFit, hardver (niste li čuli da je hardver hot, hot, hot?) u obliku prstena za vaših dvadeset centimetara koji vam daje mogućnost i da svoju minutažu podijelite s prijateljima.

Ni Google Glassu nije trebalo dugo da službeno uđe u spavaće sobe (mogu samo pretpostaviti da su prvi Google Exploreri odmah s njim utrčali u spavaonicu i isprobali u paru ili solo varijanti). Sex with Google Glass dosanjan je na jednom hackathonu, a cilj mu je dati vam ideje kada ih ponestane – doslovce. Osim što aplikacija snima ono što jedan partner vidi i putem streaminga prenosi to drugoj polovici para (jer u seksu najviše želite vidjeti vlastite grimase), možete i tiho i porazno šapnuti “OK glass, give me ideas” kako bi vam se prikazali prijedlozi položaja.

They put on their google glasses and started making love. Then he heard her whisper, softly “image search Benedict Cumberbatch”

— TechnicallyRon (@TechnicallyRon) January 21, 2014

Treća faza: Idemo na sljedeću razinu

Osim prenamjene, tu je i opcija oplemenjivanja svakodnevnih uporabnih proizvoda novim tehnologijama, a pritom ima mnogo tapkanja u mraku. Želimo li vibrirajuće prijatelje kojima diskretno možemo upravljati upravljati tresenjem pametnog telefona i tipkanjem zaslonu? OhMiBod misli da nam upravo to treba.

Možda muškarci potajno žele sjediti pred kompjuterom i gledati modele kako glade silikonski falus dok oni sjede sami u zamračenoj sobi s vibrirajućom šalicom u krilu? Realtouch se fokusirao upravo na to sklisko (!) tržište.

No nije sva tehnologija za usamljene ljude – možemo i voditi digitalnu ljubav pomoću plastičnih pomagala iz različitih soba ili država, jer ljubav ne poznaje granice, dok god ima WiFi-ja i dovoljno baterije?

Ili trebamo malo poticaja, aplikaciju koja nam šapuće pasuse erotike u uho i sinkronizira vibriranje svoje hardverske periferije s uvodom-zapletom-vrhuncem-raspletom-ah? Usput budi rečeno, ako imate Windows Phone, sami ćete si morati čitati 50 nijansi sive.

Četvrta faza: Koja je ono sigurna riječ?

Kada se u sve upleo i trend nosive tehnologije, stvari su samo postale čudne. Dizajnerica Lucia Iorio još je 2008. predstavila svoj “Find Me If You Can” grudnjak, koji omogućava drugima da vas prate preko GPS-a (ali samo ako vi to želite!), a True Love Tester spojio je pametni veš s quantified self trendom i odlučio vam pomoći da donosite “prave” odluke.

Riječ je o konceptu grudnjaka koji se otvara samo za “pravu ljubav”, procjenjujući što vaše srce želi po ritmu kojim udara. “Žene uvijek traže pravu ljubav”, glasila je reklama, a prava ljubav računa se algoritmima. Grudnjak ne dolazi s pripadajućim gaćama ili pojasom nevinosti pa cijela teza visi o niti, no dobro.

Peta faza: Neslavni prekid

Časopis Time još je početkom milenija postavio pitanje hoće li cybersex postati bolji od onog pravog, a ako je suditi po novitetima na tržištu, odgovor nije pozitivan.

Nakon svih izleta u istraživanje odnosa ljubav – umrežena vibrirajuća naprava, na Kickstarteru i Indiegogou sve je manje narativnih hardvera, i kontrolirajućih grudnjaka, a među najfinanciranijim igračkama su one među kojima su drveni dildo (iz Slovenije!) i gadgeti kojima su najnaprednije tehnološke specifikacije “ima tri brzine“.

Sljedeći val inovatora koji se odvaži prodrmati svijet sextecha mogao bi se voditi nekim startupaškim osnovama i prvo se zapitati “Koji i čiji problem rješavam”. Ako je odgovor na to “Rješavam problem svih onih koji žele da im vibrator čita priče”, tržište je možda ipak preusko (!).

Ako pak ne gledamo nužno korisnost samih naprava, već tražimo dobar poslovan model, predlažem integraciju quantified self podataka dobivenih jednim od postojećih rješenja s Tinderom. Bio bi tu freemium model, koji bi pokazivao stvarnu izvedbu te plaćeni koji nećemo nazvati (lažno) oglašavanje, ali recimo da će boostati vaše rezultate i tako vas bolje vas pozicionirati u svijetu mobilnog datinga.

U biti, ideja je fantastična. Tražim suosnivača.