Što je uopće Internet of Things i kada će postati dio naše svakodnevnice?

Svako IT poduzeće ima drugu definiciju za Internet of Things — kako to onda uopće definirati? Tom su se temom pozabavili Microsoftovi Petra Korica-Pehserl i Roman Miler na WinDaysima 2014, u predavanju o tome što se uopće krije iza tog pojma te hoće li taj hype prerasti u novu tehnološku revoluciju.

Prvi korak je definirati što je to zapravo Internet of Things i što se podrazumijeva kao ta vrlo nedefinirana “stvar” u nazivu. Thing je u ovom kontekstu je fizički objekt koji se putem ugrađene tehnologije povezuje putem interneta te ima mogućnost opažanja, mjerenja, interakcije s drugim stvarima oko sebe.

Internet of Things trebao bi nam olakšavati svakodnevnicu, objašnjava Petra – to je, primjerice, hladnjak koji nam može javiti koje su namirnice pokvarene, ogrlice koje nam govore gdje su naši ljubimci ako se izgube, ali i veliki sustavi za osiguravanje pametnog doma ili kompleksa poput Microsoftovog u Redmondu.

Što je sve Internet of Things?

Jasno je zašto bismo mogli željeti ovakvo umrežavanje: tu su komfor, društveni razvoj, sigurnost, ekologija, uštede, efikasnost, kontrola, marketing… Riječ je o ideji koja se već dugo povlači, no tek danas imamo tehnologiju koja bi to mogla efikasno podržati:

Naši uređaji konačno imaju dovoljno snažne specifikacije, cijene i brzina mobilnog interneta su prihvatljive, IPv6 ulazi u mainstream, cloud servisi uzimaju maha, a metode obrade Big Data nam omogućuju da iz velike količine podataka izvučemo one koji nam imaju smisla.

Inteligentni sustavi  jednom bi mogli biti tržište od 1,7 trilijuna dolara, koje uključuje sve od nosivih uređaja pa do velikih sustava u zdravstvu i industriji. Pod pojmom Internet of Things podrazumijevaju se četiri vrste uređaja: veliki, mobilni, mali i mikrouređaji, no granice nisu fiksno definirane.

Veliki uređaji su POS terminali, bankomati, MRI uređaji, mobilne uređaje već dobro poznajemo jer tipkamo po njihovim zaslonima svih veličina, mali uređaji su oni ograničenih i vrlo specifičnih funkcija, dok su mikrouređaji senzori i čipovi specijalizirani samo za jednu funkciju, s ili bez vlastitog napajanja i koji ne održavaju interakciju na uobičajen način.

Kako Internet of Things funkcionira u praksi?

Roman je ovom prilikom predstavio Microsoftove proizvode koji ulaze u infrastrukturu Internet of Things kao što je .Net Micro Framework i Windows Azure cloud servis. Kako bi Internet of Things uistinu mogao zaživjeti, ključno je stvoriti jeftiniju infrastrukturu koja bi se lako mogla prilagoditi  za različite namjene, ali i skladištiti velike količine podataka koje se tako dobivaju.

Jedan od primjera u praksi je Microsoftov kompleks u Redmondu: riječ je o 125 zgrada, 40 000 zaposlenih,1,4 milijuna kvadratnih metara poslovnih prostora s 300 000 senzora i 500 milijuna dnevnih transakcija među njima. Prednosti ovakvog umrežavanja nisu zanemarive: sve se prati u stvarnom vremenu, kvarovi se odmah identificiraju, ušteda na razini kompleksa kada je riječ o struji i drugim resursima je 6-10 posto, a ROI dolazi u roku od 18 mjeseci.

Sustav u povojima

Pa ipak, nije to bez svojih mana – to je sustav u povojima, naglašavaju, i mnogo je još izazova prije nego što ga vidimo u svakodnevnoj upotrebi. I u samom Redmondu riječ je o tisućama senzora različitih proizvođača s različitim protokolima u komunikaciji, koji shodno tome jedni s drugima i ne komuniciraju najbolje.

Izazovi su brojni – standardi još nisu definirani, sve je u nastajanju, postavlja se pitanje privatnosti, koji poslovni modeli iz toga mogu proizići, a ne treba zanemariti ni sociološki aspekt svega – kako će šira javnost na to reagirati? Nakon toga slijedi niz praktičnih pitanja – kako izabrati  pravu hardversku palatformu, kako konfigurirati uređaje koji nemaju tipkovnicu ili zaslon, omogućiti sigurnu komunikaciju?

Pa ipak, zaključuju Microsoftovci, unatoč velikom broju nepoznanica, čini se da nam se Internet of Things sve više približava i pretače iz ideje u svakodnevnicu jednu po jednu umreženu stvar.