Viralnost kao evolucijski proces: Što zajedničko imaju Dawkins, geni, mem(e)ovi i Facebook?

Tim koji čine dvoje zaposlenika Facebooka, jedan stručnjaka za računalne znanosti i jedna stručnjakinja za genomiku, ili redom Lada Adamic, Thomas Lento, Eytan Adar i Pauline Ng, proučavao je život i mutaciju jednog mem(e)a i usporedili ga s modelom distribucije gena i pronalazeći zapanjujuće sličnosti.

Mem ili meme?

Ono što danas vizualiziramo kao slike sa zabavnim natpisima koje pune 9gag ili Facebook, zapravo u znanosti označavaju ideje i elemente kulture koji se prenose oponašanjem, a ne nasljeđivanjem, nešto poput kulturnih pandana genima (ako ikad zalazite u knjižare na odjel publicistike, mogla vam je zapeti za oko knjiga “Stroj za Mem” koja daje odličan uvid u ovu tematiku).

Kada smo već kod toga, dok u popularnom kontekstu i u hrvatskom koristimo meme, u znanstvenom se kontekstu u hrvatskom koristi inačica “mem”. Tvorac tog izraza je Richard Dawkins, a samo ime trebalo je podsjećati na riječ “gen”, jer se poput gena, mem(e)ovi u teoriji sami repliciraju, mutiraju i podložni su selekcijskim pritiscima.

To je očito teorija koju je teško dokazati u praksi jer je pratiti jednu ideju koja se širi društvom gotovo nemoguće… Naravno, osim ako to ne radite na društvenoj mreži na kojoj svako dijeljenje i promjena ostavljaju jasan trag, crno na bijelom, i odlične alate za praćenje istih. Od 2009. godine pa sve do uvođenja opcije Share (Podijeli), Facebook je bila savršena petrijeva zdjelica za proučavanje memova, jer su se ideje morale dijeliti “ručno”, a to je značilo i pogreške pri kopiranju, nadodavanja, izmjene, ukratko – mutaciju.

121 605 mutacija mem(e)a

Tim je eksperimenta radi pratio jedan meme vezan uz zdravstvo i tzv. Obamacare, koji u slobodnom prijevodu glasi: „ Nitko ne bi trebao umrijeti jer ne može priuštiti zdravstvenu njegu, i nitko ne bi trebao osiromašiti jer je obolio. Ako se slažete postavite ovo kao status do kraja dana“.

U rujnu 2009. godine meme je u ovom obliku objavljen i potom podijeljen kao status 470 000 puta, a u međuvremenu je stvorena i varijanta “[IME PREZIME] misli da….” koja je u toj formi kopirana u 60 tisuća statusa. U trećoj najpopularnijoj inačici memea u sredinu je ubačena rečenica “Jaki smo samo onoliko koliko su to oni najslabiji među nama”, “do kraja dana” je u nekom trenutku postalo “u sljedeća 24 sata”, a na nekim se statusima produžilo  i na “do kraja tjedna”.  Da skratimo priču, ovaj je meme podijeljen u 121 605 varijanti koje su se pojavile u 1,14 millijuna statusa.

Evolucijska prednost

Osim što su se memovi očito mutirali, također su se i ponašali kao “geni” jer su se neki pokazali kao “bolji” i češće su se odabirali, dok su drugi imali manje šanse za opstanak, više podlijegali selekciji i manje se prenosili. Tim je ovu distribuciju prikazao kao Yuleov proces.

Postoji nekoliko karakteristika koje daju selektivnu (ili “evolucijsku”) prednost nekom memeu. Pokazalo se kako su to ponajviše upute poput “Stavite ovo na status”, a dobro prolaze i ohrabrenja i aluzije na natjecanje “vidite koliko će ljudi postaviti ovo na status”, naputci o trajanju “barem tjedan dana” ili uvjeti koje je lako zadovoljiti “ako volite”, “ako ste ponosni na”, “ako se slažete” i “ako znate nekoga”. Raširile su se i različite varijante statusa sa varijacijom na temu “X posto vas neće ovo podijeliti”. Statusi s greškama u kopiranju (poput kopiranih komandi ispod statusa) mnogo su se manje raširili, no nisu odmah nestali iz upotrebe zbog pogrešaka.

Adaptiranje i niše

Ono što je timu bilo još zanimljivije je to što su različite varijante bolje ili lošije prolazile ovisno o niši u kojoj su se našle. Zamislite primjerice crne i bijele leptire. Žive li obje varijante na području gdje raste drveće samo s bijelom korom, grabežljvci će lakše vidjeti i brzo istrijebiti crne leptire. To znači da su geni koji uvjetuju crnu boju pod većim selektivnim pritiskom i nestaju. S druge strane, presele li se leptiri u šumu gdje raste drveće s tamnom korom, u drugu nišu, tamo će im dotadašnja mana postati evolucijska prednost i biti će više crnih, a manje bijelih leptira.

Isto se događa i s mem(e)ovima, zaključio je tim istraživača. Tako su se varijante koje su najviše sličile originalu najviše replicirale na statusima korisnika Facebooka koji su se u političkim stajalištima opisali kao liberali, a na statusima konzervativaca brzo su se replicirale varijacije na temu koje su spominjale visoke poreze i povezivanje zdravstva s vladom (što su česti negativni komentari na tzv. Obamacare).

Osim već spomenutih praktičnih modifikacija na temu zadanog mem(e)a, pojavile su se i parodije na isti (ipak je riječ o Facebooku) pa su se tako pojavile i verzije koje su uključivale Sci Fi elemente i alkohol, pri čemu su prve bile nešto popularnije među liberalnim korisnicima, a druge među onima s konzervativnijim političkim stajalištima.

Riječ je o pokušaju koji je u svakom slučaju zanimljiv, i jedan od boljih praktičnih istraživanja koncepta mem(e)ova. Gotovo nam je žao što je Facebook uveo opciju dijeljenja.