Može li bitcoin doista postati valuta budućnosti?

Otkad je dosegao vrijednost od tisuću dolara, bitcoin je stalna tema vrlo užarenih rasprava. Dok ga jedni zagovaraju kao valutu budućnosti, drugi ga etiketiraju kao korak unatrag.  U svakom slučaju, bitcoin je još uvijek iznimno nestabilna valuta, a nove informacije o iznimno nerazmjernoj raspodjeli “digitalnih novaca” ne impliciraju da bi se mogla dovoljno stabilizirati da u budućnosti postane od nekog značaja.

Vrijednost neke valute određuje velik broj faktora, ponajviše vezanih uz samo državu, poput političke stabilnosti i ekonomskog prosperiteta, državnog duga, odnosa trgovine i sličnih čimbenika. Kada je riječ o decentraliziranoj valuti poput bitcoina, svi ovi čimbenici padaju u vodu i jedini mjerljivi čimbenik koji ostaje je ponuda i potražnja. To postaje prilično problematično kada je njegova raspodjela iznimno neravnomjerna, jer oni s najvećim udjelom bitcoina (ako je taj udio dovoljno velik) mogu diktirati njegovu ponudu, a time i vrijednost.

Pola sredstava pod kontrolom 927 ljudi

I prije se pretpostavljalo kako manji broj ljudi drži većinu bitcoina, no finski je poduzetnik i aktivni član on Bitcointalk.org Risto Pietilä Business Insideru ponudio bliže procjene tih brojeva, temeljene na podacima sa stranice Bitcoinrichlist.com, koja je pak temeljena na matičnom zapisu svih transakcija u bitcoinima, poznatom kao Blockchain. Pietiläove  je izračune dodatno potvrdio i Martti Malmi, jedan od Bitcoinovih najranijih developera.

Prema proračunima koje je napravio Pietilä, 3. prosinca ove godine u cirkulaciji je bilo 12 milijuna Bitcoina, s procijenjenom vrijednosti od 1000 dolara po bitcoinu. Četrdeset i sedam osoba je u tom trenu posjedovalo 28,9 posto bitcoina, a još 880 ljudi  bilo je u posjedu dodatnih 21,5 posto, što znači da sveukupno 927 ljudi kontrolira polovicu svih sredstava ove digitalne valute.

Ako vam se 927 ljudi ne čini kao malen broj, trebali biste uzeti u obzir da još 10 tisuća ljudi kontrolira četvrtinu Bitcoina, dok je posljednja četvrtina razdijeljena na njih čak milijun. U gruboj računici, 927 ljudi je 0,09 posto sveukupne populacije koja trguje bitcoinom kontrolira polovicu sredstava. Ovaj kartel praktički znači da 0,09 posto ljudi gotovo u potpunosti može kontrolirati cijenu i trendove u trgovanju ovom decentraliziranom valutom.

Priče za djecu

Poanta bitcoina je decentralizacija i privatizacija valute, što se može činiti vrlo anarhistički i revolucionarno, no cijeli se koncept temelji na vrlo staroj i dokazano pogrešnoj teoriji o novcu. Riječ je o teoriji da novac služi kao elaborirani oblik trampe, za koju se smatralo da je temelj suvremene ekonomske aktivnosti. To je ista ona teorija koju koristimo kada djeci želimo objasniti zašto zgužvani papiri u novčaniku imaju toliko vrijednost.

Objašnjavamo im kako se jednom za jednu kravu moglo dobiti  deset kokoški, ali deset kokoši nikom nije trebalo, već im je trebalo brašno i mlijeko i potkove za konja. Kako bi izbjegli cijeli taj krug beskrajnih razmjena, ljudi su izmislili novac, koji služi kao obećanje određene količine dobara ili usluga koje možete dobiti za dobra ili usluge koje ste prodali. Tako barem ide priča za djecu.

U ekonomskom sustavu odraslih, shvaćamo da stvari imaju relativnu vrijednost i da krava nije uvijek jednaka deset kokoši. Da posudim primjer Terryja Pratchetta, vreća zlata u gradu će vrijediti više od vreće krumpira, no nađete li se na pustom otoku, vreća krumpira će biti veće bogatstvo – sve je to dio ponude i potražnje. Iako se možda čini suludim citirati autora fantastike u tekstu o valutama, savršeno je prigodno jer je i teorija o trampi zapravo puka fantastika.

U svojoj knjizi Dug: Prvih 5 000 godina antropolog David Graeber objašnjava kako je trampa, koja se dugo idealizirala kao čisto ekonomska aktivnost, zapravo bila usko upletena u zamršene strukture društvenog djelovanja i duhovna uvjerenja, stvari koje se teško mogu kvanitificirati i pretočiti u matematičke modele i algoritme. Čista ekonomska aktivnost bila je iznimno rijetka, tvrdi Graeber, u uvijek vezana uz državne ili slične institucije. Cijela se tako teorija o novcu prema kojoj funkcionira bitcoin temelji na romantiziranoj i idealiziranoj verziji čiste ekonomske trampe koja nikada nije ni postojala.

Valuta koja preko noći naraste za 1000 posto je nestabilna valuta

No vratimo se sad na bitcoine iz ovog izleta u različite teorije – što to zapravo znači za digitalnu valutu? Za početak, da se temelji na zamišljenom i idealiziranom sustavu. To bismo mu čak i mogli oprostiti u želji za boljim, novim, sustavom slobodnim od okova politika. Ekonomist Edward Hadas, međutim, objašnjava kako je bitcoin, korak unatrag umjesto unaprijed, i potpuno suprotno od “slobodne” valute. 

Dok države mogu porezima, zakonima i drugim mehanizmima (uspješnije ili manje uspješno) stabilizirati neku valutu, bitcoin nema takav autoritet, no ima 0,09 posto najvećih posjednika koji ga mogu kontrolirati po vlastitom nahođenju i po modelu vrijednosti zasnovanom ponajviše na ponudi i potražnji, bez utjecaja drugih ekonomskih, političkih i društvenih faktora. Dok možda ne vjerujete državama i političarima da imaju javno dobro na umu, teško da će 927 pojedinaca kontrolirati valutu za sveopću dobrobit.

Ne bi vas trebala zavesti trenutna vrijednost bitcoina – sama činjenica da mu je vrijednost narasla s desetak na tisuću dolara u kratkom vremenskom periodu govori o njegovoj nestabilnosti. Iako je određen broj sretnika iskoristio priliku i dobro zaradio na davno kupljenim bitcoinima, ova valuta ima svaku šansu da završi kao jedna od stotina drugih opskurnih digitalnih valuta za koje nakon prvotne pomame nitko više nije čuo. Vrijednost bitcoina je nestabilna, kao i njegov zakonski status tvrdi Hadas, i izgube li korisnici vjeru u njega te padne li potražnja za njim, on će istog trenutka postati bezvrijedan.