Filmska industrija je za piratiziranje sadržaja – sama kriva?

Filmska industrija već se godinama bori s vjetrenjačama, točnije protiv piratstva, a za nedozvoljeno preuzimanje sadržaja krivi sve, od gledatelja do tražilica. Stranica pokrenuta na sveučilištu George Washington pokazala je pak kako bi industrija trebala prstom uprijeti u sebe, jer je sadržaj koji se najčešće skida ovim putem upravo onaj koji odbija učiniti dostupnim gledateljima.

PiracyData.org, stranica pokrenuta na američkom sveučilištu George Washington, iznijela je neke zanimljive informacije o sadržaju koji se piratski pribavlja na internetu. Sadržaj koji je na piratskim stranicama najpopularniji najčešće nije dostupan za streaming, najam ili digitalnu kupnju te ga je praktički nemoguće nabaviti legalnim putem.

Prema stranici PiracyData, od 10 filmova koji su u posljednje vrijeme najviše preuzimani piratskim kanalima ni jedan nije bio dostupan na servisima za streaming, poput Netflixa. Samo su se tri mogla posuditi na servisima, a pet ih je bilo dostupno kupnju u digitalnom obliku. To znači da ih  se pola nije moglo nabaviti legalnim putem, prenosi TechCrunch.

Korisnici su spremni platiti, ali…

Piratstvo predstavlja trn u oku produkcijskih kuća, no čini se kako su za to često sami krivi. Servisi poput Netflixa, Deezera i Spotifyja pokazuju kako su ljudi savršeno spremni platiti svoj sadržaj ako je razumne cijene i lako dostupan. Štoviše, u svom govoru na konferenciji Ted Talk, glazbenica Amanda Palmer pokazala je kako su fanovi spremni platiti sadržaj čak i kad im je on ponuđen besplatno.

Ne učine li neki sadržaj na vrijeme dostupnim na jedan od mnogih legalnih načina, razočarani će  gledatelji (poput autora Oatmeala) potražiti druge načine – brze, jednostavne i besplatne. S jedne strane, filmska je industrija sama kriva za visoku stopu piratskog preuzimanja sadržaja.

Naravno, filmska industrija to mišljenje ne dijeli već krivnju prebacuje na Google, koji je nedavno izbacio izvješće o tome kako je uspješno smanjeno preusmjeravanje korisnika tražilice na stranice s ilegalnim sadržajem. Brojke očito nisu bile dovoljno dojmljive za udruženje MPAA (Motion Picture Association of America), koje tvrdi je Google odgovoran za 82 posto prometa koji dolazi na piratske stranice s tražilica. To baš i nije toliko šokantno imajući na umu da 70 posto korisnika globalno koristi Google.

Treba uzeti u obzir i to da su drugi veći pretraživači Yahoo, koji je uglavnom još popularan samo u Japanu, te Bing koji se mahom koristi na iPhoneima te Windows Phoneima, na koje će korisnici rijetko skidati ilegalan sadržaj te vrste. Ona šačica korisnika koja ne zna kako promijeniti Bing kao zadani pretraživač na računalu vjerojatno se zadovoljava Dnevnikom u 19 sati i ne traži dodatne sadržaje na internetu.

MPAA je po tom pitanju izjavila:

Ako neki film nije dostupan za streaming ili kupnju, to ne opravdava krađu istog od onih koji su teško radili kako bi ga napravili.

Dok poanta te izjave nije promašena, teško možemo suosjećati s industrijom koja odbija pravovremeno pružiti sadržaj gledateljima koji su voljni platiti, a onda se na sav glas žali kada se okrenu drugim kanalima nabave. To su osnove slobodnog tržišta – ako ne pružite neku uslugu, korisnici će otići vašoj konkurenciji (čak i ako ona plovi sivim vodama).

A kod nas? Opcije su vrlo ograničene…

Naravno, ljudi u nekim drugim regijama, našoj primjerice, imaju potpuno druge probleme. Poželite li biti dobar građanin koji poštuje zakon (a trebali biste!) i autorska prava, vidjet ćete da su vam opcije vrlo ograničene. Zaboravite na Netflix, Spotify, Hulu, iTunes i slične servise ili gledanje serija izravno na stranicama produkcijskih kuća – svima nam je već dobro poznata poruka da usluga nije pordržana u ovoj regiji (doduše, Deezer je odnedavno dostupan u Hrvatskoj, stoga se ipak možda nešto događa). Što nam preostaje? Digitalne videoteke (sve prave su se zatvorile) koje su uglavnom ispunjene starijim filmovima i serijama i kanali koji rijetko prenose sav sadržaj koji želimo. A unatoč tome, svi smo pogledali sve epizode Igre prijestolja i Breaking Bada – pravi smo čudotvorci.