Twitter retweet – ponekad beskoristan i neproduktivan
Nikola Krajačić
26. 12. 2009.
Uvjeren sam da je većina vas do ovog članka došla upravo putem Twittera odnosno svog timelinea. Možda i niste kliknuli na originalni tweet... Zapazili ste ga s obzirom da je spomenut nekoliko puta odnosno višestruko retweetan. Tad ste kliknuli na njega. Koliko god retweet bio koristan, toliko može i odmoći autoru teksta na kojeg tweet upućuje. Zašto?
U web 1.0 svijetu, komentara na web stranicama gotovo da nije ni bilo. Uskoro je došla tzv. web 2.0 revolucija, s komentarima i raznim drugim društvenim komponentama. Konačno smo se mogli izraziti, ostaviti svoje mišljenje, diskutirati s autorom ili ostalim čitateljima. Ubrzo stiže vrijeme real time weba (Twitter i slični servisi…) koji je ponovno promijenio naše navike. Dapače, zavladao je našim navikama. Ne vjerujete?
Uvjeren sam da je većina vas do ovog članka došla upravo putem Twittera odnosno svog timelinea.
Možda i niste kliknuli na originalni tweet… Zapazili ste ga s obzirom da je spomenut nekoliko puta odnosno višestruko retweetan. Tad ste kliknuli na njega. Retweetanje je prenošenje informacija na Twitteru. Služi nam za filtriranje vijesti… Ako nešto vrijedi pogledati, ljudi će to retweetati, a tada ćemo takve sadržaje otkriti.
Koliko god retweet bio koristan, toliko može i odmoći autoru teksta na kojeg tweet upućuje. Zašto?
Retweet nije uvijek rješenje…
Kako su ljudi navikli na brzo i kratko dobivanje bitnih informacija, odgovara im brzo i jednostavno proširiti neku vijest. To je u redu. No,što kada u retweet ubacite i komentar na linkan članak umjesto na sam blog? Stvaraju se rasprave od 140 znakova na Twitteru pri kojoj se u tih nekoliko desetaka znakova pokušavaju ugurati misli koje, za ispravno shvaćanje, traže više mjesta. Takve rasprave dovode do zatrpavanja timelinea, neproduktivne su i beskorisnne.
Znate, 140 znakova nije uvijek dosta. Čak i ukoliko koristite alat poput TweetLongera koji omogućava duže tweetove, nema smisla raspravu o nekom članku voditi na Twitteru. Sam članak ima komentare koji su ionako daleko pregledniji!
Često viđamo velik broj retweetova s linkovima uz komentare poput “bravo” i “svaka čast”, ali malo tko potroši dodatnu minutu i napiše komentar na blogu, bila to pohvala ili pokuda… Zaposleni smo, žuri nam se, sramimo se, itd.
Što vi mislite o tome, zašto je to tako? Blogeri, kakva su vaša iskustva s komentarima, želite li ih više? Jesu li vam komentari u 140 znakova dovoljni ili više volite komentare na blogovima?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Ire
26. 12. 2009. u 10:51 am
kad želim komentirati neki članak ili post, činim to ispod njega. stvar je navike, a nekako i logike – tu je “centralno” mjesto, da se tako izrazim. i mislim da većina ljudi ne razmišlja o tome već rade ono što im je u tom trenutku najbrže i najkomotnije …
Nikola Krajačić
26. 12. 2009. u 12:23 pm
Točno to, mislim da je blog primarno mjesto na kojem se trebaju skupljati kritike i pohvale vezane uz post, a tek onda neka društvena mreža.
Konkretno me na ovaj tekst potaknula serijalina lista naj-serija godine, gdje su urednici moljakali da se na komentatori s twittera prebace na site i tamo kažu što imaju i detaljno, bez limita znakova, objasne 🙂
Milos
26. 12. 2009. u 1:09 pm
Kako kada… zavisi sa kog aparata pristupam, a i vremena koje mi je na raspolaganju. Slazem se da je bolje i svrsishodnije komentarisati clanak ispod pod komentari…ali nekada zelimo da nasim kratkim komentarom skrenemo paznju svojim pratiocima na znacaj ili vrednost samog linka.
picek
26. 12. 2009. u 1:13 pm
Kako kada. Uglavnom ostavljam komentare ispod blog posta jer mi je praktičnije nego da se vraćam na Twit i pokušavam smisliti kako bih svoje misli ugurala pod 140 znakova. Ali kad postove pregledavam na brzinu, onda često upišem prvi dojam na Twitter računu.
Peki
27. 12. 2009. u 4:28 pm
Zna se gdje se ostavljaju komentari. Twitter je više mjesto na kojem se kupe trendovi (http://www.google.com/trends), tj. vidi se što ekipa prati i što ju interesira.
Twitter desktop klijenti kao “TweetDeck” u zadnjoj verziji pravilno izvode retweet, tako da nebi više smijelo biti dublih retweetova.