ShoutEm: Kad ste nakon 3 godine razvoja startupa i uz rast, prvi put 100 posto sigurni u to što radite!
Viktor Marohnić
11. 10. 2012.
Shoutem čini prvu generaciju hrvatskih, ali i regionalnih startupa, koji ubrzano raste nakon 3 godine rada. Radi se o projektu koji je prošao kroz nekoliko iteracija i pivota, od mobilne društvene mreže do servisa za izradu mobilnih aplikacija i web stranica za male i srednje tvrtke na američkom tržištu. Krenuli su kao spin-off tvrtke Pet minuta koja danas broji 43 zaposlenika i preko 95 posto prihoda ostvaraje na američkom tržištu, a uz podršku slovenskog RSG Capitala pozicionirali su se u SAD-u. Suosnivač Viktor Marohnić za Netokraciju otkriva kako su danas napokon 100 posto sigurni u to što rade i još bitnije - da će do kraja godine biti "cash flow" pozitivni.
Urednički uvodnik: Shoutem čini prvu generaciju hrvatskih, ali i regionalnih startupa, koji ubrzano raste nakon 3 godine rada. Radi se o projektu koji je prošao kroz nekoliko iteracija i pivota, od mobilne društvene mreže do servisa za izradu mobilnih aplikacija i web stranica za male i srednje tvrtke na američkom tržištu. Krenuli su kao spin-off tvrtke Pet minuta koja danas broji 43 zaposlenika i preko 95 posto prihoda ostvaraje na američkom tržištu, a uz podršku slovenskog RSG Capitala pozicionirali su se u SAD-u. Suosnivač Viktor Marohnić za Netokraciju otkriva kako su danas napokon 100 posto sigurni u to što rade i još bitnije – da će do kraja godine biti “cash flow” pozitivni.
Nisam već dugo pisao o ShoutEmu, a nakupilo se materiajala poprilično, tako da slijedi malo duži post. U obje naše tvrtke; i ShoutEm i Pet Minuta nam je uvijek bilo bitno da vraćamo lokalnoj zajednici, kroz dijeljenje iskustava, organiziranje događaja (Seedcamp, MoMo, ZGTechMeetup, CEO/Founder), treniranjem ljudi za Seedcampove pitcheve, pripremanjem planova za investitore i seed fondove, a i uplaćivanjem poprilične količine novaca u državni proračun.
Za početak, brzi update. Prema donjim grafikonima možete vidjeti kako izgleda rast prihoda i korisnika ShoutEma dvije godine nakon VC investicije. Nije loše, zar ne? Ne da nije loše, nego je zakon. Američkim riječnikom, “We are fucking killing it!”.
Ne mislim baš sve pokazati :), no mislim da ćete dobiti dobar osjećaj kako napredujemo. Trenutno zapošljavamo trinaest ljudi full time i jos troje part time i već sad bismo mogli biti cash flow positive da ponovno ne ulažemo u rast i nove ljude. No do kraja godine ćemo biti u pozitivi što se tiče dotoka novca čak i sa svim tim novim ulaganjima. Trenutni rast želimo povećati 5-10 puta u idućih pola godine do godinu dana s praktički istim brojem ljudi. Dakle; najbolja je stvar što se prihodi u ovom trenutku mogu povećati i deset puta, a troškovi praktički ostaju isti. (Pogledajte moju WinDays prezentaciju gdje sam objašnjavao razliku između skalabilnih proizvoda i consulting kompanija).
Početkom godine smo zaposlili nekoliko novih ljudi u SAD-u koji rade na nekoliko velikih distribucijskih ugovora i koji bi trebali, ako se zatvore, stvoriti znatno veće prihode i rast. Sve aplikacije izdane do sad zajedno imaju već preko milijun preuzimanja. Osjećam se prilično dobro, sad kad smo uspjeli doći do ove faze. Statistički, samo 2-3 od 10 startupa uspije doći do break even točke. Zapravo ne da se osjećam dobro, osjećam se kao da su nam narasla krila.
ShoutEm je krenuo…
Saša i ja smo pokrenuli Pet Minuta krajem 2007. godine i praktički od prvog dana forsirali da radimo proizvod, a ne samo konzultansku tvrtku. Savjetovanje je bio način da financiramo razvoj proizvoda, a u prijevodu to znači da već pet godina investiramo gomilu svog vremena i novaca u razne pokušaje. U jednom trenutku sam izračunao da smo do sad za novac koji smo ulupali u ShoutEm mogli kupiti nekih šest nabrijanih BMW-ova ili dva stana u centru Zagreba.
S obzirom da sam bio taj koji je najviše forsirao tu ideju, samim time sam i najodgovorniji za eventualni neuspjeh. Bilo je trenutaka kad sam sumnjao u to što radimo, mislio da je bolje odustati i mislio da ne postoji glupljeg čovjeka od mene, a bilo je trenutaka kad sam mislio da sam izuzetno pametan (emotional rollercoaster).
Stvari su se ubrzale tek početkom ove godine, nakon skoro tri godine rada. Cijeli rast je ostvaren potpuno organski kroz optimizaciju za tražilice i nešto malo marketinga na tražilicama. Poboljšanjem i iteracijama proizvoda smo drastično popravili konverziju pa sada imamo i prilično dobru bazu korisnika koji nam omogućava da još lakše radimo customer development odnosno usavršavamo proizvod.
Za to isto vrijeme Pet Minuta je narasla s 2 na 43 osobe, a pod vodstvom Luke Abrusa i dalje zapošljavamo, otvorili smo ured u New Yorku i ekipa jedva stiže odraditi sav posao koji nam dolazi. Prihodi će ove godine opet poprilično narasti, a što je najbolje od toga 95 posto čini izvoz na američko tržište.
Što zapravo želimo stvoriti?
Prije nego što krenem na lekcije koje smo naučili putem razvijajući ShoutEm, htio bih objasniti što mi doista želimo napraviti. Što želimo:
- Želimo napraviti pravi startup (po definiciji Paul Grahama), a ne IT tvrtku koja poslovnim modelom više podsjeća na restoran ili trgovinu i bavi se primarno konzultiranjem;
- Tvrtku s globalnim prisustvom;
- Izrazito skalabilni proizvod koji može generirati $10-$100mil godišnjeg prihoda s ne više od 20-50 zaposlenika;
- Proizvod s profitnom marginom preko 80% koja nam omogućava da zaradu ulažemo u research i razvijamo nove prozvode iz godine u godinu;
- Tvrtku koja ima potencijal da u nekom trenutku, ako se sve poklopi, možda može vrijediti i milijardu USD.
Ne želimo:
- Regionalnu tvrtku – tako ne možemo dovoljno narasti;
- Consulting tvrtku – tako takodjer ne možemo dovoljno narasti niti ostvariti značajniju dobit;
- Raditi s državnim tvrtkama – mislimo da tako ne stvaramo dovoljno novih vrijednosti, već vrtimo državni novac u krug poput parazita;
- Raditi sa sporim firmama poput telekoma i banaka, jer s njima ne možemo brzo rasti, a i dosadno je za poluditi.
Zašto smo postavili takvo ambiciozne ciljeve?
Vjerujem da imamo tim i ljude koji mogu napraviti nešto veliko i ne želimo si u startu postaviti male ciljeve. Na sreću, imam partnere u tvrtki (Saša i Luka) koji slično razmišljaju. Mislim da možemo stvoriti nešto što može promijeniti svijet ili barem našu malu okolinu na bolje.
Kad bismo uspjeli stvoriti tvrtku kao što je ova gore, stvorili bismo nešto što bi ostavilo veći trag na našoj okolini iz perspektive financija, ali važnije, iz perspektive uspješnog primjera koji bi za sobom pokrenuo još mnogo ljudi koji bi pokušali isto. Takav pokret može promijeniti sliku Hrvatske i našeg društva. Idoli su nam firme poput Skypea i Nokije koji su značajno preokrenuli sliku sjeverne Europe.
No sada, nakon skoro pet godina rada, nekoliko iteracija proizvoda (pivota), putovanja po svijetu, pitchanja na svim startup competitionima ikad igdje, spavanja sa Sašom i istom krevetu sa slušalicama u ušima ne bih li uspio prigušiti zvuk njegovog hrkanja, te još hrpe kojekakvih nevjerovatnih događaja, prvi put smo 100 posto sigurni u to što radimo.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Andrija
11. 10. 2012. u 9:52 am
Bravo za tekst i bravo na postignutome… 120% se slažem sa svime i mislim da je to put kojim bi trebale krenuti sve mlade firme (starupovi) u Hrv. +
Domagoj
11. 10. 2012. u 10:02 am
SRETNO 🙂
Matija Kopić
11. 10. 2012. u 10:19 am
w00t! :)) Viktore, jedna mi stvar ipak nije jasna: hoćeš reći da nisi bio siguran u uspjeh ShoutEm-a od početka, nego si tek sada – nakon 3 godine? Mislim da naslov teksta šalje krivu poruku. Ja pak smatram da je apsolutna vjera u projekt KLJUČNA od prvoga dana, i da se uz takvu vjeru lakše prolazi kroz sve uspone i padove kasnije…
Ivan Brezak Brkan
11. 10. 2012. u 11:22 am
S obzirom da sam naglasio upravo ovaj naslov, mislim da se kao urednik moram javiti 🙂 Bitno je što Viktor naglašava da su sad “100 posto” sigurni. Znaš i sam da uvijek postoje male sumnje uz svu vjeru i želju ovog svjeta za uspjehom. I bitno je startupima novima i mladim poduzetnicima da znaju da je to ok. Da mogu biti sigurni, ali da ih neće uništiti malo sumnje u 2 minute ako se dovoljno trude…
Matija Kopić
11. 10. 2012. u 12:45 pm
Nope, naslov sugerira da tek “nakon tri godine razvoja i uz RAST možeš biti prvi puta 100 siguran u to što radiš”. Je li Viktor prije 3 godine bio 20 % siguran, pa onda lani 65 % siguran? U kojem to točno trenutku počneš 100 % vjerovati? 🙂 Dakle, ne govorim o validaciji proizvoda/poslovnog modela (o čemu sude korisnici), nego o činjenici da osobno ili vjeruješ ili ne vjeruješ u projekt od samoga početka. Vjeruješ li da poduzetnik u tebi to može napraviti ili ne? Fundamentalno različite stvari. Ne mogu se složiti sa konstatacijom da moraš rasti/uspjeti da bi bio apsolutno siguran u ono što radiš. Brojke su samo potvrda uvjerenja. Vjera se mora dogoditi puno prije… Otprilike prvoga dana. Kolebanja/sumnje/pivot/traženje poslovnog modela uz put je nešto što smo svi prošli i dio su poduzetničkog života – no blage veze nemaju sa iskrenom vjerom u vlastiti tim koji će napraviti nemoguće stvari. A kada konačno failaš – onda nađeš novu stvar u koju ćeš biti apsolutno siguran 🙂 Ali ok, nećemo o semantici sada 😉
Ante Markovina
11. 10. 2012. u 1:13 pm
Matija da ti pokušam odgovoriti na pitanje. Od navedene ekipe ja najbolje znam Sašu Šarunića. Štoviše, znam ga otprilike koliko znam i za sebe. On je od djetinjstva radio jebačke poslove kojih se ne bi posramili ni infosi seniori. Kad bi trebao odraditi neki projekt na području s kojim se prije nije bavio, on bi to vrlo brzo proučio, istražio i odradio posao profesionalno, nerijetko još i bolje od onih koji se tim poslom bave dugo vremena. Pored toga je učio za školu(ili faks kasnije), trenirao karate i tako dalje i tako bliže. Dalje je to išlo svojim tijekom, da sad ne drobim o njegovom životopisu.
Što želim reći? Postoje ljudi sa dosta volje, pameti, energije i upornosti. Takvi ljudi se obično udruže sa sličnima. Tada je vjerojatnost uspjeha dosta veća, što zbog velike količine rada i zalaganja, što zbog vjere u sebe i svoje sposobnosti, tj. ustrajnosti. S druge strane ima onih koji su manje radišni, neki se brže demotiviraju, nekima je vrlo btino izlaziti vani u birtiju, disko, kino, na utakmicu. Sve su to stvari koje predstavljaju varijable koje pak određuju krajnji rezultat.
Saša nije iz bogate obitelji. On je kao dijete radio i to dosta da bi doprinosio u obiteljski budžet. Nekim ljudima treba ćaća tajkun da uspiju, a neki iz ničega naprave avijon. Neki dobiju od ćaće 300 000 eura za pokretanje biznisa pa posluju dok ne sprže lovu. Neki su prosječne volje, energije i ustrajnosti pa onda ne naprave ovo što su oni napravili, nego postanu solidni stručnjaci u svom poslu, odgovorno i kvalitetno rade svoj posao, postanu dobri programeri i to je sasvim ok.
Saša
12. 10. 2012. u 12:52 am
Matija, ma jasno da si uvjeren od početka i da nema predaje. No, dolazimo svi u trenutke kad je teško, kad se preispitujemo i kad mislimo da smo zadnje budale. Mislim da je to Viktor htio reći. Ja se preispitujem često, često griješim i nikad mi nisu svi potezi ispravni. No, trudim se i uspjevam imati više pogodaka od pogrešaka. Ili bar da pogodci donose više nego što promašaji unište. Ovo sa telekomima i velikim firmama, sa državom i sve – ma to je baš bit. I peglanje proizvoda. Džabe bacit u marketing lovu, ako nemaš full ispeglan proizvod. Salespod je došao na sličan zaključak i baš smo tu fazu završili pred nekih mjesec dana. Prošli smo i velike i telekome i ponude državnih firmi. A da vjerujemo, pa jasno da vjerujemo. Samo, ponekad dođu teški dani i onda treba imati snage.
Berislav Lopac
12. 10. 2012. u 1:00 am
Matija, “biti siguran” i “vjerovati” su dvije sasvim različite stvari.
Marina
11. 10. 2012. u 10:24 am
Drago mi je da jedan startup iz Hrvatske moze da osvaja Americko trziste. Za to treba dosta snage, volje i upornosti.
Ja bih samo prokomentarisala poruku (citala sam i ovaj tekst i linkove) da svi treba da idu ka tom putu – “ciljaj ogromna trzista”. Koliko god za dobijanje sredstava ovo jeste jedna od bitnih stavki ne smemo tako razmisljati svi. Nemamo svi ni iste ambicije i moramo ubediti finansijere da se i ovde moze zaraditi jer moze i raditi na poboljsanju standarda regije.
Ja sam iz Srbije i vodim svoju firmu i ne mislim da su Srbija, Hrvatska i ceo Balkan malo trziste. Za odredjene vrste proizvoda mozda da, ali ima mnogo onih koji ovde mogu uspeti. Ono sto treba da menjamo jeste kultura i nacin poslovanja. Primera radi – u USA za svaki servis moras da platis unapred fee za mesec dok ovde izdajes racun na kraju meseca i cekas 60 dana (pa pocinjes da molis za svoje pare). Necu uopste ni da govorim o tome da je i drzavama neophodno da razvijaju firme u svojim zemljama kako bi svi postajali bogatiji…
Da ne me shvatite pogresno, ovim momcima stvarno bravo, za ovo je potrebno mnogo snage. U ovom tekstu ima dosta poucnog ali fokusirajte se i kako dovesti novac u ove krajeve jer ovde ima jos mladih ljudi kao sto ste vi koji mozda ne zele velicinu Amerike, ali zele da naprave Ameriku ovde…
Veliki pozdrav.
Dražen
11. 10. 2012. u 10:47 am
Viktore, aj navedi jedan keyword koji ste gurali na Google?
Damir2
11. 10. 2012. u 10:50 am
Svidjaju mi se Shoutemovi ciljevi, tako treba razmisljati. Uopce ne sumnjam da su VIktor i ekipa inteligentne i sposobne osobe, narocito nakon poteza koji ih je doveo na vrh AngelLista.
Ali volio bi ipak da cujem malo konkretnih podataka, u stilu TechCruncha i slicnih objava, vjerujem da nimsa jedini. Prije cca 8 mjeseci letimicno sam pogledao izmedju ostalih Shoutem na Ad Planner i Alexi i posjecenost stranica bila je relativno mala i graf u silaznoj putanji. Naravno to nije glavni kriterij ali moze zbuniti covjeka.
Zato bi bilo dobro da iznesu malo konkretnih podataka kao potpora ovim gore krivuljama koje su objavili. Npr rast korisnika u zadnje 3 godine u brojkama. Takodjer rast prihoda (prometa u USD) u zadnje 3 godine itd.
To su podaci koji se standardno objavljuju za uspjesne startupe vani pa vjerujem da ni njima nece biti tesko da to objave.
iskreni pozdrav
Viktor
11. 10. 2012. u 11:11 am
Drazene. Mobile app maker, mobile app builder, creator, a u zadnje vrijeme još par landing pageove. Zašto?
Matija ma zna ono kad stalno preispitujes odluke strategiju, nisi siguran koliko veliko to može biti itd.. E sad nekako toga ima dosta manje. A i mi kad smo krenuli nismo bas imali ovakvu podršku, morali smo bas svaku stvar sami skontati.
Damir2 to sa Alexom sam ti već jednom objasnio ako se dobro sjećam…
Dražen
11. 10. 2012. u 2:17 pm
Ma čista radoznalost :-), da vidim konkurenciju, koje riječi, koliko riječi i ostale seo sheme itd…
Viktor Marohnić
11. 10. 2012. u 5:01 pm
Budemo prokomentirali u pon kad se cujemo :).
Haris Custo
11. 10. 2012. u 11:24 am
Čestitke Viktore, graf izgleda impresivno 🙂
Koji su vam najuspješniji kanali? Imaš li neko iskustvo za podijeliti, nešto što je i vas iznenadilo i funkcionira bolje već što ste očekivali?
@Matija mislim da mi svi vjerujemo u svoje projekte, i da zbog toga i radimo na njima toliko dugo, i normalno je i za očekivati da postoje trenutnci kada pomisliš “dali je to to” i “mislim da nemamo šanse”. Sreća sutradan kada se probudiš ideš po starom 😉
@Damir – http://www.seomoz.org/blog/testing-accuracy-visitor-data-alexa-compete-google-trends-quantcast
Dino Reic
11. 10. 2012. u 12:12 pm
Američki san “ostvaren” na Balkanu, pa ti reci da je globalizacija problem a ne rješenje (bar za neke)!
Toni
11. 10. 2012. u 2:14 pm
Istina, globalizacija nam daje mogucnost da radimo na svijetskom trzistu umjesto u lokalnom kvartu.
Bruno
11. 10. 2012. u 12:47 pm
Pozdrav Viktore, svaka cast – inspiracija si i uzor.
“Sto zelimo / sto ne zelimo” dio clanka je ++
Zelim srecu na daljnjem putu!
Dino Ravnic
11. 10. 2012. u 1:08 pm
Bravo Viktore i ekipa! Grafovi zaista izgledaju impresivno! 🙂
Super mi je vasa prica i u biti mega pivot koji ste napravili. To zaista pokazuje da je od ideje bitniji tim koji ima petlje i sposobnosti napraviti takav zaokret 🙂
Sto se tice vjere, svi imamo taj periodicki ups&downs sto je sasvim normalno. Tako da ne bih rekao da se tu radi o vjeri, vec o tome kad jednostavno ZNAS da to sto radis je prava stvar tj. kad te pokrece onaj “gut feeling”
Damir2
11. 10. 2012. u 1:18 pm
Viktore možda statistike nisu točne ali Compete je između ostalog industrijski standard koji koriste svi od investitora do medija. Bio sam slobodan priložiti printscreen za Shoutem, a usput i za Farmeron kad ga se vec spominje.
Posto je to prikaz samo za USA, zanimljivo bi bilo cuti tvoje misljenje vezano uz vase statisticke podatke vs. onih od vase konkurencije Ning.
I nadam se da ćemo ipak čuti malo konkretnih statističkih podataka, rast u brojkama, kao i zaradu (promet) u brojkama. Da ne ostane sve na teoriji.
http://i50.tinypic.com/2uf5ye0.gif
http://i45.tinypic.com/2cshxyg.gif
Viktor Marohnic
11. 10. 2012. u 7:22 pm
Dobro je bar ubijamo Farmeron po trafficu ako nista drugo :). Matija jel vidis ovo. Rukavica izazova je bacena :).
Damir, Ning nam nije konkurencija nego partner http://go.ning.com/everywhere/
Drugo ukupni traffic na sajtu za nas ne mora biti ogroman, nego mali i kvalitetan. Korisnici koji kupe uslugu provode dane u nasem interfaceu. Nema zarade na oglasima itd… To je potpuno drugaciji koncept od firmi koje targetiraju krajnjeng korisnika i koriste Compete kao reference, mi smo vise B2B i ono sto je bitno je prodaja i user engagement.
Damir2
12. 10. 2012. u 1:42 am
Dobro Viktore vidim da si pozitivac 🙂
Daj već jednom onda malo tih podataka. Koliko ste imali korisnika pred 2 godine, koliko danas. Koliko je bila bruti zarada prošle godine koliko danas. Krivulje, brojke. Daj nas malo oraspoloži.
Vidim da nisi hejter i ne planeš što je super. Ajde daj te podatke, nema veze ako i nisu nešto super veliki, bitno je da se ide naprijed. I da se ne mulja narod, nicmo mi VC-i :))
Tomislav Krnić
11. 10. 2012. u 1:41 pm
Wow. ShoutEm stvarno ide u dobrom smjeru. Pracenje postizanja ciljeva ce biti pravi uzitak pratiti.
Čestitke Viktoru !
Toni
11. 10. 2012. u 2:16 pm
Odlican primjer projekta koji se transformirao dok nije dosao do pravog i isplativog oblika. Svaka cast!
Ivo
11. 10. 2012. u 2:48 pm
A što sad reći osim w00t!
Ivo Špigel
11. 10. 2012. u 2:48 pm
Erm skužio sam da piše samo ime, pa evo “w00t”! još jednom pod punim imenom i prezimenom 🙂
Ivan Brezak Brkan
11. 10. 2012. u 7:16 pm
Spameru 😛
Vanai
11. 10. 2012. u 4:03 pm
Svaka čast!
Pogotovo po ovome što ne želite raditi, po tome vidim da ste svjetski. 😀
Viktor Marohnić
11. 10. 2012. u 5:07 pm
Thx ljudi. Ovo je zapravo prvi dio dosta duzeg posta, a drugi dio ce Ivan objaviti sutra koliko znam.
Mislim da je super da smo dosli skoro na nulu jer mozemo dalje mirno raditi, ali to nije ono gdje mislimo da tek mozemo doci. Ako ostvarimo pola od onih ciljeve, onda ce to tek biti pravi uspjeh.
Bojan
11. 10. 2012. u 5:53 pm
Upoznao sam malo ljudi koji su toliko uporni i radišni kao Viktor i Saša. Od prvog dana kada su krenuli sa Ptičicom pa sve do sada. Svaka čast, sretan sam zbog vas! 🙂
Matija Kopić
12. 10. 2012. u 10:16 am
@Berislav, znam jako dobro razlike između “vjerovati” i “biti siguran” (zna je i Viktor) – i namjera mi je upravo bila potaknuti diskusiju o takvim razlikama. (Zbog toga i spominjanje oba termina u prethodnom komentaru 😉
Dino Reic
12. 10. 2012. u 10:25 am
@matija siluješ. u “žargonu” za ljude koji su u nešto siguni prije nego su to potvrdili (uglavnom zaradili pare) se kaže da haluciniraju. dakle imaš pravo vjerovati a da ne ispadneš neozbiljan. osobno znajući što sve može krenuti po zlu a da nema veze s kreaotrima mislim da je vjera tj. volja i ustrajnost i više nego dovoljna stvar.