Što tradicionalni softveraši mogu naučiti u vrlom novom startup svijetu
Kristina Kardum
29. 05. 2012.
Boris Gloger, bloger i konzultant poznat kao jedan od stručnjaka za Scrum Agile metode u razvoju softvera (više o Agile razvoju softvera i Scrum metodologiji), kaže kako tvrtke koje se bave razvojem softvera na tradicionalan način imaju što naučiti od startupa, kako iz njihovih ranih faza, tako i iz faza rasta. U razgovoru kojeg smo s Borisom vodili na pauzi konferencije Quality in Enterprise Development feat Agile Croatia koja se održala ovog mjeseca u organizaciji tvrtke CROZ, rekao nam je kako su fokusiranost, kvalitetna komunikacija i efikasno upravljanje nešto što bi startupi svakako mogli naučiti veće tvrtke.
Mladi, neiskusni, neorganizirani, bez poslovnog plana, misije i vizije, radnog vremena i zapravo bilo kakvog reda… tako otprilike mnogi zaposlenici i vlasnici tvrtki doživljavaju startupe. Međutim, mora da je reda u svom tom ‘kaosu’ jer, dok se veliki i tradicionalni bore kako bi se prilagodili stalno promjenjivim poslovnim uvjetima i preživjeli, startup scena cvijeta.
Boris Gloger, bloger i konzultant poznat kao jedan od stručnjaka za Scrum Agile metode u razvoju softvera (više o Agile razvoju softvera i Scrum metodologiji), kaže kako tvrtke koje se bave razvojem softvera na tradicionalan način imaju što naučiti od startupa, kako iz njihovih ranih faza, tako i iz faza rasta. U razgovoru kojeg smo s Borisom vodili na pauzi konferencije Quality in Enterprise Development feat Agile Croatia koja se održala ovog mjeseca u organizaciji tvrtke CROZ, rekao nam je kako su fokusiranost, kvalitetna komunikacija i efikasno upravljanje nešto što bi startupi svakako mogli naučiti veće tvrtke.
Jako važan aspekt startupa jest da su fokusirani. Većinu vremena cijeli tim točno zna što se radi i što žele postići. Svi se ponašaju kao tim koji ima svrhu. Osim toga, startupe obično pokreću ljudi koji imaju jako puno znanja o tome što razvijaju jer je njihov projekt rezultat zajedničkog entuzijazma i interesa, te naravno, kvalitetne međusobne komunikacije. Startupi žele osvojiti svijet i to se vidi u načinu na koji posluju.
Međutim, kako upozorava Gloger, jedan od problema koji proizlazi iz toga jest da su startupi fokusirani na proizvod, ali često ne i na potrebe organizacije. To se događa upravo zato što u početku ne zahtijevaju puno menadžiranja. Međutim, ako su uspješni, gotovo neminovno rastu, pa kad narastu apetiti, naraste broj projekata i zaposlenih, a upravljanje postaje problem. Većina šefova startupa zato postane jako frustrirana jer su prije stvari radili jako brzo, a sada vidljivo usporavaju te zbog toga što počnu upravljati većim brojem paralelnih projekata, osjećaju kako više nemaju sve konce u rukama.
Veliki ne slušaju
U prvom trenutku kada se primijeti da nešto ne štima, da se komunikacija gubi, da se kasni ili da rezultati ne idu po planu, treba se vratiti na ono što je funkcioniralo prije. Koncentrirati se na jedan projekt, možda dva, ali ne na deset. Vlasnici startupa moraju zato naučiti cijeli set novih vještina ili vratiti se korijenima. Nije loše spojiti najbolje vrijednosti i neke ideje zrelih organizacija s običajima startupa. Time se u načelu može posložiti tvrtka koja funkcionira fleksibilno u organizaciji, ali ima jasan koncept što i kako radi te koji su joj ciljevi.
Velike organizacije od 300 zaposlenih često ne žele slušati startupe. Ne žele se prilagođavati ni mijenjati svoju perspektivu. Da bi im se objasnilo kako ponekad trebaju obratiti pozornost na običaje i metode mlade tvrtke od 10 zaposlenih, koristim jedan glavni argument. Jednostavno im kažem da to njihovi susjedi i konkurenti već rade. Fokusiraju se na manji broj projekata, unose dinamiku i zajedničko odlučivanje.
Kad se okolina mijenja, a proizvod ne prati promjenu, tek onda se počne razmišljati o promjenama. Po Glogeru, u velikim organizacijama, ono čega se menadžeri uglavnom boje jest gubljenja kontrole u organizaciji i da njihova stara uloga više neće funkcionirati na isti način. Međutim, ljudi na tim pozicijama su upravo oni koji moraju razmišljati o promjenama, a to će i činiti stave li organizaciju na prvo mjesto.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Damir2
29. 05. 2012. u 10:36 am
tradicionalni softveraši mogu naučiti da se drže svoje struke i da se penju po hijerarhijskoj ljestvici jer ovo stanje sa startupima će ubrzo puknuti kao što je puknulo prije 10 godina.
Danas su mladi startupi u poziciji kao kada bi mladi studenti medicine počeli sa dobijenom lovom otvarati svoje klinike, bez znanja, iskustva, odrađenog pripravničkog staža i to samo zato jer su investitori pobrkali fokus i ciljeve (ili su samo pohlepni). Identična je situacija bila 2001 prije prošlog dot com kraha kda se financiralo sve i svašta a novi startupi dolazili su u valovima i filozofirali umjesto da zarađuju.
Šteta jer tako će biti upropaštena šansa mnogim perspektivnim projektima kojih svakako ima na svim meridijanima
Sasa Jovanovic
29. 05. 2012. u 11:51 am
Damire, mislim da nisi u pravu.
Startupi nisu kako ih predstavljas firme sastavljene od neznalica.
Ni sama diploma nista ne dokazuje. Nikola Tesla nije imao diplomu, Steve Jobs nije, Bill Gates nije… ali su imali znanje.
Startupi su motivisaniji i tvrdoglaviji od velikih firmi. Velike firme imaju velikih problema sa motivacijom (lako je naci 3 coveka koji slicno misle i imaju slicnu energiju,a li naci 300 ili 3000 takvih je skoro nemoguca misija).
Damir2
30. 05. 2012. u 11:18 am
Poštujem tvoje mišljenje i naravno slažem se da mladi poduzetnici nisu neznalice. Nije krivnja na njima već na investitorima. Navedeni tvoji primjeri dokaz su da je samo nekolicina mladih startupa od stotina milijuna ljudi uspjela, što je prilično poražavajuće. Današnje statistike govore da su svi poznati Internet startupi (osim Facebooka) promijenili rukovodstvo, što govori dovoljno. A i Marku se drma stolica
Ako izuzmemo iznimke, naprosto je nemoguće da 19-godišnjak zna više, kreativniji je, sposobniji i inteligentniji od 19-godišnjaka, ili 39-godišnjaka. A to je ono što se danas forsira.
Nisu mladi startupi krivi, oni su samo uočili da je moguće zaraditi lovu na brzaka i uletili jer ne košta ništa. Mediji i VC-i su glavni krivci za ovo neprirodno stanje
Zaista nie namjera da nekoga omalovažim jer sam i sam entuzijast ali vrlo sam dobro naučio da je zdravi razum najbolji kriterij. Ako je nešto protiv zdravog razuma, puknut će kad-kad. Nažalost kada ovo pukne, to će štetiti bezbrojim kvalitetnim projektima jer će kapital preseliti nekao drugamo, a svijet će ostati bez kvalitetnih rješenja.
Na primjeru FB vidimo da su mediji i financijeri isti dizali u nebesa, a samo tjedan dana nakon katastrofalnog IPO-a odjednom su svi mediji puni tekstova i kritika uočenih problema u radu FB-a. Šta se to promijenilo u radu FB-a u tjedan dana.
Nešto je vrlo trulo i mora puknuti, da bi se stanje normaliziralo. Za nadati se samo da će čim manje ljudi biti oštećeno.
FB-u predviđaju realnu cijenu od 5 do 22 USD, Groupon je već pao 50%, najavljuju da je slijedeći na redu Linkedin. To će ukupno biti gubitak od preko 50 milijardi USD koje će platiti naravno narod.
A narod nikad neće naučiti
Werfter
29. 05. 2012. u 1:27 pm
Klasični sukob “generacija”. Mislim da i jedni i drugi imaju puno toga za naučiti JEDNI OD DRUGIH. To je ono što se ne mijenja u ovom brzom i promijenjivom svijetu današnjice – nesposobnost učenja i neuvažavanje različitosti.