Horor priče iz industrije: Ajoj, ja zaboravila…

Dan ovoga, dan onoga, tjedan veselja, mjesec pokreta… Sve može biti povod za poziv na interni event… I sve je to OK, dok se ne sjete i marketing uplesti u provođenje tih projekata, a zaborave, recimo, interne komunikacije.

Reče meni naša HR managerica jednom:

Joj, ti si tako kreativan, baš bi bilo super da nam osmisliš koncept i kampanju za nadolazeći tjedan fitnessa!

OK, može. Volim kreativn(ij)e zadatke. I tako provedem iduća dva tjedna osmišljavajući program, kontaktirajući razne ljude – influencere, gurue, eksperte raznih profila i paralelno dizajnirajući plakate, smišljajući slogane, kreirajući interaktivne nagradne igre… I svi na kraju oduševljeni.

Pa ovo je top! I što sad s time?

Ne bilo mi teško, napravim ja i hodogram projekta – što, kako i kada se plasira u (internu) javnost, kako se komunicira, gdje se objavljuje… Ne moraju kolege znati raditi kampanje, u pitanju su mladi psiholozi, a ja rado uskočim sa svojih 15 godina iskustva.

I konačno dođe taj tjedan, čega-već je bio taj put. I stiže mail najave na cijelu kompaniju. Obični mail.

Bez vizuala, bez copyja, bez koncepta, bez linkova na igre… Samo dugi niz riječi i privitak s excelicom.

Gledam u to i ne vjerujem. Mora da je ovo samo uvod. Sad će kampanja… Prođe dan, dva, tri… Ništa. Zidovi ureda i dalje goli, a ekipa već skače po pilates loptama.

Kuc kuc na vrata HR odjela.

Ovaj… Što se dogodilo s posterima, gifovima, domišljatim vizualima, team empowering igrama…?

„Ajoj…“ izusti Head of HR odjela.

Pa ja sam zaboravila internim komunikacijama forwardati sve te materijale. A sad je kasno. Ma, nema veze, budemo iduće godine.

AJOJ!