Intervju sa senior(k)om: Valentina Zadrija

Valentina Zadrija trenutno radi u domaćoj tvrtki Gideon, gdje vodi produktni tim za njihov autonomni viličar Trey te se bavi umjetnom inteligencijom i računalnim vidom kao senior R&D inženjer.

Ispričaj nam ukratko, kako je izgledao tvoj karijerni put?

Radim već skoro 15 godina, a većinu radnog vijeka provela sam kao R&D inženjer. U većini slučajeva razvijala sam produkte za koje je izvedivost bila netrivijalna, a potreba u industriji stvarna i rok izvjestan.

Karijeru sam započela kao znanstvena novakinja na FER-u i tamo sam provela prve dvije godine svog radnog staža. Lijepo je bilo raditi na Fakultetu, baviti se istraživanjem i ko-mentorirati ljude na završnim i diplomskim radovima.

Zatim sam se zaposlila kao R&D softverski inženjer u Mireu gdje sam provela sljedećih 9 godina. Tu sam stekla iskustvo rada u industriji, dobre inženjerske prakse i možda najvažnije: kako projekt izvesti iz proof-of-concept faze do skaliranja na stotine uređaja. Nakon završenog doktorskog studija na FER-u poželjela sam primijeniti znanja i vještine računalnog vida i umjetne inteligencije u praksi pa sam se priključila Rimac Automobilima na projektu samovozećih automobila.

Kako bi ti definirala što čini seniora?

Senior je osoba koja je u stanju samostalno obavljati projekte. To uključuje planiranje, dizajn arhitekture rješenja te odabir odgovarajućih algoritama i tehnologija, estimaciju rizika pojedinih komponenti te naravno backup planove za slučaj da nešto pođe po zlu. Naposljetku, i znanja i vještine da se produkt implementira.

Mislim da je dobar senior u stanju odabrati rješenje koje je skalabilno i dovoljno generičko te omogućava jednostavno dodavanje novih značajki i prilagodbu zahtjevima tržišta.

Dodala bih da je uz tehničku izvrsnost ovdje važna i odgovornost, odnosno osjećaj ownershipa za posao koji obavljaš – da si ga u stanju obaviti savjesno i u rokovima koje si komunicirao.

Kako se postaje senior? I koliko su za to važni mentori, kolege, projekti tvrtke u kojoj radiš?

Senior se prije svega postaje s iskustvom. Da bi postao stručan u poslu kojem radiš, naprosto treba neke stvari proživjeti i osjetiti na svojoj koži. Vjerujem da je tako u svakoj struci, kako u inženjerstvu, tako i u novinarstvu ili medicini.

Uloga poslodavca je ovdje također presudna, kako naš CTO Josip Ćesić često kaže: “Ljudima treba dati izazov, ljestvicu treba postaviti visoko, ali treba dati i maksimalnu podršku i tu se onda postižu najbolji rezultati”. Na temelju vlastitog iskustva mogu reći da je to stvarno istina, a vidim to i na drugim kolegama, primjerice studentima koji jako brzo uče i napreduju uz podršku i mentoriranje senior kolega. Mislim da čovjeka uvijek treba gledati kroz prizmu toga što on može postati, a ne ono što je on sada.

Što za tebe znači napredovanje – vođenje timova ili tehnička izvrsnost?

Rekla bih jedno i drugo. Veliki dio svog radnog vijeka sam posvetila tehničkoj izvrsnosti, stalnom učenju novih tehnologija i nastojanju da posao obavim po pravilima struke, a ne na “quick and dirty” način. I mislim da je to ispunjujuće, jer inženjeri su ljudi koji grade društvo, a to sam uvijek htjela raditi.

Ono što sada radim je “gradnja većeg sustava” koji ne mogu izgraditi sama i moram koordinirati tim od 20-tak inženjera. I to je isto ispunjujuće, razvijaju se nove vještine kao što su komunikacija, rješavanje konflikata ili strategija razvoja produkta. Mislim da se nikad ne bih mogla odreći toga da sam inženjer i tehničkog posla pa makar i u slobodno vrijeme (to je ono što u suštini jesam), ali me veseli voditi timove i graditi veće sustave.

Što je bolje, specijalizirati se u određenoj niši/tehnologijama ili biti generalist?

Panta rhei, mislim da jedina stvar koja je sigurna jest promjena, treba stalno pratiti nove tehnologije i učiti. Da se razumijemo, da bi postigao visoku razinu izvrsnosti i postao stručnjak u svom području, treba duboko zagrebati i naučiti algoritme i tehnologije.

Pri tome treba imati na oku nove tehnologije i trendove. Primjerice, ako si 20 godina programirao u C++, treba se odvažiti isprobati Rust ili Go. Ako se baviš računalnim vidom, treba baciti oko i na obradu prirodnog jezika.

Kako držiš korak s novim tehnologijama, alatima i praksama koje se svaki dan pojavljuju?

Pratim društvene mreže, academic Twitter je bio vrlo koristan izvor informacija, no nedavno se veći broj ljudi koje sam pratila preselio na druge servise. Pratim arXiv, paperswithcode, YouTube predavanja i seminare, blogove i podcaste. Često to bude u vožnji ili dok obavljam kućanske poslove.

Usporedi domaću IT industriju i prilike za karijeru danas i kad si počinjala?

Mislim da su danas mogućnosti i prilike puno veće nego pred 15 godina. Tada je tek šačica firmi nudila mogućnosti istraživanja i razvoja (R&D) te su poslovi bili većinom “pomoćni” drugim strukama. Drugim riječima, IT nije bio core business.

Zapravo, veći broj mojih kolega s kojima sam studirala i družila se tijekom studija su danas u Googleu, Meti ili GitHubu – jer je posao tamo bio zanimljiviji. Mislim da je to danas manje slučaj i da i kod nas ima firmi koje nude zanimljiv i izazovan posao te mogućnosti učenja i napredovanja.

Koji savjet bi dala juniorima?

Nemojte se bojati izazova i nepoznatog, budite temeljiti i učite, budite proaktivni i nemojte se bojati tražiti pomoć. Ponekad se treba ohrabriti i tražiti novi izazov ili posao, u dobroj firmi seniori i menadžment bi trebali moći prepoznati potencijal i dati priliku.