Podcast Bliski susreti jezične vrste: do vjerne publike kroz 148 emisija o jeziku iz svih kutova

Zašto jezici izumiru, kako je nastala interpunkcija, kako glasovni asistenti uz pomoć strojnog učenja pretvaraju govor u tekst pa taj tekst opet u govor, kako govore brokeri u osiguranju, ali i koje su razlike između hrvatskog i srpskog, pa i trenutno aktualnih, ruskog i ukrajinskog jezika – samo su neke od tema kojima se bavi podcast Bliski susreti jezične vrste.

Jedan je to od onakvih podcasta za kakve smo svojedobno u jednoj epizodi našeg rekli da bismo voljeli da ih je više na hrvatskoj sceni – podcast koji ne donosi samo intervjue s uvijek istim ljudima. Voditelji, profesori jezika Gaj Tomaš i Anja Lordanić Mustać, doduše, ponekad u Bliskim susretima imaju goste, ali ti gosti nisu tamo da bi pričali o sebi, već o nekoj jezičnoj temi iz svoje perspektive.

148 epizoda u 2 godine: Slušanost se gradi kontinuiranim snimanjem

U dvije godine koliko podcast postoji izašlo je već doista impresivnih 148 epizoda, a povod za pokretanje podcasta za Gaja je bilo to što se o jeziku u javnosti raspravljalo najčešće u okviru pravila i savjeta:

Umarale su me takve rasprave. Htio sam jezik promatrati kao živi i nepredvidivi organizam koji se u jednoj sferi potencijalno razvija drugačije od druge. Razgovaramo s ljudima različitih zanimanja kako bi pronikli u jezične i komunikacijske izazove s kojima se susreću.

Anja, koja mu se pridružila kao voditeljica nakon 100 epizoda, dodaje da jezične teme ne moraju biti samo za lingviste, profesore i prevoditelje te da u njihovim jezičnim analizama i intervjuima svatko može pronaći nešto za sebe:

Gotovo svaki dan dobivamo poruke slušatelja i shvatimo koliko je naša publika zapravo široka, što je i jedan od ciljeva ovog podcasta.

Brojem slušatelja su Anja i Gaj zadovoljni, osobito jer su nišni podcast koji u goste ne dovodi medijski poznate goste. Gaj kaže da je slušanost teško precizno izmjeriti, ali da je sigurno da je otpočetka rasla, i to – sporo. Baš kao što su mu rekli kolege podcasteri, slušanost se gradi samo kontinuiranim snimanjem i trudom oko emisija. Zato Anja često u šali kaže da će Bliski susreti stvarno postati popularni za “između pet i 100 godina”.

Najslušanija epizoda dugo im je bila ona o razlikama i sličnostima između srpskog i hrvatskog jezika, ali kako ih otkriva sve šira publika, tako se i ta ljestvica mijenja, dodaje Gaj:

Slušanost se mijenja s vremenom i ljudi otkrivaju starije epizode koje više nužno ne pratimo u vidu statistike. Već dugo su na vrhu frazemi, dalmatinski sleng, bajke, gostovanja studenata generacije Z, Kristiana Novaka, Miše Grundlera, Aleksa Curaća Šarića i dr. 

Hrvatski i srpski bila je vrlo zabavna i imala je najviše duhovitih i dirljivih reakcija iz cijelog regiona i možda nas je najviše promovirala ili povezala sa slušateljima. Jasno mi je zašto bi svi kliknuli na nju. 

Troškove podcasta pokrivaju uz pomoć publike

Čak i više nego slušanošću, Gaj i Anja su oduševljeni odnosom s publikom i podrškom koju dobivaju od njih. Često dobivaju poruke slušatelja koji žive izvan Hrvatske i slušaju njihov podcast kako bi ostali u kontaktu s hrvatskim jezikom. Slušatelji su im pomogli platiti troškove snimanja, kaže Gaj:

Zanimljiva je ta platforma Buymeacoffee. Slušatelji vas podrže jednokratnom uplatom „kavice“ za 2, 5, 10 ili više eura i mislim da je idealna za nas. Imamo nišnu temu i publiku i nikad nismo forsirali slušanost niti sponzorirali objave. Nekako su nas našli i dobili smo sjajne komentare i poruke podrške.

U jednoj smo epizodi rekli da skupljamo za članarinu na SoundCloudu gdje objavljujemo epizode i kroz tri dana smo dobili 100 eura. Za novu opremu – tri mikrofona, miksetu, stalke, držače i slično, smo skupljali tri mjeseca.

Ne zanima ih komercijalizacija

Veseli ih što uz pomoć publike uspjevaju “platiti režije” za Bliske susrete, ali ne razmišljaju o tome kako bi mogli povećati zaradu, niti namjeravaju prelaziti u profesionalne podcastere. Podcast im je odličan za širenje mreže poznanstava, širenje vlastitog znanja o mnogim temama i usavršavanje vještina. Tehničkih, ali i onih manje tehničkih, priznaje Gaj:

Osim tehničkih stvari, radeći podcast naučio sam bolje slušati i usmjeriti se manje na unaprijed pripremljena pitanja, a više na razvijanje vještine moderiranja razgovora kako bih poput klupka vune odmotao sugovornika i došao do specifičnih otkrića.

Kad se Anja priključila, učili su se snimati u paru, kaže:

Ovo je moje prvo iskustvo s podcastom tako da mogu reći da sam naučila snimati s kolegom, odnosno s gostima, a tko zna kako će to izgledati ako se jednog dana odvažim pokrenuti vlastiti podcast!

Još nisam poslušala svoju prvu epizodu jer se jasno sjećam nervoze koju sam tada osjećala. Naravno, sa svakom smo sljedećom epizodom sve više razvijali dinamiku i naučili se međusobno nadopunjavati.

Može li hrvatski uhvatiti korak s engleskim u svijetu tehnologije?

Da jezične teme ne zanimaju samo jezičare doživjeli smo i mi na Netokraciji nedavno: članak o znanstvenom radu čija je tema popisivanje, opisivanje i prevođenje na hrvatski pojmova koji se koriste kad govorimo o blockchain tehnologiji izazvao je burne reakcije.

Blockchain na hrvatskom? Zašto je bitno prevoditi tehničke pojmove?

Jedni su ga hvalili smatrajući da je itekako potrebno da razvijamo tehnološku terminologiju i na materinjem jeziku. Drugi su se grozili same pomisli da bi se o tehnologiji moglo govoriti i pisati ikako osim na engleskom, spominjali sve nespretne pokušaje prijevoda poput očvrsja za hardver i činjenicu da je tech(!) zajednica jednostavno navikla na engleski.

Pa kad već razgovaram s dvoje jezičara, moram ih pitati za njihovo mišljene – koji od ta dva tabora je u pravu? Anja, koja je prevoditeljica, kaže kako je IT industrija jako plodno tlo za dobre jezične debate o preskriptivizmu:

Mnogo sam puta prevodila tekstove te prirode i često bih se konzultirala s klijentima kako bih saznala što oni preferiraju i gotovo uvijek žele da se ostave izrazi na engleskom jeziku.

Budući da IT nije sektor koji postoji stoljećima, prirodno je da i jeziku treba neko vrijeme da „uhvati korak“, posebice manje raširenom jeziku poput hrvatskog. Ta će se terminologija na hrvatskom zasigurno razvijati i upotrebljavati sve češće, no osobno zasad u tim slučajevima pribjegavam inačicama na engleskom jeziku.

“Uvijek će, čini mi se, biti te dvije struje, a ja razumijem obje.”

Gaj se nadovezuje usporedbom s novim prijevodom Tolkienovih klasika Gospodar prstenova i Hobita u kojima su imena, prema uputama autora, lokalizirana. Bilbo Torbar umjesto Bilba Bagginsa, međutim, dočekan je nož:

Kao i u tom slučaju, u tehnologiji su ljudi još više navikli na izvornost engleskog jer su na tome odrasli, o tome čitali i to usvojili kao takav pojam i ako se „zakasni“ s prijevodom, odnosno, ako se od početka nije istovremeno koristila hrvatska istoznačnica, kasnije to zvuči umjetno. Nekad i pretenciozno, a uglavnom – u očima pasioniranih stručnjaka – nepotrebno i zbunjujuće.

Uvijek će, čini mi se, biti te dvije struje, a ja razumijem obje. Kao jezičar shvaćam zašto jezik prati promjene, pa iako kasni, nudi svoj doprinos. Isto tako, kao netko tko je odrastao na Windows 95 i Control Panelu neću nikad reći upravljačka ploča ili dodirnik. Ja bih pustio ove dvije struje neka teku i ne vjerujem da će se ikad sresti dok god je engleski izvorni jezik koji opisuje novonastale tehnologije.