Tragovi koje ostavljamo na Internetu: o hejtanju, psovanju, guglanju, fotografijama i bloganju
Barbara Slade
07. 11. 2011.
Generacijo Z ili koja ste već po redu- ne zavidim vam. I poslušajte savjet „babe s interneta“ . Svaki put kad pomislite konkretno „hejtati“ nekog na internetu, na glas izgovorite „Google sve pamti.“ Kleveta je utuživa i nikako ne preporučujem da osobni negativan stav prema bilo kojoj osobi izražavate javno napismeno ukoliko ono nije utemeljeno na činjenicama. Prozivanje nekoga nisu činjenice, i to izbacite iz komunikacije. Dodavanje raznih „glupan-kreten“ epiteta ispred nečijeg imena također nisu činjenice, već samo vaš isfrustrirani stav koji napismeno govori više o vama, nego o toj osobi. Kako da vas itko shvati ozbiljno ako se derete ili ako samo nabrajate ružne epitete, psovke i prijetnje. Zvučat ćete kao Mamić , a vjerujemo da vam to nije cilj.
Generacijo Z ili koja ste već po redu- ne zavidim vam. I poslušajte savjet „babe s interneta“ . Svaki put kad pomislite konkretno „hejtati“ nekog na internetu, na glas izgovorite „Google sve pamti.“ Kleveta je utuživa i nikako ne preporučujem da osobni negativan stav prema bilo kojoj osobi izražavate javno napismeno ukoliko ono nije utemeljeno na činjenicama.
Prozivanje nekoga nisu činjenice, i to izbacite iz komunikacije. Dodavanje raznih „glupan-kreten“ epiteta ispred nečijeg imena također nisu činjenice, već samo vaš isfrustrirani stav koji napismeno govori više o vama, nego o toj osobi. Kako da vas itko shvati ozbiljno ako se derete ili ako samo nabrajate ružne epitete, psovke i prijetnje. Zvučat ćete kao Mamić , a vjerujemo da vam to nije cilj.
Guglamo i potencijalne ljubavne partnere, gdje nećemo one poslovne
Pomislite gdje ćete se u budućnosti zaposliti. Iznosite li negativne stavove o određenoj marki ili tvrtki, nemojte misliti da vam to neće naškoditi ako se ikad poželite zaposliti kod njih. Osim toga, „hejtate“ li šefa ili tvrtku u kojoj radite, možete dobiti otkaz – zasluženo. Ako je vaše nezadovoljstvo „općenito“ i kako bi twitteraši rekli – mentionless, oni koji vas poznaju zbrojit će dva i dva, ali bez konkretnih imena, nema ni konkretnih otkaza. Ipak, ne preporučujem ni da tada pišete nešto jer to govori o vama kao radniku. Osim ako želite inscenirati otkaz pa to radite u takvim „rukavicama.“
I u slučaju da nemate izgrađenu karijeru ili viziju putanje kojom želite ići u životu, savjetujem izostavljanje konkretnih imena proizvoda i brendova iz komunikacije jer nikad ne znate gdje će vas život odnijeti da zarađujete za kruh. Danas vas poslodavci itekako „guglaju“. Guglamo i potencijalne ljubavne partnere, gdje nećemo one poslovne.
Dakle, o tvrtkama i šefovima, bivšim i sadašnjim, najbolje je šutjeti, ako ih već ne možete pohvaliti. To vrijedi i kad odete iz tih tvrtki. Ne govori se uzalud ona „o mrtvima sve najbolje“. Gledajte u budućnost, prošlost vam ne treba (još više) naštetiti.
Nekad vam kredibilitet oduzmu drugi, ali i tad ste „krivi“
Svaki put kad pomislite iznijeti svoju intimu na internetu, bilo u obliku riječi ili fotografija, na glas izgovorite „Google sve pamti, a ako ne pamti Google, netko će to već sačuvati na računalu i kad-tad moći iskoristiti.“ Vaši postovi na forumima, skriveni iza određenog nicka, vrlo lako nađu put do vašeg pravog imena. Fotografije s Facebooka lako se pohrane na računalo, a ista stvar je s bilo kojom web stranicom na svijetu. I da otvorite blog u Brazilu, netko će vas već pronaći. Jednostavno, uvijek postoji netko tko zaluta na neki web i slučajno otkrije štošta.
Blogeri su posebna kategorija. Vrlo su opušteni u komunikaciji nerijetko si dozvoljavaju izlete na rubu zdrave komunikacije, što ih jednog dana može stajati kredibiliteta. Nažalost, nekad vam kredibilitet oduzme i jeftini sakupljač posjeta pa tako ne dobijete posao jer ste završili na web stranici u fotogaleriji „Pice s naslovnice.“ Ovo potonje se zaista dogodilo.
Bila sam prisutna kad se odlučivalo tko će dobiti posao, a jedna djevojka ga nije dobila jer si je dozvolila da sa 17-18 godina bude nakratko cool i fotografira se golišava za jedan časopis. Dobro razmislite vrijedi li golišava fotografija i trenutna slava vašeg kredibiliteta. Isto vrijedi i za šankerske fotografije na kojima ste pijani ili ste u nekoj neugodnoj situaciji koja možebitno jest instant cool, ali ako ste ju skrili od majke, vjerojatno ju trebate skriti i od šefa. Vodite se tom mišlju.
Psovanje je cool koliko je i Mamić cool
Svaki put kad poželite psovati, nemojte. Zvučite prostački, neuko i jadno. To je otprilike cool koliko i psovanje i deranje u fizičkom svijetu. Primijetit će vas nakratko, ali ćete ostati upamćeni kao „onaj koji se ne zna kontrolirati.“ Mamić alert, opet.
Svaki put kad poželite biti cool i našaliti se malo grublje na nečiji račun, promislite kako ćete to učiniti. Šala je dobra ako je pravilno iznesena, ali riječ „smrt „ ili „ubiti“ nema jednaku težinu u rečenicama „Smrt webovima sa samosvirajućom glazbom“ ili „Smrt toj i toj osobi/toj i toj profesiji“. Ne targetirajte ljude, jer ljudi su ti o kojima najčešće ovisite i kojima imaju emocije s kojima se ne valja lako igrati.
Nije dobro hejtati ni proizvode, ali je šteta manja, posebno ako ste neodređeni i ne navedete (kao u gornjem) slučaju o kojem se webu konkretno radi. Dovoljno je znati da će se ljudi već znati prepoznati u ono što vi ne volite, ne morate ih baš razapeti. Ako je stvar od društvene važnosti i ako imate činjenice kojima to možete potkrijepiti, onda sam za „Šutnja NIJE zlato.“
Što s postojećim lošim tragovima?
Ne brinite ako na internetu ima vaših loših tragova. Svi ih imaju. Posebno ljudi iz moje generacije koja je tek otkrivala internet i nije znala točno što radi. Stalno govorim kako je super što u doba puberteta nisam imala internet i digitalni fotoaparat, jer bih se vjerojatno crvenjela da vidim neke fotografije ili razmišljanja koje sam tada spremala analogno – u dnevniku.
Taj dnevnik danas služi kao okidač za smijeh, srećom samo meni. Tko zna što bi drugi izvukli iz konteksta priloženih riječi i fotografija? Zato, intimu ne spremajte online. Pogrešna je pretpostavka da vas netko neće prepoznati. Ako ste malo popili, nema razloga da čitav internet za to odmah sazna.
Sve je u redu s vama dok je više dobrih tragova i dok nešto loše nije postalo hit pa je to prvi rezultat na tražilicama. U svakom slučaju, pri stiskanja enter ili send, dvaput pročitajte što ste napisali. Osim ako niste dovoljno bogati ili neambiciozni da vas to uopće ne pogađa.
PS. Nakon ovog teksta, neće me zaposliti ni Mamić.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Defton
07. 11. 2011. u 8:10 am
Bravo za članak! Nismo ni svijesni koliko se sve bilježi na netu. Čak sam i čuo da i onda kada samo upisivamo bez potvrde sve se to bilježi na FB i može biti upotrebljeno protiv nas.
pero
05. 04. 2019. u 12:15 pm
aaaaaaaaaaaaa
pero
05. 04. 2019. u 12:16 pm
to je top gluš
Nikola
07. 11. 2011. u 10:05 am
Članak je super, i sve štima, ali mislim da će ga tek uski krug ljudi koji su ili informatički obrazovaniji ili su paranoični razumjeti. Veliki udio ljudi zapravo i nije ni svjestan da se sve zabilježi. A sigurno se može i usporediti i sa analognim životom – svi smo mi nekada pisali “Ivan voli Anu” ili slično po zidovima škole, drveću u parku itd. a nakon nekog vremena kada Ivan i Ana prekinu, i vidimo to, nije nam baš najugodnije. Tak da, digitalni i analogni svijet se mogu povezati u ovom slučaju, ali su stvari koje objavimo “tamo gore” imaju puuuuuuuuuuno veći doseg od drveta u parku, Zato se svakako treba paziti 🙂
Dario Kreštalica
07. 11. 2011. u 10:55 am
Izvrsno!!!
Bio sam svjedok gdje veoma poznate regionalne ličnosti iz blogerskih voda,… postavljaju članke i statuse sa pogrdnim imenima …kao da budu IN sa današnjim žargonom 🙂 ili pak …hvale se kako su hejtali (posebno neki poznati tviteraši) … itd.
Meni je to uvijek izgledalo previše bahato i naivno.
Ali eto svak ima slobodnu volju pa neka svak odluči za sebe.
Jelena
07. 11. 2011. u 4:28 pm
Stvarno odličan tekst. Drago mi je da sam ga našla… ali, moram da dodam: Stvarno ne volim webove sa samosvirajućom glazbom!
Vladimir
07. 11. 2011. u 5:55 pm
Rekao bih da većina ljudi u Hrvatskoj (osim ovih koji se okupljaju na Natokraciji) dolazi s ciljem nekog popljuvati negdje na nekom portalu u komentarima ili forumu i sl.
Iva
07. 11. 2011. u 10:26 pm
Na mene je skoro “bacio hejt” jedan čovek sa zvučnim imenom…sad bih mu poslala link do ovoga, ali ne bih da budem kao on.
Odličan članak!
Damir2
08. 11. 2011. u 1:29 pm
slažem se sa ostalima da je ovo odličan članak i savjet. Jednom sam od nekih iskusnih (stranih) ljudi čuo par odličnih savjeta između ostalog čak i to da se nikada ne treba predstavljati vlastitim imenom na javnom mediju (nešto čega se gotovo nitko ne drži).
Ipak ima jedna kvaka, istina da se sve bilježi pa je npr lako moguće saznati i pošiljatelja email poruke sa javnog emaila tipa gmail ili yahoo, ali toliko se malo ljudi toga drži da je upitno da li itko ikome može naštetiti. U smislu da svi imaju nešto ‘loše’ na webu i nema neku težinu kao da je to samo mali broj ljudi. U selu sa 99 nepoštenih i jednim poštenim onaj pošteni je u problemima jer je manjina.
Daljnji problem je da su ljudi bića koja vole iznositi i negativne stvari. Teško se tome oduprijeti, pa i na Internetu. Tako da mislim da će u budućnosti svi znati sve o svima i sve će biti javno, tko zna kud će nas to odvesti.
Moj Posao Hr
10. 11. 2011. u 1:17 pm
Sjeća li se netko Nulastera? Nisam osobito pratio njegovu rabotu pointernetu, ali tip je bio izrazito bezobrazan. Valjdajebio uvjeren da ako je on na internetuda ganikad nitko neće skužiti. Zbog toga je pisao psovke koje ne mogu biti gore nego su. Govorio je ljudima da im j*be mrtvu mater na Mirogoju i tome slično. Kasnije su ga navodno pronašli, objavili su čak i njegovu sliku na jednom blogu.
Riba
03. 12. 2011. u 3:41 pm
Debelo kasnim s komentarom na tekst, međutim čitam ga i razmišljam kako sam i sam na Internetu ostavio štošta. Međutim ništa što ne bih napravio u stvarnom životu ili na kraju krajeva i ponovio.
Neke stvari naravno da je pametnije da se ne vide, ali ne čini li me to dvoličnjakom? Sve što sam izgovorio i napisao – iza toga i stojim i stoga se ne suzdržavam koristiti svoje ime i prezime. Svojeg poslodavca mrzim, i nadam se da će to pročitati. Međutim, ja ga mrzim upravo zato jer njega nije briga za moje mišljenje.
Većima ljudi pak ima suviše istaknute socijalne maske – jedno su na netu, drugo na poslu treće kod kuće. To je “normalan” i društveno prihvatljiv obrazac ponašanja, ali ne i za mene.
Tomislav Ribičić
😉
Dario Kreštalica
05. 12. 2011. u 9:30 am
Tvoj stav nije loš ,… i veoma je pohvalan.
Ali za ovaj jadni dvolični svijet, je više nego nepoželjan!
Dokaz toga je ekonomska kriza koja je samo rezultat moralne krize ljudi u svijetu, htjeli to neki priznat ili ne!
Ali ne treba se zamarat previše … doće kraj i dvoličnom svijetu. što se sije to se i žanje u vrijeme žetve 😉
Važno je imat poslovni cilj i prema njemu ići ne okaljajući se pred zakonom i savjesti, u suprotnom ..ništa ne vrijedi što steknemo … jer nećemo imat vremena da na pravi način uživamo nego u nekom strahu i brizi.