Hrvoje Dunkić, Combis: ‘digitalna transformacija treba prestati biti samo buzzword’

Ah, ta famozna digitalna transformacija. O njoj se govori gotovo kao i o GDPR-u, samo što ona (p)ostaje aktualna i nakon današnjeg dana. Načini na koje tvrtke mogu svoje poslovanje “teleportirati” u budućnost svakako su zanimljivi ne samo meni, ali problemi digitalizacije i digitalne transformacije kod nas prvenstveno se vežu za one dobre stare domaće priče: spori smo i nismo sigurni što mi to imamo od toga.

Digitalna se transformacija može najlakše opisati kao prihvaćanje digitalnih tehnologija u svrhu pospješivanja proizvodnje i/ili poslovanja neke tvrtke, a čak i osobi koja se nikada nije bavila ni sa čim digitalnim jasno je kako nove tehnologije mogu poboljšati gotovo svaku sferu poslovanja.

Status quo je vrlo opasan

O digitalizaciji i digitalnoj transformaciji tako sam razgovarao s Hrvojem Dunkićem, direktorom Sektora inovacija i razvoja strateških područja u Combisu, koji kaže kako je digitalna transformacija kod nas u posljednje vrijeme postala svojevrsni buzzword, ali kako se radi o čitavom nizu situacija koje se u postupku događaju:

 Nekako mi se čini da je digitalna transformacija, kao i dosta toga što se događa kod nas, ne samo u IT-ju, već i u gospodarstvu i drugim granama, priča koja može ići iz krajnosti u krajnost, od primjera tvrtki koje prepoznaju da se ovdje radi o nečem što može uvelike promijeniti poslovanje, do onih kod kojih ne postoji nikakva svijest i volja da se nešto promijeni. Razlika između percepcije jednih i drugih je miljama daleko.

Kod ovih drugih, kaže Hrvoje, prevladava želja da se zadrži status quo jer je svaka promjena u njihovom poslovanju smatrana smetnjom, ili jednostavno propuštaju prepoznati prilike.

Kako transformacija ne bi bila samo buzzword, treba ju i primijeniti. Za Hrvoja je tu dobar primjer tvrtki koje su krenule s naočigled banalnim i jednostavnim unaprjeđenjem kolaboracije i komunikacije zaposlenika korištenjem digitalnih platformi. Na taj način, kroz ponekad vrlo jednostavne promjene postižu veću produktivnost zaposlenika, a time i prvi vidljiviji rezultat digitalne transformacije. To može biti itekako dobra motivacija za nastavak. Krenite polako, pa gradite dalje.

Drugo, vrlo značajno područje je korištenje informacija o kupcima vaših proizvoda i usluga, kako bi se isti ti proizvodi i usluge mogli bolje prilagoditi kupcima, kako bi se mogle bolje usmjeriti marketinške aktivnosti, ili jednostavno kako bi se komunikacija s kupcima podigla na višu razinu.

Danas informacije mogu doći iz mnogo različitih izvora, od IoT-a, društvenih mreža i poslovnih sustava tvrtki, a nove tehnologije pretvaraju te podatke u preduvjete za donošenje poslovnih odluka, kaže Hrvoje. Neke kompanije danas već mijenjaju svoje poslovne modele na temelju informacija, tzv. data driven kompanije.

Problem je što dobar dio tvrtki jednostavno ne obraća pozornost na digitalne podatke i korištenje istih jer, kao što Hrvoje kaže, status quo im je jednostavnija opcija. U konačnici je upravo taj status quo ono što ih može koštati opstanka na tržištu.

Ključ je u percepciji unutar kompanija

Naravno, lako je govoriti kako bi kompanije trebale bolje gledati na digitalnu transformaciju i biti otvorene prema korištenju digitalnih alata i tehnologija za unaprjeđenje svojeg poslovanja, ali to nije uvijek lako. Kako Combis već neko vrijeme surađuje s tvrtkama koje upravo ovo potražuju, zanimalo me što Hrvoje misli koji su najveći izazovi s kojima se susreću prilikom suradnje s klijentima upravo na projektima digitalizacije.

Sigurno ste se barem jednom zapitali kako to da neke institucije ne mogu riješiti probleme na jednostavan način, poput nekog jednostavnog algoritma ili aplikacije koja može eliminirati sate ljudskog rada, ali Hrvoje kaže kako jednostavno za to treba postojati volja za promjenu na samome vrhu, bez nje je izuzetno teško unositi bilo kakve promjene:

Izazov je svakako najprije ta spomenuta percepcija, potrebna je ključna vizija onih koji donose odluke da se nešto promijeni na bolje. Kada se vizija i želja poklope s rješenjima koja mi nudimo, postoji temelj za početak dobre suradnje, a ako to izostane vrlo je teško razvijati rješenja.

Hrvoje dodaje i kako se sve češće može primijetiti da se zahtjevi za kompetencijama u IT-u tvrtki mijenjaju i da se fokus pomiče s bavljenja tehnologijom na korištenje tehnologije za  unaprjeđenja poslovnih procesa i samog razvoja poslovanja.

Kako bi se započeo proces digitalne transformacije, uz spomenutu “političku volju” na vrhu, svakako je potrebno i raditi na novim kompetencijama koje bi IT-u omogućile da jednostavnije prepoznaju potencijalnu primjenu digitalnih tehnologija u poslovanju, kako bi iste s vremenom dale očekivani rezultat. Sve se na kraju svodi na informacije:

Ako postoji jasna vizija o potrebi za promjenama i prilagodbi zahtjevima tržišta, i ako postoji svijest da se promjene u poslovanju mogu provoditi na temelju informacija prikupljanih i obrađivanih na nove načine, onda postoji šansa da digitalna transformacija za takve kompanije ne bude samo buzzword. Ta percepcija je ključna.

Dobra analiza je pola posla

Jasno je da je dosta kompanija jednostavno “zaglavilo” u procesu transformacije, ali postoje rješenja koja bi, uz postojeću infrastrukturu, mogla pomoći u rješavanju ovih problema i uspješnijem “uglađivanju” digitalnih procesa.

Hrvoje kaže kako bi svakoj kompaniji najprije savjetovao, osim da krenu s jednostavnijim promjenama, sagledavanje svojih poslovnih procesa. Od onih koji značajnije utječu na troškove poslovanja, onih kod kojih postoji mogućnost da se automatiziraju korištenjem digitalnih tehnologija, ili pak onih koji se žele unaprijediti pomoću novih tehnologija:

Bilo da se radi o činjenici da se neki procesi rade “ručno”, ili činjenici da nisu na efikasan način iskorišteni resursi, analizom takvih procesa se može ustanoviti koliki je zapravo trošak koji se može optimizirati korištenjem digitalnih tehnologija. Nove tehnologije, poput IoT-a i strojnog učenja se mogu primjerice iskoristiti za predviđanje i prevenciju potencijalnog troška kvara strojeva u proizvodnji, primjerice. Na takvim se primjerima može izgraditi business case koji će pokazati vrijednost za poslovanje, a i odrediti prioriteti.

Hrvoje također predlaže domaćim tvrtkama da jednostavno istraže uspješne primjene digitalnih tehnologija u transformaciji poslovanja, u odgovarajućim industrijama i područjima primjene. Puno je primjera kompanija koje su inovativnim razmišljanjem i korištenjem digitalnih tehnologija unaprijedile određene dijelove poslovanja, ili pak potpuno promijenile poslovni model. Trebali bismo učiti iz toga.

Za kraj, Hrvoja sam pitao što on misli o digitalnoj transformaciji kao takvoj:

Naš mentalitet je takav, mi volimo mnogo pričati. Brzo stvorimo prevelika i nerealna očekivanja, pa razočarani nedostatkom brzih rezultata, odustajemo. Postoje primjeri u kojima ljudi zaista vide kako je to za njih ne samo neophodna promjena da bi uspjeli u poslovanju, nego promjena koja ih jedina može zadržati na tržištu. Vjerujem kako će se kod nas sve više govoriti o uspješnim primjerima, i da će s vremenom digitalizacija i transformacija postati stvarnost, a ne više samo buzzword.

Hrvoje smatra kako je proces transformacije još uvijek na početku, ali kako će ubrzo kvalitetni primjeri iz stvarnog života postati stvarnost. Ipak, cilj svakog poduzeća je veća iskoristivost svih svojih resursa i povećavanje profita kako bi, na kraju, svima bilo bolje. U budućnosti ćemo sigurno sve više govoriti o procesima digitalizacije, ali vjerujem kako ćemo ih više i raditi, ako ne sami, barem prateći trendove koji se događaju u inozemstvu i “kopirajući” prakse koje su standardne vani.