Kako uz slobodu mjesta i vremena rada postajemo sretniji, a tvrtke uspješnije

Vjerojatno se svatko od nas barem jednom našao u radnoj sredini gdje nije bio niti cijenjen niti zadovoljan. Nažalost, tek kada dođemo do kritične točke postajemo svjesni kako su za uspjeh zaslužni ljudi, dok je sve ostalo samo pomoćno sredstvo. A ako su zaposlenici motivirani i sretni, tada će na poslu biti i doista angažirani, a ne samo prisutni. Jedan od preduvjeta kako bi se tako osjećali, barem ako pitate pripadnike milenijske generacije, više je slobode. Naime, njih čak 85 posto htjelo bi odlučivati odakle, kada i koliko će raditi.

Kako je većina nas poslom vezana za računalo, a ne za ured, logično je da ni digitalni nomadi više nisu isključivo ptice lutalice i zagriženi pustolovi, već polako postaju dio korporativnog svijeta. Naizgled nespojiva kombinacija, zapravo ima itekako smisla. U vremenu kada granice između posla i života gotovo ne postoje, nije li apsurdno očekivati od zaposlenika da sjede u uredu od 9 do 5? Radni tjedan kakav poznajemo, ne odgovara današnjim potrebama i žongliranju mnoštvom obaveza. Ili, kao što mi je nedavno rekao jedan poznanik, da radi i kad nije u uredu jer u hodu osmišljava nove projekte, stalno čita i prati trendove u svojoj industriji.

Doba Mad Mena je iza nas

S jedne strane, tehnologija nam je omogućila slobodu, povezanost i dostupnost, a s druge strane, i dalje robujemo radnoj kulturi u kojoj bi se odlično snašao Don Draper i ostatak ekipe iz Mad Mena. Vrijeme je za nov pristup radu, gdje će jedino biti bitno radimo li dobro, a ne jesmo li se ujutro pojavili u uredu. Ili kada smo došli (i otišli).

Sloboda da radimo odakle želimo pa čak i kada želimo znači da ćemo na raspolaganju imati više vremena za sebe, obitelj ili hobije. Jer da bismo bili angažirani zaposlenici s početka priče treba nam odmor. I trenutci s dragim osobama. I hobiji. Jer čak se i najvećim radoholičarima isprazne baterije.

Iako su zaposlenici ti koji žele više slobode, i tvrtke su na dobitku, prije svega onom opipljivom koji se lagano može izračunati u dolarima ili eurima. Suprotno uvriježenom mišljenju, zaposlenici s fleksibilnim aranžmanima su produktivniji od kolega zatočenih u uredima pa je strah kako će većinu vremena kod kuće provesti gledajući serije neopravdan.

To su prepoznale i neke zemlje, primjerice, Velika Britanija koja je nedavno usvojila zakon koji svim zaposlenicima jamči pravo da zatraže fleksibilne opcije rada, a slično je u SAD-u i Australiji.

Rezultati su jedino što se računa

U praksi, rad od kuće ili s neke druge lokacije, odnosno na daljinu, jedan je od najpopularnijih oblika fleksibilnosti. No, mogućnosti su šarolike, a uključuju podjelu posla, skraćeni radni tjedan ili alternativni dnevni raspored koji, primjerice, jutra ostavlja slobodnima. Jedan od načina prakticiranja fleksibilnosti je i orijentiranost isključivo na rezultate. Pri čemu je nebitno jesmo li ih ostvarili radeći u pidžami.

Budući da je tehnologija dala vjetar u leđa fleksibilnosti, ne čudi kako su prve kompanije koje su krenule ovim smjerom još prije par desetljeća bile IBM i HP. Danas je opušten pristup i različiti fleksibilni aranžmani zaštitni znak većine tehnoloških tvrtki i startupa, od Googlea i Facebooka do AirBnB-a i Netflixa.

Jedan od velikih zagovornika ovakvog pristupa je i inovator i Virginov šef Richard Branson koji smatra kako je fleksibilnost oko vremena i mjesta rada pitanje povjerenja i brige za zaposlenike. A koliko u Virginu vjeruju svojim zaposlenicima, govori i činjenica kako su uveli i neograničen godišnji odmor pri čemu nisu jedina kompanija s ovakvom praksom.

Radi s mjesta gdje se osjećaš dobro

Neki startupi poput Buffera, Upworthyja ili Automattica koji stoji iza WordPressa, neovisnost zaposlenika odveli su na jednu sasvim novu razinu oslanjajući se isključivo na virtualne timove koji se nalaze na nekoliko kontinenata i u različitim vremenskim zonama. Ponosno ističu kako za svoje zaposlenike žele da rade s bilo kojeg mjesta gdje se osjećaju dobro i kreativno! I koriste to kao prednost kako bi privukli najbolje talente gdje god se oni nalazili.

Buffer, startup koji je razvio istoimenu aplikaciju za upravljanjem slanjem postova i tweetova na društvenim mrežama, nakon što je prešao brojku od 50 zaposlenika, otišao je i korak dalje u nomadstvo u potpunosti odbacivši fizički ured.

Fleksibilnost kao norma, a ne povlastica

Kreativnost i inovativnost, par koji obično ide ruku pod ruku, ne zna za sat, a ne voli ni rutinu ni ista mjesta. Posao nije nešto što se događa samo unutar četiri zida, a s mogućnostima koje nam tehnologija pruža, trebao bi biti prirodna cjelina koja obuhvaća interese i privatne živote zaposlenika.

Kako ne bi bilo zabune, rad s drugim ljudima u istom prostoru ima svojih prednosti, ako ništa drugo kako bismo znali da još uvijek ne radimo s robotima, no kultura neke tvrtke i osjećaj zajedništva nemaju previše veze s provođenjem osam sati u uredu od ponedjeljka do petka.

Uz svu tehnologiju koju koristimo, možda je vrijeme da prigrlimo i nove načine razmišljanja o radnom mjestu 21. stoljeća, a fleksibilnost prihvatimo kao normu, a ne povlasticu.

Digitalne nomade podržava i Vipnet, koji nudi poslovnu ponudu za što lakše komuniciranje dok ste izvan ureda, kod kuće ili na putu.