Shawn DuBravac na BFS: Nakon interneta stvari dolazi – internet s nama u središtu

Sa svakom novom godinom, sajam CES u Las Vegasu sve je veći i privlači sve više proizvođača elektronike željnih predstavljanja nečega novog. U tehnologiji se danas stvari razvijaju brzo i s njima se otvaraju nove mogućnosti, a njihovo bogatstvo koje je ranije ovog mjeseca bilo predstavljeno na 49. CES-u približio je Shawn DuBravac, jedan od vodećih ljudi sajma, koji je nedugo poslije njegova održavanja stigao u Zagreb i bio posebni gost ovogodišnjeg Bug Future Showa.

Budućnost je pred nama, ali kotači koji prema njoj vode već su dugo u zamahu. Danas se možemo osloniti na puno materijala s kojim ćemo nastaviti graditi, a predstavljajući trendove s CES-a, DuBravac je bacio pogled na svijet koji nam se otvara.

Sve je krenulo jednom davno

Jeste li znali da je potkraj 19. stoljeća trebalo osam godina da se provede popis stanovništva? Prije nego se za obradu podataka počelo služiti strojem, tako su stvari izgledale 1880. u SAD-u, ali vrata drugačijeg svijeta odškrinuo je Herman Hollerith, koji je za popis iz 1890. osmislio automatiziraniji i brži postupak obrade. Pritom je stvorio temelje tvrtke koja će udruživanjem s drugima kasnije prerasti u IBM.

Kako postići da neučinkoviti posao bude što jednostavniji – bila je ideja s kojom se krenulo u to vrijeme, a tim putem nastavilo se i s novim strojevima. Ipak, za neke je stvari trebalo biti strpljiv. Poslije prvog digitalnog računala iz 1942. godine, prošlo je 40 ili 50 godina da se sasvim udomaći u širem krugu korisnika, a iza prvog hard diska iz 1956., čekali smo sve do 90-ih kako bi spremanje podataka na računalima postalo sveprisutnim svugdje u svijetu.

Ljudi su se desetljećima navikavali na nove stvari i usmjeravali nas prema boomu kakav se zbiva unatrag nešto više od 10 godina. Poslije upoznavanja s Nintendovom Wii igraćom konzolom iz 2006. i prvim iPhoneom iz 2007., u igru su ušli senzori koji se sve češće počeli koristiti u potrošačkoj tehnologiji, a kako su s vremenom postojali sve jeftiniji, s njima su se mijenjale i naše navike i način kako gledamo na stvari.

Kako je došlo do selfieja?

“Senzorizacija” je danas toliko raširena da se s njome iz godine u godinu upoznajemo s nečime novim. Ako volimo uzeti pametni telefon u ruke i fotografirati samoga sebe, DuBravac je podsjetio da toga ne bi bilo bez dodatnog prednjeg senzora za fotografiju u uređaju, koji je pomogao da izvedemo ono što bi bilo gotovo nemoguće napraviti samo s dotadašnjim jednim senzorom. Ako želimo da se u igri zabilježi naš pokret, ni toga ne bi bilo bez senzora na koji se svojedobno prvi oslonio Nintendo sa svojom Wii konzolom.

Sa sve većom prisutnošću interneta, sve više digitalnih uređaja i sve većim brojem senzora, približavamo se svijetu koji je zagrebački gost opisao krugom u kojemu sve počinje s analognim, s našim prirodnim svijetom. Potom se prebacuje se u digitalno, a na kraju ponovno vraća u analogno, u naše prirodno okruženje.

Podaci koji nam mogu biti korisni već su svuda oko nas, a s građenjem puta prema sadašnjem bogatstvu mogućnosti, stižu novi načini kako ih možemo iskoristiti. Senzori se danas mogu smjestiti na dasku za surfanje, a s njima se mogu dobiti informacije o visini vala, brzini kretanja i najboljem položaju za surfanje dok se time bavimo. Senzorima možemo doznati što se u tom trenutku zbiva s našim malim djetetom, dobiti informaciju koja će doći do nas i potom reagirati u slučaju da je potrebna naša pomoć.

Sve veće okretanje – nama

Senzori će pomoći i da možemo pogledati ono što nam u tom trenutku najviše odgovara, za što se zagrebački gost poslužio primjerom Netflixa, koji je nedavno stigao u Hrvatsku, s objavom o svjetskom širenju upravo na CES-u:

Netflix se danas oslanja na osnovne podatke o korisniku, uzima u obzir što korisnik najčešće gleda i na temelju toga stvara preporuke što bi mogao pogledati. No, što bi bilo ako bi Netflix imao pristup vašem termostatu? Ili kamerama ili mikrofonima u vašem domu? Kada bi mogao znati koliko ljudi ondje ima? Što bi se dogodilo kada bi se Netflix mogao povezati s uređajem koji nosite i iz toga doznati u kakvom ste raspoloženju ili dobiti informaciju da ste pod stresom? Netflix bi mogao vidjeti što se zbiva i dati prijedlog na temelju toga. To bi moglo biti i nešto sasvim drugačije od onoga što inače gledamo, ali je u skladu s okruženjem u kojemu smo u tom trenutku.

Jacuzzi u automobilu

Sve jači razvoj tehnologije utječe na sve više naših navika, s promjenom načina kako smo naviknuti raditi stvari. Primjer s Netflixom pokazuje da smo u središtu pozornosti pritom upravo mi, s naglaskom na Internet of Me (internet mene) kao novi korak koji slijedi iza sadašnjeg interneta stvari. S internetom samo za nas, dolaze nove mogućnosti poput automobila koji voze sami i omogućuju nam da više ne moramo biti na prednjem sjedalu i za upravljačem.

Što ako bismo, umjesto toga, u auto smjestili stol, krevet, manji jacuzzi ili bazen? Način kako gledamo na stvari bit će sve drugačiji, pa i s pojmovima koje smo ranije prihvaćali sasvim drugačije. Poput vožnje.

Ako bacimo pogled na blisku budućnost, na nastavak 2016. godine, Shawn DuBravac najavljuje sve veći utjecaj digitalizacije:

Ako ulazimo u svijet s 50, 60 ili 70 milijardi predmeta koji su povezani, treba nam 1000 povezanih uređaja oko nas da te predmete spojimo u našim domovima, automobilima i drugdje.

Materijal za građenje drugačijeg svijeta već postoji, bilo da je riječ o automobilima koji voze sami ili povezanim kamerama i mikrofonima koje danas svrstavamo u internet stvari. Internet mene tek se treba udomaćiti, a s njime bismo mogli još više redefinirati vlastitu budućnost i način kako živimo i prihvaćamo svijet oko nas.