Bili smo na Stanfordu: Faks koji od ‘poslovnjaka’ želi da razmišljaju kao dizajneri

Da, nova je godina počela itekako zanimljivo, letom preko bare, obilaskom San Francisca uz ogromnu pomoć ekskurzije koju Visoko učilište Algebra organizira za svoje studente. Kako to već ide na ovakvim putovanjima – očekuje nas i red druženja, red zabave, ali i red upoznavanja s novim stvarima, u ovom slučaju u vidu obilaska globalnih tehnoloških tvrtki ili posjeta američkim uredima regionalnih startupa… Ali, prije svega toga, imali smo priliku posjetiti Sveučilište Stanford nakon čega mi se dogodilo nešto za što sam mislila da nikad neće – poželjela sam se vratiti u studentske klupe. Iako u d.schoolu, koji smo najviše obilazili, baš i nema klupa. Ima visokih barskih stolaca, udobnih fotelja, neobičnih višenamjenskih predmeta na kojima možete sjediti, a u idućem ih trenutku koristiti u neke druge svrhe… Cijeli je prostor u kojemu se nalazi škola nekonvencionalan, višenamjenski, s uputama kako svaku prostoriju “resetirati”, odnosno prenamijeniti joj svrhu ovisno o potrebama, što je u potpunosti u skladu s pojmom design thinking.

Razmišljanje poput dizajnera

Design thinking ima i nema veze s dizajnom. Riječ je o, kao što samo ime kaže, načinu razmišljanja poput dizajnera, odnosno stavljanju korisnika te rješenja za njegove probleme, na prvo mjesto. O tome smo već opširnije pisali na Netokraciji prilikom predavanja Eline Zheleva, čija titula glasi Design Thinking Evangelist.

Međutim, na Stanfordu smo se uspjeli uvjeriti kako izgleda poticanje razmišljanja poput dizajnera kod samih studenata, a sve nam je približila ni manje, ni više nego slovenska profesorica – Anja Svetina Nabergoj, koja sudjeluje u predavanju nekolicine predmeta (jer predmete predaje tim profesora, ne samo jedan), od kojih je posebno zanimljiv onaj koji se bavi velikim transformacijama. Razmišljajte o “grad u Japanu je uništio potres, a studenti osmišljavaju rješenja obnove”. I, ne, to nije teoretska rasprava – studenti na takvim rješenjima rade danonoćno, odlaze na teren, razgovaraju s tamošnjim ljudima, žive s njima, osjećaju njihove probleme, a sve kako bi našli pravo rješenje.

Poduzetno sveučilište, poduzetni studenti

Zvuči nevjerojatno? Cijeli je Stanford tisućama milja udaljen od većine ovdašnjih obrazovnih ustanova. Nije tu riječ samo o fizičkoj udaljenosti, nego o načinu razmišljanja, o pristupu. I svaki djelić kompleksa to pokazuje – od impresivnih građevina, preko druge najveće kolekcije djela Rodina (prva je u Parizu), do priče o osnivanju. Naime, osnovao ga je 1885. Leland Stanford sa suprugom Jane Lathrop Stanford u spomen sinu Lelandu Stanfordu Jr. koji je preminuo u dobi od 15 godina. Današnj Palo Alto nije područje na kojemu je postojala dugogodišnja tradicija poznatih obrazovnih ustanova – na mjestu jednog od najuglednijih sveučilišta nekoć nalazila farma. Poduzetan je to bio potez, a poduzetnička kultura nešto je što se dugo njeguje na Stanfordu, posebno nakon Drugog svjetskog rata, što je i bitno utjecalo na stvaranje Silicijske doline, a time i svih tehnoloških tvrtki te startupa o kojima danas mnogi bruje.

Anja nam priča kako je poslovna škola posebno kompetitivna – samo 5% prijavljenih ulazi u dodiplomske studije. Sam ukupan broj studenata nije značajno velik, ima ih oko 18.000, što znači da se upisati mogu i korak s programom drže doista samo oni koji su sposobni i spremni raditi. Puno raditi.

Učenje iz neuspjeha

Da je poduzetnički duh itekako bitan, pokazuje i sama činjenica da je Stanford poprilično uspješan u prikupljanju financijskih sredstava – prva je to edukacijska ustanova koja je uspjela prikupiti više od milijardu dolara u godinu dana. A ta sredstva znače i dosta ulaganja u istraživanja te zavidne budžete za istraživače.

U sklopu tog sustava potiče se studente da osnivaju svoje tvrtke, što smo kod nas nedavno vidjeli na primjeru varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike, a u kojima udio ima samo sveučilište. A ako dođe do neuspjeha – nije problem. Priče o neuspjehu se dijele, ne skrivaju se. Dapače, u pojedinim slučajevima ako niste postigli poslovni neuspjeh tri puta, ne možete dobiti sredstva za financiranje vlastite tvrtke, tvrdi Anja.

Ljudi vjeruju u viziju. Međusobno se podupiru. Od neuspjeha učiš i ideš dalje.

Pripremanje studenata za stvarni svijet

A kako je došlo do osnivanja d.schoola? Nije neobično da se studenti, što su dulje na sveučilištu, sve više specijaliziraju. Međutim, nakon izlaska s fakulteta suočavaju se s raznim izazovima na koje možda nisu bili spremni. Prije 12 godina počelo se razgovarati o tome kako bolje pripremiti studente za stvarni svijet i stvarne izazove, stoga se osnovao prostor u koji će oni dolaziti i pohađati predavanja koja se bave tim problemom uz dizajnerski način razmišljanja.

Nisu to predavanja u onom obliku na koji smo navikli – riječ je o projektima u sklopu kojih studenti rješavaju stvarne izazove stvarnih tvrtki. To znači da i sam d.school koristi Design Thinking metodologiju, stavlja korisnika (studenta) na prvo mjesto i prema njemu osmišljava rješenje za njegove probleme.To se posebno ocrtava u prostoru u kojemu je škola smještena – dobar je dio prostorija višenamjenski – lako može postati mjesto za radionicu ili kolaborativni prostor ili klasična dvorana, ako je baš potrebno. Zanimljivo, studenti se tijekom edukacije potiču da što manje koriste modernu tehnologiju, stoga je prostor pun osnovnih materijala poput papira, markera, bijelih ploča, šivaćih mašina, alata… Jednostavni materijali i jednostavne metode, uvijek s ciljem i korisnikom na umu.

Kako sve to što studenti rade izgleda u praksi? Mogli smo to vidjeti na stvarnim projektima koje su osmislili i koji su čak i plasirani na tržište. Recimo, u sklopu kursa Design for Extreme Affordability tražili su se jednostavni projekti i proizvodi koji bi na povoljan način riješili problem najsiromašnijih skupina. Jedan od proizvoda koji su osmislili studenti jest Embrace. Naime, svake se godine prerano rodi 20 milijuna djece, a ovaj proizvod, grijač za pothlađenu nedonoščad, pomaže im da prežive, posebno zemljama u razvoju gdje je pristup inkubatorima ograničen.

Povratak na Stanford na predavanje Mate Rimca

U uzaludnoj nadi da ovaj tekst ipak nije predug te da je uspio prenijeti bar dio dojmova koji je ovaj djelić Stanforda ostavio na nas (ne želim ni reći koju smo svotu ostavili na suvenire), samo ću još napomenuti kako smo postali još ponosniji što upravo Mate Rimac na ovom sveučilištu u ponedjeljak održava predavanje kao primjer europskog poduzetnika. A ako sve pođe po planu, ponovno se vraćamo na Stanford i donosimo izvještaj i s tog događanja!