Kako je to iz Hrvatske raditi za ‘jednoroga’, 1.000,000.000 dolara vrijedan startup?

Bilo je to prije nešto više od dva mjeseca, upravo kad sam medijima slala objavu kojom BlaBlaCar potvrđuje novu rundu ulaganja od 200 milijuna dolara, a koja je – uz investiciju od 100 milijuna iste valute godinu dana prije – pomogla da od običnog, doduše galopirajućeg, konja postanemo jednorog.

Pa, ništa se zapravo nije promijenilo, iako se sve promijenilo.

1. Jednorog, šmednorog

Ako vam je početak teksta i informacija da je BlaBlaCar ne samo globalno uspješni startup nego, eto, novi od malobrojnih europskih jednoroga izazvao upitnik iznad glave uz pitanje ‘BlaBla…šta?! Nikad čuo!’’ – ne brinite. Ukratko, BlaBlaCar je najveća svjetska zajednica za dijeljenje prijevoza i to na većim udaljenostima, odnosno međugradskog prijevoza. Mi povezujemo vozače koji imaju slobodna mjesta u autu s onima koji trebaju prijevoz u istom smjeru. Vozač koji, primjerice, vozi često između Zagreba i Rijeke te ima slobodnih mjesta može troškove tog putovanja podijeliti s putnicima koji će svaki sudjelovati u troškovima, odnosno putovati između ta dva grada automobilom već za 43 kune.

O BlaBlaCaru pišu Wired, Economist ili Guardian, a prema Wall Street Journalu smo sedmi najvrjedniji startup u Europi. Imamo više od 20 milijuna korisnika u 20 zemalja na 3 kontinenta. Baš smo nedavno pokrenuli BlaBlaCar u Brazilu!

Kolikogod to impresivno zvučalo, BlaBlaCar je u Hrvatskoj nepoznat brend, a moja svakodnevica vjerojatno više sliči svakodnevici malog startupa koji se tek probija na tržištu nego svakodnevici mojih kolega u drugim zemljama. Od toga da nitko nije čuo za nas preko ograničenih budžeta u kojima se svaki potrošeni cent dvaput analizira do frustracije mog djeteta koje je iz škole došlo sa zadaćom da popriča s majkom o tome što točno mama radi jer učiteljici ništa nije bilo jasno. 😀

Moja pozicija je stoga kombinacija građenja nečega skoro pa od nule i sudjelovanja u dokazanoj, uspješnoj, globalnoj priči. A kad sam već kod toga…

2. Divno je biti dio nečeg velikog

Grcala sam u smijehu gledajući onu epizodu serije Silicijska dolina u kojoj sve i jedan startup pitchajući na pozornici TechCrunch Disrupta govori kako želi promijeniti svijet nabolje.

https://www.youtube.com/watch?v=J-GVd_HLlps

A sad se smijem samoj sebi dok planiram napisati kako je super biti dio startupa koji mijenja svijet nabolje te kako ova investicija i status jednoroga znači samo da ćemo to činiti još brže i doista na globalnoj razini.

Startupaški stereotipi o mijenjanju svijeta po strani, stvarno je divno biti dio projekta koji doista to čini. BlaBlaCar mijenja način na koji ljudi putuju, čineći dugačka putovanja povoljnijima, jednostavnijima i fleksibilnijima za vozače i za putnike.

Odlično je izbliza gledati kako se brzorastući startup pretvara u globalnu kompaniju te učiti iz toga. Odlično je biti dio tima koji je istovremeno internacionalan, ali još uvijek dovoljno mali da s kolegama iz svih tih zemalja doista gotovo svakodnevno komuniciram te učimo jedni od drugih.

A što se tiče mijenjanja svijeta, nema većeg zadovoljstva od iskustava naših članova s kojima redovito komuniciramo (ne samo na društvenim mrežama, nego i uživo), a koji svjedoče o tome kako bez BlaBlaCara ne bi mogli toliko puno putovati te toliko često viđati svoje voljene, prijatelje ili obitelj u drugim gradovima. Ima li bolje potvrde da ono što radiš ima smisla?!

3. Brzorastući, brzomijenjajući, brzoučeći…

Bit ćeš dio brzorastuće strukture što znači da ćeš se stalno suočavati s izazovima, a odgovornosti će ti stalno rasti i često se mijenjati – piše u svakom oglasu za posao u BlaBlaCaru (a trenutno ih imamo otvorenih više od 75, od Kijeva do Mexico Cityja). 

Ima već nekoliko mjeseci da mi je teško pratiti tko je tko, s obzirom na to koliko nam se novih ljudi pridružuje. Brzorastuće okruženje, baš kao što rečenica iz oglasa za posao kaže, nije nužno svakome pozitivno – netko možda ne voli da mu se opis posla mijenja svakih pola godine. 

Kao i svaki startup koji raste brzinom svjetlosti, i BlaBlaCar se suočava s izazovom da taj rast bude smislen i organiziran, da ga procesi i struktura kompanije prate te da zadržimo vrijednosti zbog kojih i jesmo tu gdje smo sad. Smiješno mi je koliko puta dnevno čujem riječi skalirati ili skalabilno – neki procesi koji su imali smisla dok je BlaBlaCar činilo manje od 15 zemalja već sad pucaju po šavovima. Sad treba misliti hoće li nešto funkcionirati uz 30 država!

Biti dio BlaBlaCara u ovom trenutku je strašno uzbudljivo i izazovno. Gotovo da ne vjerujem da je prošlo jedva godinu dana otkad sam im se pridružila, s obzirom koliko smo u to vrijeme napredovali – i BlaBlaCar u Hrvatskoj i ja.

I kolikogod nas trenutno častili komplimentima i hvalospjevima po svjetskim medijima, interno se često podsjećamo da je ovo gdje smo sad gotovo pa tek početak. Za BlaBlaCar globalno, ali i za BlaBlaCar u Hrvatskoj. Tko zna kamo ćemo/ću na tom jednorogu odjahati, Mia! 😉