Marketingaši – istina o euforiji
Nebojša Grbačić
12. 05. 2011.
Kolega Drago Galić prije nekoliko je dana objavio članak naslova 'Marketingaši – priča o euforiji' na web stranicama magazina Bug. Sudeći po reakcijama na članak, posebice u komentarima ispod samog članka, na tren se činilo da je netko napokon argumentirano začepio usta mnogih community managera koji 'prodaju' priču o važnosti online društvenih mreža, Facebooka, Twittera, YouTubea i drugih u online marketingu. Srećom po nas koji radimo u tom biznisu, samo na tren. Euforija se smirila pa idemo vidjeti što ima za reći druga strana
Kolega Drago Galić prije nekoliko je dana objavio članak naslova ‘Marketingaši – priča o euforiji‘ na web stranicama magazina Bug. Sudeći po reakcijama na članak, posebice u komentarima ispod samog članka, na tren se činilo da je netko napokon argumentirano začepio usta mnogih community managera koji ‘prodaju’ priču o važnosti online društvenih mreža, Facebooka, Twittera, YouTubea i drugih u online marketingu. Srećom po nas koji radimo u tom biznisu, samo na tren. Euforija se smirila pa idemo vidjeti što ima za reći druga strana.
Prvo što mi upada u oko je famozna ‘zamjena teza’, pojam i navada učestala u političkoj vrhuški lijepe nam naše i omiljena konstrukcija za nabacivanje po Saboru. Ovdje je riječ baš o tome – zamjeni teza – obzirom da se iz prve rečenice, prvog citata istraživanja, na online društvene mreže gleda kao na ‘online marketing’. Mogao bih, zapravo, ovdje i završiti članak, obzirom da sam izrazio poantu priče – pojavnost tvrtki na online društvenim mrežama nije i ne smije biti ‘online marketing’. Vrapcima na grani, kao i ptičicama na Twitteru do sad je jasno da community managment nije marketing, već da je marketing samo dio palete čijim se bojama stvara slika pojedine tvrtke na internetu, pa tako i na online društvenim mrežama.
Sve je to marketing
Ne bih otišao toliko daleko da tvrdim kako je cijelo istraživanje utemeljeno na krivim premisama, jer, ipak, ‘sve je to marketing’. Baš zbog tog stava i pristupa, vjerujem, rezultati marketinškog istraživanja citiranog u članku pokazuju veliko razočaranje marketinških agencija i ‘stručnjaka’. Gotovo pa da se osjećaju prevarenim od strane posljednjeg internetskog fenomena.
Zanimljiva je rečenica iz članka koja kaže kako je istraživanje provedeno na 300 online i direktnih marketingaša pokazalo da su im očekivanja od tih medija ‘postala realnija‘.
Naravno da su postala realnija kad su u startu postavljena suviše i besmisleno visoko. Odličan primjer toga mnoge su domaće tvrtke koje od community managera očekuju da im dovedu desetke i stotine tisuća fanova, i to u pravilu u nemoguće kratkom roku, za smješno male novce. Prvo, i zadnje što CM tada treba pitati jest: Imate li uopće toliko fanova u ‘stvarnosti’? Zašto očekujete 50 tisuća FB fanova, ako vaš proizvod, realno, kupuje 5 tisuća ljudi? Ponudio bih odgovor i na potonje pitanje, doduše, ali ne bih se ovim člankom htio zamjeriti i kolegama iz branše. Drugi put.
Čiji je (Facebook) veći
Također, ne bih opet tulio o tome, ali riječ je o onom srednjem menadžementu velikih tvrtki koji se želi pokazati pred šefom velikim brojem Facebook fanova. Ne treba čuditi što ih je taj pristup doveo do situacije u kojoj su, jadni, razočarani. Promašili su u potpunosti smisao komunikacije (da, čiji je marketing manji dio) na online društvenim mrežama i sad su, naravno, krive – društvene mreže.
Druga teza koja se provlači kroz članak je ona o mobilnom oglašavanju. Tu za sad, što se tiče domaćih primjera, nemam što suvislo reći, osim da me nevjerojatno strah da će se geolokacijski marketing (ovdje već je, primjerice, naglasak na marketing) pretvoriti u virutalne spamm letke koje vam kako prođete pored trgovine, kafića… kače za mobitel i da će u potpunosti izgubiti smisao geolokacijskih servisa.
Spominje se i problem mjerenja efikasnosti takve vrste kampanja. To me, zapravo, začuđuje, obzirom da je barem na internetu lako pratiti korisnika. Od linka na Twitteru i Facebooku, do krajnje destinacije, primjerice – kupovine na web shopu. Znate li koliko je news/magazin stranica kojima je Facebook važniji od Googlea za izvor posjete? Jako puno. Posebice kad je riječ o manjim sajtovima domaće produkcije.
Poštivanje privatnog prostora
Što me dovodi do kruški u ovoj priči o jabukama, odnosno o tome da korisnici dijele sadržaj međusobno putem Facebooka i Twittera i da je dobro, da ne kažem nužno da producenti tog sadržaja trebaju ‘zarolati’ priču svojim službenim profilima. Srećom, u online društvenim mrežama korisnici imaju prvu i zadnju riječ. Korisnici su ti koji kontroliraju svoj privatni prostor online društvenih mreža i servisa. Pa, ako se odlučite ulaziti u taj prostor razmišljajući kao marketinški stručnjaci, sve što vam mogu poručiti jest – sretno.
Nažalost, postoje i community manageri koji rade na štetu svojim klijentima i čitavom biznisu, no to je jednostavno neizbježno. A što se tiče, citiram ‘tobožnjih prijatelja’ s Facebooka i Twittera, valja imati na umu da je dobar dio nas rastao zajedno s tim zajednicama i da ih poznajemo u dušu. To vam marketinški stručnjaci neće dati.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Toni Aničić
12. 05. 2011. u 9:21 am
Linkani clanak iz Bug-a mješa kruške i jabuke. Prva stvar, ogromna je razlika izmedu B2C i B2B marketinga. U B2B-u, društvene mreže su napravile revoluciju. U B2C-u nisu jednako efikasne kao u B2B-u kada pricamo o direkt sales vrijednosti.
Društvene mreže su komunikacijski kanal. To znaci da imate jednu osobu koja komunicira sa drugim osobama. U [b]B2B[/b] okruzenju, isplativo je imati 1 on 1 sales pitch i samim time društvene mreže su omogucile komunikaciju s aljudima do kojih bi vam inace bilo tesko doci.
U [b]B2C[/b] okruzenju, sales pitch 1 on 1 je obicno u potpunosti ne isplativ. Vrijeme potrebno da osobi prodate proizvod sa niskom profit marginom odvodi ROI kalkulaciju koristenja drustvenih mreza za potrebe prodaje proizvoda potrosacima u negativ. Ovdje društvene mreže igraju jednu potpuno drugaciju ulogu. Za razliku od B2B tvrtki, B2C obicno imaju puno veci community. Taj community netko mora održavati, briniti se o kriznom PR-u, briniti se o ocuvanju slike i imiđa brenda te promovirati jasnu poruku brenda prema potrošacima. Za razliku od mainstream oglasa (outbound), na društvenim mrežama vas prate ljudi koji su sami odabrali pratiti vas. To su ljudi koji zele znati vise i tu cinjenicu morate shvatiti prije nego sto primjenite iste metode koje primjenjujete i u oglasnim kampanjama.
Što potrosac ocekuje od B2C community managera?
Znam što ja u ulozi potrošaca od takvih ocekujem. Primjer iz prakse: zanima me koje trgovine u Avenue Mall-u rade na Uskrs, ne mogu naci odgovor na webu. Zaletim se na Avenue Mallov Facebook page i pitam, dobijem odgovor vrlo brzo. Da me Avenue Mall jako spama sa svojim promotivnim materijalima vrlu brzo bi dobili unlike/unfollow, ali ovako su mi korisni. Obostrana korist. Ja dobijem informacije koje tražim, oni dobiju potrošaca.
Ilija Brajkovic
12. 05. 2011. u 10:58 am
Svaka čast! Šteta što nisi išao davati konkretne primjere, da se malo protrese slika :-).
Nebojša Grbačić
12. 05. 2011. u 11:02 am
Nisam htio konkretne primjere, jer se na neke razine ne želim spuštati. Oni koji su se prepoznali u članku, to znaju, tako da nema beda. 🙂
Zdravko
12. 05. 2011. u 3:46 pm
Sve pet!
Ivana Urosevic
12. 05. 2011. u 4:11 pm
Upravo to. Potpisujem svaku riječ. 🙂
Profesor
12. 05. 2011. u 8:15 pm
Mene zanima ono što je u cijeloj priči jedino egzaktno, a to je mjerenje. Prečesto se u online vodama o kojima je ovdje riječ (isto je kod offline aktivnosti) jednostavno zanemaruje činjenica da je ključno upravo mjerenje učinkovitosti marketinških aktivnosti. Ne samo oglašavanja (koje velik broj ljudi izjednačava sa pojmom “marketing”, a što je potpuno krivo) već i svih ostalih marketinških aktivnosti (4P ili više P, kako po kojem autoru). Kada se mjerenje provede kako treba daje odlične rezultate te pomaže donošenju kvalitetnih poslovnih odluka.
Naravno, ne govorim samo o mjerenju broja pristupa stranici, klikova na baner i sl. Ti su podaci itekako korisni, no oni su samo mali dio onog čime bi se osobe u marketingu trebale baviti. Naime, mali se broj marketingaša, a naročito “marketingaša” bavi mjerenjem koje će pokazati konkretan utjecaj pojedine aktivnosti na ponašanje kupaca/korisnika, a to je jedino važno.
Sastavni dio marketinga jest istraživanje. Trebalo bi istraživati odnos između namjere kupnje i ostvarenja kupnje, zadovoljstvo korisnika, ponašanje korisnika, istraživati konkurenciju, korelaciju između pojedinih marketinških aktivnosti i reakcije korisnika i sl. Osim toga istraživanja treba provoditi kontinuirano, a ne ad hoc.
Zašto se sve to ne radi? Odgovor je jednostavan: vrlo mali broj ljudi zna provesti kvalitetno istraživanje (odabrati pravi uzorak te upotrijebiti prave instrumente koji će omogućiti ispravnu interpretaciju odgovora korisnika). Nitko se ne bi smio nazivati marketingašem ako ne vlada instrumentarijem potrebnim za provedbu istraživanja.
Naravno, lakše je potrošiti proračun za twitter, fb, online i offline oglašavanje nemajući pojma što se time postiglo te se nadajući da će to polučiti uspjeh. Ne ide to tako.
Toni Aničić
13. 05. 2011. u 9:15 am
@Profesor
U raspravi o ovom clanku na Facebook-u sam vec upozorio na problem mjesanja termina “marketing” i “promocija” te uputio ljude na literaturu o marketing miksu tako da se sto se tog djela tice u potpunosti slazem.
U kojim se to slucajevima cesto zanemaruje mjerenje?
Kolege s kojima komuniciram kao i ja uvjek mjere ROI svih kanala promocije ukljucujuci i društvene mreže. U kojim konkretno primjerima ste se susreli sa marketingašima koji zanemaruju mjerenje?
Što se tice istrazivanja, zvuci divno i krasno, ali u vecini slucajeva ne isplativo. Vise mi se isplati riskirati 1000 dolara na neki novi kanal i izmjerit ROI nego potrositi 1000 dolara na istrazivanje o istom i pretpostaviti koliki bi ROI mogao biti.
Damir2
13. 05. 2011. u 4:06 pm
Mislim da je članak u Bug-u itekako na tragu problema. To su shvatili i oglašivači jer samo 6% oglašivačkog kolača odlazi na mktg na društvenim mrežama.
Osobno imam slična iskustva. Za razliku od nekih drugih medija, nakon tri mjeseca kampanje na FB rezultat je bio apsolutna nula. Ja također sam se istrenirao da uopće ne vidim reklame na facebooku, a mislim da slično postupa i barem 80% ostalih. Sama nagovaranja, gluposti, masaže, nekakvi financijski čudotvorci. Reklama na FB nema nikakvu ozbiljnost. Još gore mi je kad vidim kao što Bug kaže tobože nekakvu Fan page uslugu nagovaranja na neki proizvod, nekakve frendove ili frikove i umjetno lajkanje. To mi je posebno odbojno i to je zapravo antimarketing.
Danas su ljudi prezasićeni i previše izvarani na sve načine. Problem je naći metodu koja neće biti napadna već savjetodavna, tko to napravi imat će puno posla. Zasad na ovim mrežama ni traga od tako nečega. Zlatno doba marketinga je prošlo to je sasvim jasno.
Što ne znači da FB ili Twitter nije koristan ili upotrebljiv, samo što ljudi silom pokušavaju od njih napraviti nešto što generički nisu.
Dobra stara TV reklama u udarnom terminu. Platio si puno ali si bio siguran da će te svi zapaziti.
Dario Kreštalica
17. 05. 2011. u 5:41 pm
Treba imat na umu jednu važnu činjenicu, a to je:
Prodaju proizvoda i usluga ne prodaje društvena mreža, već: proizvod (ili usluga) i Community Manager uz komunikaciju sa članovima.
to znači da ako je proizvod / usluga loš po pitanju branda, komunikacija community managera i članova loša ili nedovoljna normalno da nema prodaje po očekivanom obrascu.
Kad nestane današnja generacija ljudi od 40 i više godina, volio bih onda znati utjecaj TV-a.
Da li vole mladi ljudi , da im netko nasilu prikazuje reklamu u 100% vidnom prostoru?! Naravno da ne.
Treba samo par godina da se malo SMM ustabili, i nema sumnje za uspjeh.
Ali činjenica je da se uvijek treba imat na umu ciljna skupina, primjer: ako ciljate na FB-u skupinu od 13 – 20g. onda se ne nadajte velikoj zaradi (oni imaju samo đeparac) ili ako ciljate na 38 – 60 god. takvi imaju novca ali su previse slijepi na oglase jer jedva zamijete šta im se nalazi na zidu (čast izuzecima).
Po mojoj procjeni treba ciljat na članove od 20 – 38 god. za sada dok se tokom narednog perioda ne poveca barem sa 38 na 48 god.
Ovo je procjena za zemlje ex-yu regije a ostali dio svijeta za sada nebih ulazio jer nisam istrazivao.
Profesor
13. 05. 2011. u 7:06 pm
@Tonči Aničić – Drago mi je čuti da se netko bavi mjerenjem i istraživanjem jer mislim da je to jedini put kojim treba ići. Možeš li mi reći neke konkretne brojke recimo utjecaja neke kampanje ili aktivnosti preko socijalnih mreža na vrijednost marke, na prodaju ili sl. (pa i bez spominjanja marke)? Npr. za koje proizvode/usluge je neka od kampanja djelovala i na što je konkretno djelovala (na povećanje poznatosti marke, na povećanje prodaje, na povećanje tržišnog udjela, na zadovoljstvo kupaca …)?
Ako istraživanje nije isplativo tj. ako nisu poznati rezultati aktivnosti kako se onda može znati je li se tih 1000 dolara isplatilo ili ne? Ako istraživanje zaista nije potrebno na temelju kojih kriterija bih ja mogao angažirati marketinškog stručnjaka za provođenje neke od online kampanja/aktivnosti? Kako znati tko je dobar, a tko ne? Logika “riskirajmo 1000 dolara pa što bude” mi baš ne drži vodu.
BTW ovo mi je zaista zanimljiva tema
Toni Aničić
14. 05. 2011. u 12:58 pm
@Profesor,
Kod businessa koji su online (jedini s kakvim ja radim – ili B2B ili E-Trgovine), mjerenje ROI-a je prilicno lako. Znas tocno koliko si prodaja imao koje su dosle s određenog kanala i znaš koliko si novaca uložio. Matematika je vrlo jednsotavna. Onih 1000 dolara je bio samo primjer. U vecini slucajeva moze se i s manje novaca izracunati ROI nekog kanala. Ako prodaješ neki SaaS onda imaš i ostale metrike na koje moraš obratiti pažnju kao sto su customer retention rate, customer lifetime value…
Lako je pronaci case study iz srodne industrije i izracunat si koliki je ocekivani ROI, ali nikakvo istrazivanje nam ne moze dati konkretnu brojku dok ne pokušamo i stavimo određeni novac u taj promotivni kanal jer nam fali jedna a u nekim slucajevima i dvije varijable: conversion rate i CTR.
vmiljenko
14. 05. 2011. u 7:07 pm
@Damir2 bravo, potpisujem od riječi do riječi, ona nepotrebna nasilna lajkanja, gomila krajnje neozbiljnih cepteraških i masažerskih reklama i mnoge slične pojavnosti potpuno su umrtvili potencijal oglašavanja na društvenim mrežama. I većina to preskače i zaobilazi u širokom luku, uostalom većina iole ozbiljnijih punoljetnih ljudi, mislim na korisnike i kupce koristi se društvenim mrežama za svoju osnovnu namjenu a ne da istražuje o proizvodima, za to služe Google, forumi (mogu biti vrlo ozbiljan izvor), mrežna sjedišta kompanija, časopisa i portala koji testiraju proizvode te ostali pretraživači i YT. Daleko od toga da to tamo nema smisla, ali za sada je tako, barem na našem tržištu.
S druge strane onda stoji skupina teoretičara s raznoraznih fakulteta, visokih škola i veleučilišta koja nema puno veze s poslovnom realnošću, nervozom, nestrpljivošću i površnošću te skoro potpunim informatičkim neznanjem uprava većine domaćih kompanija i misli da je kod poduzetništva na internetu (pa i drugdje) moguće istraživati i ustanoviti čarobne matematičke formule i modele koji bi davali dugoročne statistički pouzdane rezultate. Dok se postavi model potrebni su podatci iz prošlosti, puno njih. Kad ga uspostavimo, odavno je zastario. Svaki dan se pojavljuje novi trend, ponašanje kupaca je tek malim dijelom predvidivo, s time se slažem s T. Aničić, jedino moguće je pokušajem i pogrješkom, nikako unaprijed, u tom je smislu dao vrlo dobar odgovor Profesoru. P.S. @Profesor – nije Tonči nego Toni.
Zdravko
14. 05. 2011. u 7:39 pm
Ne sme se smetnuti sa uma da se ovde govori o multimilionskim korisnickim bazama, te da se upravo tako meri vrednost servisa i mreza. Nije isto staviti glupu reklamu pred sto ljudi i pred 100 miliona ljudi 😉
Druga stvar je da je internet uveo revoluciju u nase zivote,i da je uvodi i dalje, te da smo svi mi (korisnici) i dalje pioniri iako je 2011-ta. Svakog dana otkrivamo nove stvari, nove nacine komunikacije, otkrivamo navike ljudi, kako koriste alate, kako razmisljaju, gde gledaju, i kako se ponasaju.
Dino
15. 05. 2011. u 4:51 pm
1) Korisnici su ljudi
2) Daj im nešto
3) Dobiješ nešto za nazad
4) Točka
Dino
15. 05. 2011. u 4:51 pm
3) Typo
vmiljenko
16. 05. 2011. u 9:54 am
@Dino dopuna 3) Surovi kapitalistički zakon kaže da to nazad mora biti više od onog što smo dali. Višak mora pokriti troškove rada, fiksne i varijabilu i mora ostati dobit po odbitku poreza. Inače bankrot.
Dario Kreštalica
17. 05. 2011. u 5:52 pm
I još bi napomenu da npr. FB treba gledat kao platformu koja nam nudi priliku da s kupcima započnemo kontakt, educiramo ih, da ih diskretno obavjestimo o novitetma naše firme; a za neki agresivniji prodajni čin to se radi samo na blogu, sajtu, preko mailing liste i to činiti samo sa onim koji su nam dali dopuštenje da ih agresivnije informišemo ili direktno prodajemo.
I evo zlatnog pravila: “Najveću prodaju postiže onaj proizvod koji je već prodan prije nego je ponuđen”
Hm, smiješno zar ne?! E nije, nego trebate nuditi ono što zaista treba ljudima već neko vrijeme ako hoćete brzu prodaju, a sve drugo je “probijanje leda” uz veliki budžet pa bilo on potrošen na kampanje ili na community managere.
Damir2
18. 05. 2011. u 12:30 pm
za sev ove vrle marketingaše PR stručnjake i social web marketingaše, nagradno pitanje. Zakaj se Audi i BMW ne reklamiraju a prodaja ide ko luda, Audi otvara novu tvornicu sa 3000 zaposlenih jer ne stigne ispunit narudžbe.
Marketing je uglavnom za losere, zato i moraju svašta smišljat i mutit vodu ne bi li navukli kupca
Dario Kreštalica
18. 05. 2011. u 1:31 pm
Kolega, evo odgovora koji je jednostavan:
Audi je radio jako dobar marketing kad na balkanu nisu snali šta je dobar marketing.
A evo šta čini dobar marketing:
– dobar proizvod (ne mora najbolji proizvod ali barem solidan)
– stručni ljudi koji poznaju proizvod i koji ga znaju plasirat na tržište
– dobra strategija svih marketinških aktivnosti i plan koji ide uz to (napravljen od stručnjaka)
– široka dostupnost u medijima (TV, Radio, Novine, Preporuke, … i u novije vrijeme internet)
– Provlačenje promocije proizvoda kroz proces brendiranja
– Lobiji kod važnih distributera i partnera (primjer: preporuke poznatih auto servisa, auto dilera, …)
– … itd.
E to dobrim djelom audi i BMW davno učinio , i sada kad je stekao dobar glas samo ga mudro lagano odrzava i nije potrebno agresivno nastupat kao neki koji tek počinju, jer je dobrim kvalitetom auta postigao potvrdu na onaj marketing koji je ulagao na početku.
I tako imaš primjera jako puno.
Marketing nam pomaže da razbijamo zatvorenu svijest potencijalnih potrošača i gradimo povjerenje a ne kao što neki rade agresivne kampanje, kampanje i reklame nisu marketing nego samo dio marketinga tj. bolj erečeno promocija a ne čitav marketing.
To ti je isto kao da kažeš da je kompjutor (računar) informatika, suludo zar ne?! Računar je prizvod koji sačinjava dio informatike u pogledu razvoja i korištenja istog na većoj ili manjoj razini.
Toni Aničić
19. 05. 2011. u 11:59 am
Damire,
Prije nego sto si izvali ovu glupost da se Audi i BMW ne oglasavaju, jesi uopce proguglo Audi marketing budget ili BMW marketing budget? Proguglaj, iznenadit ce te rezultati 😉
Damir2
19. 05. 2011. u 11:35 am
@Dario poštujem mišljenje. Kažu marketing je pravo na izbor i način da se kupac upozna sa novim proizvodima.
Ali šta se dešava kada je cijela jedna branša marketinga, naprimjer social marketing bazirana na glupostima. Npr na Facebooku 90% reklama su bezvezna nagovaranja na masaže, financijski čudotvorci itd. Kako tu sprovest osnovne ciljeve marketinga kada je isti svakoj šuši dostupan. To je antimarketing i kvari posao i pravim marketingašima i pravim oglašivačima a možda i Facebooku.
Prije su se prave reklame odvajale od bezveznih cijenom. Auti su se reklamirali ispred TV dnevnika a tarot karte u malim novisnkim oglasnicima i narod nije bio zbunjen kao danas. Ja da sm vlasnik auto tvornice nema šanse da bi dozvolio sebi da budem u društvu financijskih gurua i ostalih lovaca u mutnom. E sad ako se cijeli marketing počinje seliti na takve medije tada se i marketing u cjelini obezvrjeđuje
Toni Aničić
19. 05. 2011. u 11:57 am
Damire, to je zato što si ti na Facebook-u bezvezna ciljna skupina koja je zanimljiva takvim oglasivacima. Meni se recimo prikazuju puno drugaciji oglasi nego tebi 🙂
Dario Kreštalica
19. 05. 2011. u 1:28 pm
Moram priznati da si u pravu što se tiče tvog zadnjeg posta.
Ali samo da te malo nadopunim i da pokusam objasniti zasto je to tako u zadnje vrijeme:
– cijena oglasavanja na FB je daleko manja nego na TV i slicno
– FB nema još dobar sistem oglasavanja kakav bi terebao imati (ali dolazi na svoje)
– masu likova ili firmi koji nesto nude nemaju pojma o promociji a kamo li o marketingu općenito
(primjer, iako postave zanimljv oglas, kad se klikne tamo nas dočeka hrpa banalnosti, amaterizma i najzad gluposti što nema nikakvu vrijednost)
Ali ovakav pristup, njima će se odbiti od glavu, tj. neće imat efekta.
– nerazvijema svijest o novom pristupu marketinga na social mediju, ovo ce se kod nas sporo razvijat jedno 3-4god. kaskat cemo za amerikom, europom, Azijom, ..
e sad je stvarno postalo izazovno da korisnici FB uoče dobre oglase.
Ali zato ima rješenje, ali je ono samo za one sa dubljim džepom
a to je: angaziranje community managera sa spregom SMM i Brand managera na FB fan stranici i da se razvija povjerenje potencijalnih i postojećih kupaca. to znači da je neophodno za vece firme po meni anagzirat min. dvije osobe a za manje firme jednu osobu koja je SMM manager i Community manager.
To je izdatak za manju firmu mjesecno oko 100-300€ a za veće firme (za dvije osobe) 300 -600 € za plovični angazman a za cijeli ove cifre pomnozi sa 3.
A mozda se pitaš, zašto bi se firme patile na FB-u i slicnim mrezama kad imaju TV i slicno?!
Pa zato sto na FB i slicnim mrezama se postize dosta ciljani i dostupan na interkontinentalnoj razini SM marketing za razliku od TV koja je ne profilirana a posebno ograničena tj. lokalnog karaktera.
Evo primjera, neka je na najboljoj lokalnoj (mislim koja je dostupna u jednoj drzavi) televiziji oglas za jedan dan npr. 300-400€ ili čak i više, pa logično je da ću više postići na FB-u za te novce nago što ćeme TV oglasiti samo jedan dan, sa tim novcem mogu na FB kampanje uložit da za moj proizvod zna pola milijarde ljudi a npr. u HR ima ljudi koji prate najpoznatiju televiziju u jednom danu oko svega ili max 1. milijun ljudi.
Ali naravno da i SM marketing nije za sve rješenje, sve ima svoje mjesto.
Eto Damire , pozdrav i mislim da ti je sada malo jasnije 😉