Busradar.hr i izazovi u regiji: “Balkanski sistem, balkanski! U autobusu kupiš kartu!”

Busliniensuche.de postoji od 2012. godine, a nastao je nakon liberalizacije njemačkog tržišta autobusnog prijevoza te je danas vodeća tražilica u ovoj zemlji za autobusne linije. Hrvatska verzija, Busradar.hr, pruža uvid u sve međunarodne linije u sustavu tražilice kroz web i mobilne aplikacije za iOS i Android, a trenutno se radi na prikupljanju informacija o svim linijama unutar Hrvatske, otkriva Ivana Brkulj, voditeljica poslovanja u Hrvatskoj. Kako kaže, korisnicima žele pružiti pristup svim mogućim vezama na određenoj liniji, prvenstveno autobusnim, a kao alternativu prikazuju veze vlakom i u grupnoj vožnji uz dijeljenje troškova, odnosno rideshare, gdje je jedan od partnera i BlaBlaCar.

Poslovanje Busradara za Hrvatsku vodi se iz Njemačke, Karlsruhea, a za ovu je državu većinom zadužena sama Ivana. U sustavu se nalazi tek nekoliko tvrtki iz Hrvatske i drugih zemalja Jugoistočne Europe, tako da pred njima stoji još mnogo posla. Problemi s pristupom informacijama nastaju jer većina autobusnih prijevoznika nije u tijeku s modernim tehnologijama, odnosno ne nude internetsku prodaje karata ili nemaju web stranicu na stranim jezicima – ili uopće nemaju web stranicu. Ivana je od nekoliko tvrtki iz Srbije i Crne Gore dobila informaciju kako im problem pri prodaji karata putem interneta predstavljaju i banke koje traže previsoku kamatu ili jednostavno još nisu prepoznali u tome poslovni motiv.

(Ne)doraslost tehničkom izazovu

A možda je dijelom razlog i taj što nisu dorasli tehničkom izazovu s kojim se suočavaju i stoga zaostaju za drugima na tržištu. Tako imam anegdotu kada sam jednu tvrtku sa sjedištem u Makedoniji, koja, osim okolnih zemalja, linijski pokriva i Italiju, Austriju, Švicarsku i Njemačku, kontaktirala na njemački broj (drugi mogući je bio makedonski) i to nakon što se email poruka poslana na jedinu adresu na njihovoj stranici vraćala kao neisporučena. Započela sam s pitanjem govori li osoba engleski jer još uvijek usavršavam svoj njemački, no odgovor je bio negativan pa sam krenula dalje s njemačkim, na što me osoba prekinula i rekla da ne razumije dobro njemački. Tada sam upitala na kojem jeziku možemo razgovarati pa sam između makedonskog, albanskog i srpskog odabrala ovaj zadnji. Na upit gdje ljudi mogu kupiti njihove karte i nude li možda moderan online sistem, dobila sam smijehom obojen odgovor, na valjda mješavini spomenuta tri jezika: “Ma kakav moderan! Balkanski sistem, balkanski! U autobusu kupiš kartu!”

Autobusno je tržište zakoračilo u digitalno doba, nastavlja, no mnogi moraju tek postati suigrači u tome. Trebaju prepoznati i iskoristiti priliku da budu vidljivi online te da se njihove karte mogu jednostavno kupiti iz bilo koje zemlje. Uskoro neće nitko više kupovati karte na prodajnom mjestu (ili u autobusu), fizički, a tvrtke koje se ne prilagode novom vremenu će dugoročno biti na gubitku, zaključuje Ivana. Na upit hoće li Busradar raditi i na edukaciji prijevoznika kako bi osigurali veću kvalitetu vlastite usluge, naša sugovornica odgovara potvrdno, svjesna da se promjene ne događaju preko noći te da će proći još nekoliko godina prije no što se većina karata bude prodavala putem interneta.

Kao što sam već spomenula, cilj firme je imati na svojoj stranici sve moguće autobusne linije s područja Europe, za sada. Stranica funkcionira na način da samo prikazuje sve moguće rezultate, odnosno linije, a za samu kupnju karte korisnik se preusmjerava na stranicu odabranog autobusnog prijevoznika. Zato nam je bitno da njihova stranica bude prevedena bar na engleski jezik i da ima po mogućnosti online sistem kupnje karata. Postoji više jako dobrih softvera za prodaju karata, koje uvijek možemo preporučiti (potencijalnim) partnerima, ako već nemaju neki ili žele mijenjati postojeći.

Poslovni model Busradara

Na upit koliko u ovakvim uvjetima informacije koje Busradar nudi u ovom trenutku mogu biti pouzdane, Ivana odgovara da se podatci redovito ažuriraju i provjeravaju na web stranicama prijevoznika, ali da je moguće da dođe do nepodudarnosti ako partner prijevoznik ne obavijesti Busradar o promjenama.

Inače, Busradar se financira kroz oglašavanje te uz malu proviziju od prodanih karata, dok je sustav za krajnje korisnike besplatan. Tek je počeo s radom u Hrvatskoj, a Ivana je svjesna da ih čeka dug put – i pri modernizaciji tržišta autobusnog prijevoza i načina na koji korisnici putuju.