Indeks otvorenosti vlasti: Hrvati imaju dobar pristup informacijama, ali im ne vjeruju

Za razliku od Indeksa digitalnog gospodarstva i društva (DESI), gdje smo bili na samom začelju, ovdje se nalazimo čvrsto u sredini – a moglo bi se i reći da smo u svemu vrlo osrednji.

U istraživanju su obuhvaćene 102 države, iako nisu svi podatci dostupni za svaku od njih, pa tako ni za Hrvatsku. Prema onome što jest dostupno, možemo vidjeti da smo 33. u ukupnom poretku, i to zbog visoke pozicije u segmentu “Pravo na informacije” koji nas statistički izvlači. Zanimljivo je da se u sveukupnom poretku nalazimo i iza Bosne i Hercegovine, iako smo se za razliku od prve susjede morali prilagoditi regulativama EU, koje postavljaju više standarde u otvorenosti informacija. No kako stojimo s pojedinim elementima?

Polažemo prava na informacije, no ne i na žalbe?

Prema količini javno dostupnih zakona i podataka smo na 44. mjestu, a na ljestvici nas pretiču ne samo druge zemlje Europske unije s kojima se volimo poistovjećivati, već i Ujedinjeni Arapski Emirati, koji se u ukupnom poretku nalaze na samom dnu ljestvice. Zanimljivo je da tek 54 posto ljudi vjeruje da su ti podatci koji su nam dostupni zapravo vjerodostojni.

Aktivnost građana zaslužila je također 44. mjesto, a najlošiji su nam mehanizmi za podnošenje žalbi, zbog čije smo (ne)praktičnost na 49. mjestu.

Najbolja nam je stavka pravo na informacije, kojim se mjeri koliko je lako ili teško doći do potrebnih informacija, a u obzir se uzima utrošak vremena, novaca i svijest ljudi da mogu pristupiti podatcima. Tu smo na prilično visokom 26. mjestu, pa mora da su sve inicijative za otvaranje podataka ipak nečemu poslužile.

Na stranu podatci – što misle građani?

Zanimljiv dio je cijele priče je ispitivanje javnog mijenja, no nažalost, podataka za Hrvatsku ovdje je malo i pitanje je koliki je (i koliko reprezentativan) uzorak. Najviše je pak mišljenja prikupljeno kada je riječ o građanskoj aktivnosti.

Čak šezdeset posto građana navodno smatra kako se mogu obratiti svojim predstavnicima u Saboru sa svojim problemima, njih 76 posto osjeća da se može potužiti lokalnoj vlasti, a čak 80 posto njih smatra da se može uspješno poslužiti peticijama, a kako i ne bi nakon poplave referenduma.

S našeg stajališta, zanimljivo je i da samo 45 posto građana vjeruje da mediji mogu slobodno izražavati stavove koji ne favoriziraju poteze trenutačne vladajuće postave, a žene u slobodu medija nešto su više uvjerene nego muškarci.

Iako se ovi rezultati mogu gledati kao “zlatna sredina”, treba imati na umu da su pokazatelji DESI-ja uspoređivali Zemlje Europske unije, dok je ovdje lepeza puno šira i raznovrsnija, a činjenica da je naša “vlast” otvorenija od one u Zimbabveu ili Burmi nije baš razlog da se tapšamo po ramenu za dobro obavljen posao.