Online aktivizam: Tresla se brda, rodilo se niš’

Mi smo doista poseban narod. Svi o svemu znamo sve. O politici. O nogometu. O popravku automobila. Receptima za kolače. Za sarmu. Kiflice. I to sve znamo daleko bolje od svih drugih. Od malena slušam velike priče i velike ideje “velikih” kako bi oni nešto bolje napravili da su na određenoj poziciji. Kako bi oni ovo onako. Pa ono ovako. Dobar dio djetinjstva bila sam uvjerena da je pola moje rodbine i kućnih prijatelja rođeno da bude na vlasti, iako se nitko nije bavio politikom. Kad je došao internet, a posebice društvene mreže, uvidjela sam da je krug ljudi koji tako razmišlja znatno širi od moje proširene obitelji. Svi oni koji su galamili iz fotelja sada to i dalje rade. Samo što se njihov glas, zahvaljujući tehnologiji, dalje čuje. Pa misle da mu je utjecaj veći. A u većini slučajeva nije.

Često sam se znala zapitati kako je moguće da je količina mržnje, povika i poziva na akciju na internetskim prostranstvima veća no ikada, a konkretnih rezultata nema? Samo se bruji, gunđa, mrgunja, galami. Sa svih se strana viče – ovo ne valja, ovo se treba promijeniti, STISNI LAJK AKO SE SLAŽEŠ! Ljudi lajknu i osjećaju se bolje. Govore u sebi: Al sam mu pokazao! Stisnuo sam lajk na komentar koji se kosi s njegovim mišljenjem i tako jasno dao do znanja da se ne slažem s njim! Podijelio sam protestnu pjesmu! Napisao sam loše stvari o njemu i njegovoj rodbini također! Uh!

Galama online, tišina offline

U posljednjih je nekoliko mjeseci online galama uzela maha. Potpisuju se peticije, lajka se za podršku, za protest, poziv, za, u ime, naime… Sve je puno buke, a malo se toga doista događa. Većina i dalje sjedi u onim istim foteljama i nitko se iz njih ne diže. Odazivi na proteste, ako su organizirani isključivo putem interneta, bili su sramotno slabi. Izbori? Referendum? Ma što se to nas tiče. Bilo koja aktivnost koja uključuje ustajanje iz fotelje i micanje od tipkovnice strašno je naporna i iziskuje veliku količinu truda. Apatija i pasivnost offline, akcija i galama online!

Ipak, prošloga se vikenda dogodilo nešto. Prošao je referendum za koji je dobar dio online zajednice smatrao da neće proći. Crvenjeli su se avatari od natpisa protiv, a sad se mnogi crvene jer se nisu nadali takvom rezultatu. Slika je na internetu izgledala znatno drugačije od one u stvarnosti.

U čemu je problem?

Kao i u klasičnom marketingu, nijedna kampanja ne može dobro proći ako nema zaokruženu priču. Galamilo se na društvenim mrežama, portalima, a u isto je vrijeme neka druga strana išla klasičnom prodajom – od vrata do vrata. Oči u oči. Imali su dobar WoM (Word of Mouth). Imali su offline viralnost. Imali su emocije. Poistovjećivanje s prosječnim građaninom. Imali su dobre ključne riječi: Svetost. Brak. Obitelj.

I to je iza nas, ali val anketa, shareova, lajkova i pokretanje raznih online inicijativa kao da je zaludio Hrvatsku. Potpišite, potpišite i čarobno će se dogoditi sve ono što želite! Svako će dijete imati mamu i tatu! Omraženi će političari nestati sa scene! Netko će ih bolji zamijeniti! Nestat će dugovi, problemi – samo podijelite sliku i stisnite like!

Iluzija moći

Ne, neće. Samo ćete se vi osjećati na tren bolje, misleći da ste nešto napravili. Kao što lajk ne može nahraniti gladno dijete u Africi, kao što proslijeđenim e-mailom nećete dobiti ček od AOL-a, tako ni povremeni online aktivizam neće napraviti ništa drugo, doli održavati nadu živom. Slabašnom, doduše, ali živom. A to je vrlo opasno. Tehnologija je moćna, ali daleko od toga da je čarobna. I da, razumijem ironiju ovoga teksta, jer i ja u njemu galamim – online. No, prije no što prijezirno otpuhnete i krenete pisati zločesti komentar, pročitajte još ovo:

Sjetite se samo svih žena koje će u listopadu staviti ružičaste vrpce na svoje avatare i naslovne fotografije. Koliko će ih doista otići na pregled dojke ili nagovoriti svoje bližnje da to učine? Koliko će muškaraca, koji su puštali brkove i kačili fotke na društvene mreže u studenom, doista otići na pregled prostate, posebice jer se mnogi ježe samo na spomen metode pregleda? Koliko će se pahulja otopiti debelo prije proljeća?

I što nam je činiti? Prvenstveno, ustati se iz fotelje. One iste koja je poprimila tako udobni oblik naših stražnica. Efekt vikanja iz istih gotovo je zanemariv, unatoč tomu što imate iluziju da nešto postižete. Da se vratimo u marketinške vode: Online aktivnosti mogu biti dio strategije, ali ne i cjelokupna strategija. Ako vam je engagement na društvenim mrežama u nebesima, a ROI (Return of Investment iliti povrat uloženog) nikakav ili ga ne znate niti izmjeriti, dajte sami sebi otkaz. U suprotnom, dolazimo do one teze iz naslova: Trest će se brda, planine, interneti, a neće se roditi niti jedan mali, minijaturni, najmanji mišić. A ako se i rodi, njegovo će cijukanje brzo nadglasati online galama, Caps Lock, uskličnici, lajkovi i shareovi!!!!111