Velimir Grgić: “Ljudski mozak (i sve njegove mane) postao je transparentniji nego ikada, a sve zahvaljujući internetu.”

Iako se Velimir Grgić novinarstvom bavi već 25 godina, njegov opus od 16 knjiga ne prestaje iznenađivati. Svojedobno je počeo s knjigama o glazbi pa i filmu, a našlo se tu i knjiga o japanskom humoru (od poezije do kazališta), gonzo novinarstvu, seksualnim fetišima, azijskim umjetničkim pokretima, dva romana, horor komedija i psihološki triler…

U većini toga nazivnik je bio svijet azijske kulture i novih tehnologija, a K-POP i TikTok naslovi samo su produžetak toga, ističe sam Velimir. Ove godine, u malom odmaku od spomenute dvije uspješnice, objavio je novu knjigu – “Teorije zavjere 21. stoljeća” koja je svojevrsna ekstenzija njegove knjige “Hrvatski gen”, objavljene prije 10 godina, a koja govori o fenomenu eskapizma i njegovim kulturnim, društvenim i političkim odjecima.

Kako se teorijama zavjere bavim zadnjih 20 godina, bilo je samo pitanje vremena kad će, osim poglavlja u “Hrvatskom genu”, one dobiti i samostalnu knjigu. Planirali smo je i prije pandemije, a poklopilo se da je u ovoj situaciji knjiga dobila savršeni teren za to da se pojavi upravo ovdje i sada. Brojke pokazuju da je odluka bila dobra, jer smo do drugog izdanja došli za tri tjedna.

“Teorije” su planule, a Velimir Grgić došao u centar pozornosti čitalačke scene. Svoju priču u tančine prenijet će na Weekend Media Festivalu u subotu u 17:30, a mi smo prije toga iskoristili priliku da s njim popričamo o tome zašto je tako lako biti teoretičar zavjera u digitalnom dobu.

“Blebetanje potpunih gluposti više se ne odvija u birtijama ili kraj uredskog aparata za kavu, nego u internetskim komentarima…”

U najnovijoj knjizi odgonetavaš i kako nas teorije zavjere prate već odavno – što pokazuje kako je čitav proces cikličan i opetovano se stvaraju različite verzije “istine”. Je li sada situacija nužno gora zbog interneta i društvenih mreža? Iako nam isti taj internet omogućuje da dođemo i do sve siline provjerenih i korisnih informacija…

Internet je omogućio razotkrivanje korupcije, stvorio Assangea, Snowdena, otkrio nam pozadinu mnogih prljavština i na neki način ukazao onim najnaivnijim kako svijet zapravo funkcionira. Ljudi su danas u velikom broju manje naivni nego u doba kada su stisnuti uz radio čekali da im se obrati “gazda”, u dobu vjerovanja da ih voljeni vođa želi uzeti za rukicu i voditi u bolje sutra.

Naravno, nisu se svi opametili, ali generalno, uz neizlječive slučajeve čizmolizača, nepovjerenje u autoritet raste i to je načelno dobro. Ipak, donosi i svoje negativne strane, okretanje potrebe za gutanjem gluposti na drugi kraj vage: vjerovanje u “autoritet” bulšita, u potpune gluposti i besmislice, samo zato jer one kontriraju besmislicama drugog autoriteta.

Internet je kriv za sve pa tako i za to. On je savršen alat manipulacije – fenomen zvan QAnon pokazao je koliko je jednostavno manipulirati milijunima ljudi preko tipkovnice… Zastrašujuće jednostavno. Nekada davno, možda je bilo još i gore, ali nije bilo feedbacka, jer je do pojave Weba 2.0 komunikacije bila jednosmjerna – ljudi su čitali novine i gledali TV, a onda događaje interpretirali sukladno znanju i obrazovanju u birtijama, na poslu…

Sada imamo priliku dobiti “live prijenos” toga kako je netko doživio određenu informaciju i zato se šokiramo, jer se blebetanje potpunih gluposti više ne odvija u birtijama ili kraj uredskog aparata za kavu, nego u internetskim komentarima, FB statusima, laičkim člancima, videima, shareovima, i sve to dostupno čitavom svijetu, kao izložba raznoraznih psiho-mehanizama. Ljudski mozak (i sve njegove mane) postao je transparentniji nego ikada, a sve zahvaljujući internetu.

“Je li lakše shvatiti što se događa s planetom izvana i iznutra ili pojednostaviti to na kornjaču koja nosi svijet na svojim leđima?”

Svjesni smo kako ljudi kada nešto ne razumiju pokušavaju to objasniti na svoj način – ali na kraju upravo oni koji najmanje razumiju neku pojavu ili situaciju “odluče” imati jako mišljenje o tome iako za isto nisu stručni. Što misliš zašto je tome tako? Zašto se ljudi (ako već žele istraživati teorije zavjera) ne angažiraju da nepristrano istražuju kako bi saznali više? Bi li rekao da su koncepti teorija zavjera zapravo jednostavnija objašnjenja stvarnosti, a pravo ulaženje u tematiku preteško štivo za mase?

Da, uglavnom zato što je lakše. Nagradno pitanje za svakog kršćanina: biste li pročitali 50 knjiga o astrofizici i pokušali shvatiti svemir barem onoliko koliko je to u današnjem stadiju razvoja znanosti moguće ili biste ipak radije pročitali jednu Bibliju pa na vjeronauku naučili sve što smatrate potrebnim za vaš psihofizički operativni sustav?

Je li lakše shvatiti što se događa s planetom izvana i iznutra ili pojednostaviti to na kornjaču koja nosi svijet na svojim leđima? Je li lakše pogledati se u ogledalo i shvatiti svoje obveze i odgovornosti u ovom životu ili reći “bit će kako Bog odluči”? Je li lakše provesti godine i godine u istraživanju neke potencijalne zavjere s intelektom i strašću detektiva ili pustiti play na Facebook videu koji ti je forvardirala polupismena ujna s jedva završenom osnovnom školom pa donositi zaključke u pet minuta?

Govorim slikovito, ali da, pokušavam reći da ljudi jednostavno traže lakši put i prečesto traže odgovore koje očekuju. Najgore je kad nekom mentalno labilnom “razbiješ koncepciju”. Teško je i normalnom čovjeku da promijeni mišljenje, priznati da je bio u krivu, zaveden, prevaren, glup, štogod… A kamoli psihoprofilima koji graniče s narcisoidnom sociopatijom, koji su uz lakovjerne i neobrazovane najveća meta najluđih teorija zavjere, jer ih “spoznaja skrivene istine” i “probuđenost” čine najposebnijima na svijetu.

“Jednako su tragične figure koje psihotično vide zavjeru iza svakog ugla i arogantni “učenjaci” koji smatraju da ništa nije zavjera.”

Što to ima u ljudima tužno da žele biti najpametniji pod cijenu izmišljanja? Smatraš li da su teoretičari zavjera svjesni svoje obmane?

Problem nastaje u trenutku kada se ispostavi da je 1 od 10 teorija zavjere – zapravo prava zavjera. O njima pišem na početku knjige, a i to je mali uzorak povijesti. A onda se kroz godine ispostavi da ih je 3 od 10 istina… Pa ljudi krenu postavljati pitanje – OK, ako su nas lagali za ta tri, zašto i ostalo ne bi bila laž? Kako više ikada vjerovati medijima i državi nakon što te prevare i lažu jednom, dvaput, triput…? Problem je ozbiljan.

Koktel ljudi koji se bave ovom tematikom na raznorazne načine, od dijeljenja pronađenog do propovjedništva kao ekstenzije mesijanskog kompleksa, raznolik je da raznolikiji ne može biti, a ima tu svega – od lakovjernosti i neobrazovanosti do mentalnih bolesti i jako česte spomenute narcisoidnosti, koja je ili potpuno van kontrole ili kompenzacija za vlastito luzerstvo.

Neki su potpuno izgubljeni slučaj, duboko u ludilu conspiracy kultova koji su ih usisali, a neki su “podsvjesno svjesni” da vjeruju u gluposti, ali kada bi to naglas izgovorili, bilo bi to tragičnije od vjerovanja u gluposti… Fenomenom se bave psiholozi već desetljećima, nije to ništa pretjerano novo. Novi su samo mehanizmi širenja pa tako i dimenzije fenomena, ali homo sapiens funkcionira na istim principima i postavkama.

Problem su ekstremisti s obje strane, idioti kojima je sve zavjera i idioti koji misle da je svijet Disneyjev crtić i da ništa nije zavjera. Moja knjiga jasno razlučuje fantaziju od stvarnosti i ostavlja pod upitnikom ona pitanja za koje (za sada) ne postoje odgovori. Jednako su tragične figure koje psihotično vide zavjeru iza svakog ugla i arogantni “učenjaci” koji smatraju da ništa nije zavjera. Svojom se knjigom zapravo obraćam objema stranama, kao netko tko je zadnjih 20 godina bavljenja conspiracy tematikom i zajednicom uvijek bio na racionalnoj strani, kontra oba militantna ekstrema.

“Teorije zavjera dolaze u valovima, najčešće uz krize i promjene”

Kako bi se po tebi mogao riješiti problem širenja dezinformacija online? A u konačnici, misliš li da će društvo ikada biti lišeno teorija zavjera?

Teorije zavjere s nama su otkad je i ljudi i neće nikada otići, a što je “mašinerija” njihove kreacije i distribucije veća, to je i doseg i utjecaj veći. One dolaze u valovima, uglavnom vezane uz krize i promjene, a društvene mreže ih guraju iz margine u mainstream. Svijet ih se nikada neće riješiti jer dok je zavjera, bit će i teorija – ponekad će se ispostaviti da su teorije bile ispravne, a ponekad će istina postati žrtvom ludila pa i planiranih akcija širenja dezinformacija.

Imajmo na umu da je dobar dio najblesavijih teorija zavjera u zadnje dvije godine nastao u ruskim i kineskim obavještajnim službama i da je riječ o geopolitičkom oružju, koje savršeno eksploatira religijski fanatizam, neznanje i psihološke mane pojedinca i kolektiva za svoje ciljeve.

I za kraj, tebi osobno najzanimljivija i najdraža teorija zavjere?

Ljudi gušteri, naravno. Jednostavno zato što se radi o “vrhu piramide” – sve zavjere u apofenijskom povezivanju točaka stvarnosti moraju negdje završiti, a trenutni je konsenzus da sve, od rušenja WTC tornjeva, 5G-a, terorističkih napada, trovanja hranom i lijekovima, cijepljenja, masona, iluminata vodi ka jednom izvoru: reptilskom oku na vrhu piramide.

Ništa bez SF-a, čak i ozbiljne priče o vojnoj i političkoj korupciji moraju završiti u znanstvenoj-fantastici, valjda ih ljudi tako lakše probavljaju. Lakše je vjerovati u neljudsko, izvanzemaljsko i “međudimenzijsko” zlo, nego shvatiti da je zlo, baš kao i glupost, u nama i oko nas.