U Hrvatskoj se bojimo AI-a, ali nismo ga zainteresirani naučiti!

Kad se govori o umjetnoj inteligenciji, puno je paušalnih ocjena i samoproglašenih stručnjaka, pa nas je privuklo nešto sasvim drukčije – jedno znanstveno istraživanje, koje nam je osobito relevantno jer se odnosi baš na Hrvatsku.

Riječ je o istraživanju Percepcija umjetne inteligencije u RH koje već treću godinu provodi Prizma CPI, ove godine uz podršku Sveučilišta Algebra Bernays. Rezultate istraživanja interpretirao nam je izv. prof. dr. sc. Robert Kopal, jedan od troje članova Algebrina istraživačkog tima, pritom se osvrnuvši i na prethodna dva komplementarna istraživanja u koje je bio uključen njegov tim: HUP-ovo istraživanje AI B2B 2025: Kako hrvatsko gospodarstvo vidi i koristi umjetnu inteligenciju? te AI, mentalno zdravlje i Gen Z u organizaciji: Sveučilišta Algebra Bernays, Sveučilišta VERN te Veleučilišta EFFECTUS.

Konkretno, Kopala smo zamolili da komentira neke od rezultata, identificira trendove te da iznese svoje viđenje sadašnje i buduće uloge umjetne inteligencije.

Ovogodišnje istraživanje otkriva da je velika većina građana (porast s 87% na 95%) bila izložena informacijama o AI bez obzira na intenzitet te da značajno pada udio onih koji su malo (ili nimalo) bili izloženi, počinje Kopal pa iznosi još važniji pokazatelj:

Pozitivne asocijacije u B2B segmentu

U tri godine poznavanje AI naraslo je, u općoj javnosti, za 10% uz pad udjela onih koji znaju za AI „samo po nazivu“, što pokazuje da raste i kvaliteta, a ne samo kvantiteta. Asocijacije uz AI su (i dalje) više negativne nego pozitivne, iako je primjetan pad negativnih asocijacija. Zanimljivo je da su u B2B segmentu obrnute: dvostruko više pozitivne u odnosu na negativne.

Ovo istraživanje pokazuje kako se smanjuje korištenje AI alata “isključivo u poslovne svrhe“ uz istovremeni porast korištenja “isključivo u privatne svrhe” te korištenja u „privatne i poslovne svrhe“, što Kopala navodi na hipotezu da je došlo do omekšavanja granica poslovnog i privatnog korištenja AI-ja.

U podatku da velika većina Hrvata nije spremna plaćati naprednije AI alate Kopal vidi jedan od indikatora koji pridonosi vjerojatnosti scenarija pucanja AI balona, što je po njegovu mišljenju tema koja ne dobiva dovoljno pozornosti u stručnoj javnosti.

Zanimljivo je vidjeti stav ispitanika o korištenju umjetne inteligencije u pojedinim domenama. AI je najprihvatljiviji za ICT savjetovanje, a najmanje za psihološko savjetovanje, što je ohrabrujući podatak:

Naime, i Gen Z smatra najmanje prihvatljivim korištenje AI za psihološko savjetovanje. Pritom bi čak 76% Gen Z ispitanika radije koristilo ljudskog stručnjaka za mentalno zdravlje u odnosu na AI.  

No istraživanje je također pokazalo da 22% njih smatra da im je pomoć u vezi s mentalnim zdravlja potrebna, ali je još nisu zatražili te je velika vjerojatnost da će oni otići kod AI psihoterapeuta, dodaje Kopal.

AI je većini građana prihvatljiv za korisničku podršku, ali samo na osnovnoj razini. Samo 16% građana smatra da u kontekstu korisničke podrške AI može u potpunosti zamijeniti čovjeka, a čak 30% građana uopće ne želi AI korisničku podršku.

Nezainteresiranost za edukaciju

Osobito zabrinjavajućim Kopal smatra razloge nekorištenja AI alata jer rastu razlozi “ne zanima me” i “ne znam koristiti”:

Nezainteresiranost za AI edukaciju ponajprije proizlazi iz kombinacije niske tehnološke uključenosti, nedostatka povjerenja i emocionalne distance prema AI-ju. Drugim riječima – oni koji ne razumiju, ne koriste i ne vjeruju u AI, ne vide ni razlog da o njemu uče.

Što je u poslovnom okruženju itekakav problem:

Sam po sebi podatak o neznanju nije alarmantan jer tko ne zna, naučit će. No 36% građana nije zainteresirano za AI edukaciju, a samo 30% jest. Istovremeno je hrvatskim poduzećima najveći unutarnji izazov za primjenu AI-ja nedostatak vještina. Većina poduzeća ne raspolaže adekvatnim znanjem o AI-ju, a znanje o AI-ju unutar poduzeća ocijenjeno je kao ispodprosječno.

Ovo istraživanje pokazalo je da sve veći broj građana u Hrvatskoj smatra kako rizici umjetne inteligencije nadmašuju njezine koristi. Kako to Kopal objašnjava?

Većina građana u Hrvatskoj doživljava AI u poslovanju kao područje uravnoteženih koristi i rizika, no iza prosjeka stoje snažno polarizirani stavovi. Trećina građana naglašava rizike, jednako toliko vidi koristi, dok se ostatak svrstava u neutralnu zonu – što pokazuje da je društvo još u fazi “traženja” povjerenja u tehnologiju.

Dodaje i da su razine AI pismenosti izravno povezane s percepcijom koristi: što je veće razumijevanje tehnologije, to je više građana koji prepoznaju njene prednosti (35% visokopismenih naspram 10% niže AI pismenih). Informiranost i iskustvo jačaju pozitivan pogled, a neinformiranost pojačava osjećaj rizika. Rast nepovjerenja prema AI trend je i u globalnom kontekstu kaže Kopal i to potkrepljuje istraživanjima,  primjerice podatkom od samo 53% ispitanika diljem svijeta koji su 2024. imali povjerenja u AI, dok je 2019.godine taj postotak iznosio 61% (Edelman Trust Barometer).

Otpor prema AI-ju gotovo je 20% veći u razvijenim tržištima nego u onima u razvoju. S omjerom od gotovo 3:1 ili više ispitanici u razvijenim zemljama odbacuju sve veću upotrebu AI-ja radije nego da je prihvaćaju. To je u suprotnosti s tržištima u razvoju, gdje je prihvaćanje AI-ja otprilike dvostruko veće od otpora.

Dinamika promjene plaši ljude

Na percepciju rizika može utjecati stanje pojedinog društva:

To se može tumačiti kroz kombinaciju nesigurnosti, nepovjerenja i slabijeg razumijevanja tehnologije, ali i kroz širi društveni kontekst u kojem se AI sve češće doživljava kao izvor prijetnje, a ne samo inovacije

Dodaje da se percepcija rizika izravno povećava kod skupina s nižom AI pismenosti te da emocionalni i medijski okvir dodatno pojačavaju negativnu percepciju, pa i odražavaju stanje društva:

Takvi stavovi često odražavaju širi društveni pesimizam, nepovjerenje prema institucijama i tehnologijama koje djeluju „izvan kontrole pojedinca“.

Smatra da promjene u percepciji rizika treba promatrati uzevši u obzir i brzinu te sveobuhvatnosti tehnoloških promjena:

AI se u javnosti danas pojavljuje ne samo u sferi inovacija, nego i u temama etike, nadzora, dezinformacija i gubitka radnih mjesta. Za dio građana ta se dinamika doživljava kao prebrza, nejasno regulirana i potencijalno opasna, što prirodno povećava udio onih koji naglašavaju rizike.

Zanimljivo je u istraživanju o percepciji AI u RH vidjeti koji su najveći strahovi: većina građana (59%) zabrinuta je za razlikovanje sadržaja koji je stvorio AI od sadržaja koji je stvorio čovjek. 70% građana zabrinuto je kako će AI utjecati na javno mnijenje kroz lažne vijesti, dezinformacije i zlonamjerne manipulacije, a 42% građana očekuje negativan utjecaj AI alata na mentalno zdravlje.

Kopal ističe da su ekološki izazovi tema o kojoj se premalo govori kad je riječ o AI-ju., a većina građana u ovom istraživanju (33%) misli da će ih AI više pogoršati (zbog potrošnje energije i resursa) nego doprinijeti njihovu rješavanju.

Zabrinutost za osobne podatke u AI sustavima

Veliko i važno pitanje je kako će AI utjecati na privatnost. Percepcija korištenja osobnih podataka u AI sustavima je negativna:

Većini građana smeta da se njihovi osobni podaci koriste za AI sustave u procesu učenja, s tim da se na kraju sve anonimizira odnosno da se obriše poveznica s njima. Smatraju da se osobni podaci već koriste bez njihovog eksplicitnog odobrenja u AI sustavima, u procesu učenja.

E, sad, kada na to dodamo podatak da, iako poduzimaju različite mjere kako bi zaštitila podatke u radu s AI-jem, većina  poduzeća ne poduzima ništa (56%). Hm…

Dotaknuli smo se i svrhe korištenja AI alata nekad i danas:

Ove godine prevladava „prikupljanje novih ili teško dostupnih informacija“, što je u skladu s nekim svjetskim istraživanjima (npr. How People Use ChatGPT, 2025.). Moglo bi se reći da se AI (LLM) sve više koristi kao tražilica. Slijedi pisanje i prevođenje teksta te generiranje ideja.

Proteklih su godina u RH na vrhu bili pisanje/prevođenje teksta i chat/čavrljanje (zabrinjavajući podatak) s AI-jem.

Govoreći o automatizaciji, polja u kojem se AI danas najviše koristi, Kopal inzistira na razlikovanju pojmova efektivnost i efikasnost:

AI je odlično rješenje za izazove efikasnosti, a puno rjeđe za izazove efektivnosti. A jako, jako rijetko će biti rješenje za izazove efikasnosti i efektivnosti. Efficiency is doing things right, while efficacy is doing the right things. To isto tako znači da AI može vrlo efikasno raditi mnoge vrlo glupe stvari.

Budućnost: mnogo benefita , ali i dugi popis potencijalnih problema

Naposljetku, Kopala smo upitali za njegova očekivanja u vezi s umjetnom inteligencijom, odnosno kakva nas budućnost s njom čeka. On očekuje puno dobrih stvari u gotovo svim područjima, od medicine da suzbijanja klimatskih promjena, ali i sljedeće probleme: knowledge collapse, model collapse, pogoršavanje halucinacija, dual-use izazove, eskalaciju mnogih poznatih AI izazova (alignment faking, self-replicating issue, LLM cognitive impairment i drugih), negativan utjecaj na mentalno zdravlje, negativan utjecaj na kritičko mišljenje, negativan utjecaj na kognitivni razvoj djece i mladih, pogoršanje izazova privatnosti, pogoršanje izazova pristranosti,  rast negativnog utjecaja na okoliš.

Također, nema sumnje da će biti zanimljivo pratiti kako društvo odgovara na izazove što ih donosi AI:

Očekujem neke odgovore na postavljena pitanja, npr. što je s „the hidden cost of AI“? – jesmo li zaista spremni odreći se „long-term resilience“ sposobnosti zbog „short-term efficiency“?

FYI, MIT Risk Repository je inicijalno sadržavao 777 rizika, a danas ih je više od 1600. A jedan od najvećih, gorućih rizika jest mogućnost AI balona, što potvrđuju mnogi prediktivni indikatori koje smo generirali unazad godinu dana u okviru strateškog predviđanja budućnosti AI-ja.

Nažalost, očekujem i sve veću primjenu AI-ja u ratovima, što će paradoksalno povećati broj ratova (teorija igara). Na kraju, nadam se da će se ipak dogoditi globalna AI regulacija (UN).