Sven Duplić
15. 11. 2012.
Live tweetanje je postalo jedno od najvećih oružja modernog novinarstva. Ali previše live tweetanja na popularnim sportskim događajima moglo bi vas dovesti u nezgodnu poziciju. Na primjer, sveučilište u Washingtonu prakticira regulacije koje glase: 'Svako periodično obavještavanje rezultata, statistika ili ostalih kratkih opisa natjecanja tokom trajanja događaja su dopuštena u određenoj mjeri ( 20 ukupnih updateova po košarkaškoj utakmici, 45 updateova za američki nogomet).'
Live tweetanje je postalo jedno od najvećih oružja modernog novinarstva. Ali previše live tweetanja na popularnim sportskim događajima moglo bi vas dovesti u nezgodnu poziciju. Na primjer, sveučilište u Washingtonu prakticira regulacije koje glase: ‘Svako periodično obavještavanje rezultata, statistika ili ostalih kratkih opisa natjecanja tokom trajanja događaja su dopuštena u određenoj mjeri ( 20 ukupnih updateova po košarkaškoj utakmici, 45 updateova za američki nogomet).’
U slučaju kršenja ovih pravilnika službena praksa Washingtona prijeti kaznama, uključujući i oduzimanje novinarske dozvole. Prilično nevjerojatno da se ovakvo nešto prakticira u najrazvijenijoj zemlji svijeta, ne mislite li?
Tvitanje po pravilima
No također se nameće i zanimljivo pitanje: kako mogućnost javljanja uživo postaje sve lakša i kako su granice između novinara i gledatelja sve mutnije i mutnije – bi li praksa live updateova trebala biti isto regulirana kao i televizijska prava na prijenos uživo? Upravo su zbog ovog razloga, tvrde iz Washingtona, uveli ovakvu politiku.
Društvene mreže su nepovratno izmjenile medijski krajolik i odnose moći između potrošaća i proizvođača. No većina će većih televizijskih kuća i radijskih postaja, uvijek ili bar još jako dugo ostati na stranih moćnika. Stoga im je najisplativije prihvatiti nove promjene, no pokušati ih regulirati što je to moguće više.
Mislite li da bi live tweeting i ostali načini obavještavanja vaših prijatelja o utakmicama uživo trebalo biti regulirano poput televizijskih i radijskih prava? Ili ipak mislite da je to potpuno nerazumno?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
b
15. 11. 2012. u 1:36 pm
potpuna budalaština! i dalje pokušavaju da nove tehnologije iskontrolišu pomoću svojih zastarelih i represivnih zakona… kakvi idioti.
Jelena Jovanović (Miss Cybernaut)
15. 11. 2012. u 5:58 pm
za ime Božje, NE!
Ovo je pitanje trebalo postaviti daleko ranije, pre Olimpijade. Jer tu se videlo koliko su brendovi nemočni u odnosu na društvene medije, kada su orgnaizatori pokušali da zabrane tvitanje i postavljanje slika na fb, prvo volonterima a onda i publici.
Prateći skandali sa sportistima koji su imali rasističke ispade na Twitteru samo su uvećali količinu negativnog publiciteta.
Ako neko misli da “ima prava na Twitter” – nema. Jedino pravo ogranizatora je da moderiraju svj twitter wall.