Kako ‘upgradeati’ cijelu jednu tehnološku platformu: Analiza, arhitektura i komunikacija

Ovaj članak je dio serijala o tome kako provesti tehnološku transformaciju već velike platforme – na primjeru hrvatske ‘travel tech’ tvrtke Lemax i kroz iskrena iskustva njihovih inženjera, arhitekata, voditelja projekata te ostalih uključenih u proces.

Još prije dvije godine u Lemaxu su odlučili krenuti u tehnološku transformaciju. Pojam je to koji se na prvi pogled čini jasan i inženjerima, ali i onima zaduženim za sučelje, proizvod i poslovanje. No, na drugi pogled otkrivaju se mnogi izazovi.

Unatoč tome, Domagoj Pažanin, voditelj razvoja u Lemaxu, hrvatskoj travel tech tvrtki čije SaaS rješenje koriste putničke agencije i tour operateri širom svijeta, optimističan je:

Ovo je prilika koja se ne događa baš često! Omogućava svima uključenima da kroz ovakav projekt primjene sve svoje dosadašnje, što teorijsko, što praktično, znanje i iskustvo na transformaciju jednog velikog sustava te da nauče jako puno novih stvari s kojima se do sada možda nisu imali prilike uopće sresti.

Uostalom, ako imate već uspješno tehnološko rješenje – bilo za B2C ili B2B korisnike – nije lako odlučiti se na velike, ali često potrebne promjene. Dapače, upravo zbog izazova i problema koji nastaju u takvim procesima, radi se o odluci koju je teško donijeti.

“Što je proizvod veći i kompleksniji, to je teže uopće donijeti odluku o provođenju tehnološke transformacije”

Domagoj potvrđuje za Netokraciju:

Velika količina posla koji je potrebno odraditi, kao i budžet koji je potrebno investirati, obično su demotivirajući faktori preko kojih je nekima teško prijeći. S druge strane, odgađanje ili neprovođenje ovakve vrste promjena može za posljedicu imati stagnaciju tvrtke, gubitak postojećih klijenata ili u konačnici čak i gašenje tvrtke.

Navodi kako u praksi postoje dva moguća smjera za tvrtke koje žele svoj na tržištu već potvrđen proizvod dignuti na novu razinu:

Izrada cijelog proizvoda iz nule ili postupna zamjena manjih cjelina te njihovo uključivanje u rad sa “starim” proizvodom. Oba smjera su validna te se tvrtke odluče za jedan, odnosno za drugi ovisno o različitim faktorima i specifičnostima samih proizvoda ili načina poslovanja tih tvrtki.

U Lemaxu su se odlučili na potonje rješenje i rade transformaciju tako da mijenjaju dio po dio sustava koji će moći funkcionirati s postojećim. S inženjerske strane na ovaj će način osigurati da sustav bude dugoročno lakše nadogradiv i održiv, ali poslovni benefit je možda još vrjedniji, posebno u doba kad turistička industrija prolazi tektonske promjene usred situacije s COVID-19.

Kao što je osnivač i direktor Lemaxa, Mate Kostovski, naglasio u Netokracijinom Podcastu u travnju, turistička industrija je usred šoka, ali je spremna na promjene i poboljšanja. Raditi postupnu promjenu je stoga itekako logično, jer, kako otkriva Domagoj, time će brže donositi vidljiva poboljšanja korisnicima, jer oni neće morati predugo čekati da osjete vrijednost!

Ivan Lalić, također voditelj razvoja u Lemaxu, otkriva kako je u ovoj tvrtki ideja o tehnološkoj transformaciji krenula još prije dvije godine:

Tada smo si postavili cilj da postanemo tržišni lideri na globalnom tržištu u našoj domeni. Shvatili smo da će naša inovativnost biti ključan element koji će nas izdići nad konkurencijom. Međutim, uvidjeli smo da s postojećim procesima, tehnologijama i arhitekturom nećemo moći podržati daljnji razvoj sustava i odgovarati na potrebe sve većih korisnika i zahtjeve tržišta koje rapidno raste.

Počeli smo razmišljati o tome kako možemo brže, lakše i sigurnije raditi nadogradnje i prilagodbe, poboljšavati performanse sustava i osigurati njegovu dugoročnu skalabilnost. I tada smo zaključili da je transformacija čitavog proizvoda i tehnologije u pozadini neizostavna ako želimo proizvoditi najbolji travel softver na svijetu.

Greška mnogih transformacija: “Neka radi isto kao i do sada”

Ovo nije Domagojeva prva transformacija, tijekom karijere već je sudjelovao u provođenju transformacije jednog velikog monolitnog sustava. I zna da je za mnoge tehnološka transformacija bolna tema. Kroz kontakt s kolegama u industriji poznati su mu i mnogi uspješni, ali i previše neuspješnih pokušaja:

Pazimo da se cijelo vrijeme podsjećamo na naš krajnji cilj, da ga preispitujemo s vremena na vrijeme i da na kraju ne napravimo identičan sustav koji smo i prije imali, samo s novijim tehnologijama bez da smo u biti ostvarili iti jedan zadani cilj. Jedna od najgorih stvari koje sam dosad vidio u različitim tvrtkama prilikom provođenja ovakvih projekata je stav da nije potrebno raditi neke nove specifikacije.

U tom slučaju mnoge tehnološke tvrtke pristupaju razvoju sustava kao klijent iz pakla, govoreći – kako Domagoj navodi – “neka radi isto kao i do sada”.

Arhitektura sa svrhom, a ne kao igralište za nepotrebne tehnologije i procese

Jedan od razloga zašto mnoge transformacije, bilo u brzorastućim tehnološkim tvrtkama ili korporacijama, ne uspiju, je što se tehnologija i procesi bacaju na rješenje kao nepotrebni začini u vrhunsko jednostavno jelo. U želji da isprobaju nešto novo, mnogi tako odluče implementirati rješenja koja – ništa ne rješavaju.

Ivan navodi da je to prirodno, ali i da u praksi vrlo brzo dosadi iskusnim inženjerima:

Kada vidiš nešto kul i zanimljivo i kada to isprobaš bez prave svrhe ili cilja, to vrlo brzo dosadi. Može to biti nova tehnologija, novi procesi, procedure, načini rada i slično. Tu fazu sam i ja prošao tijekom studentskih dana, čak sam i isprobavao različite sektore IT-a – robotika, automatika, elektronika, itd. – ali bez svrhe sve je bilo kratkog vijeka. Ako se svrha modificira samo zato da bude upotrijebljeno nešto novo, to je najčešće osuđeno na neuspjeh.

S time se slaže Domagoj, koji navodi da tehnološka transformacija uopće sama po sebi ne mora podrazumijevati promjenu korištenih procesa i alata. S druge strane, kad odabirete nove tehnologije, trebate biti pažljivi, jer se ovakve transformacije ne rade često, posebno – kako kaže Domagoj – na velikim sustavima:

Mi se ovdje fokusiramo na tehnologije u koje imamo najviše povjerenja da će i u sljedećih pet do deset godina biti na vrhuncu te se prilikom odabira znamo služiti i različitim alatima i izvorima poput Gartnerovog IT Market Clocka.

Za tvrtke koje nisu na vrijeme razmišljale i kontinuirano se poboljšavale, Domagoj bi savjetovao da je transformacija procesa nužna:

U suprotnom će i sama tehnološka transformacija ići puno teže jer korišteni procesi i alati nisu u potpunosti komplementarni. Mene osobno upravo veseli što je ovakva transformacija ujedno i izvrsna prilika za transformaciju razvojnih procesa, kao i na uvođenje nekih novih praksi ili alata koji će nam sve to olakšati, omogućiti da budemo efikasniji, da se jednostavnije skaliramo i da produkt bude lakše dugoročno održavati.

Jedna od praksi koju su uveli nedugo prije pokretanja projekta je svojevrsna reorganizacija postojećih timova.

Odlučili smo se da ćemo imati jedan “core team” koji će postaviti arhitekturu, transformirati određene “core” komponente i dignuti cijelu stvar prvo na noge prije nego se uključe i svi ostali timovi. Ovom “core” timu smo odmah osigurali potpunu autonomiju da mogu biti potpuno usredotočeni na svoj cilj i da im se ne događa “context-switching” tako što moraju paralelno raditi i na nekim drugim razvojnim zadacima.

Mikroservisnu arhitekturu primijenite u pravom trenutku, ne nužno na samom početku projekta

Goran Horak, softverski arhitekt u Lemaxovom timu, otkriva kako izdvajaju one servise iz postojeće monolitne arhitekture za koje postoji opravdan razlog za takav potez:

U tim slučajevima jasno znamo koje postojeće probleme rješavamo i koje buduće probleme izbjegavamo. Izazovi u takvom procesu su veliki, no do kad god je vrijednost koju ovakvom transformacijom postižemo jasna na svakom koraku, oni nisu nepremostivi.

Mikroservisne arhitekture su, kako potvrđuje Goran, na vrhu svog hypea u industriji. Mnoge se tvrtke upravo zbog toga i odlučuju na mikroservisnu arhitekturu svog proizvoda.

Puno se priča o njima, a sve veći broj usluga u cloudu omogućuje sve jednostavnije postavljanje i upravljanje mikroservisima. Međutim, ako to naprave bez jasnog razumijevanja koje probleme takva arhitektura rješava, a koje nove probleme stvara, često se nađu pred mnogim nepredviđenim preprekama.

Zanimljiva je činjenica da je većina uspješnih mikroservisnih priča počela kao monolit koji je postao prevelik da bi se njime uspješno upravljalo te je morao biti razbijen u mikroservise.

Analiza za početak, a dobra komunikacija tima do kvalitetnog kraja!

U Lemaxu je, kako navodi Ivan, ova transformacija prilika da revidiraju sve što su htjeli raditi i primijene nova znanja i iskustva koja su stekli kroz više od deset godina bavljenja turističkim tehnologijama.

Transformacija proizvoda zahtijeva ogroman trud i suradnju product i inženjerskih timova. Uspješnu suradnju na novom razvoju stoga žele preslikati i na transformaciju.

Nakon analize je najveći izazov raspetljati “špagete” u pozadini i dio po dio izdvajati van. Početni dijelovi bit će najteži, ali će s vremenom biti sve lakše kako budemo uhodaniji.

Kad su krenuli s transformacijom, jedan od izazova s kojim su se susreli nije bio tehnološki, već – komunikacijski. Domagoj otkriva:

Često se među developerima postavlja pitanje: “Kada i kako ću ja u tome sudjelovati?” Tako da smo mi organizirani po cross-functional timovima gdje je svaki tim vlasnik određenog modula ili skupa nekih funkcionalnosti te da tehnološku transformaciju radimo dio po dio. Time smo osigurali da će u njoj sudjelovati svi članovi Engineering tima te da će se sve naučene dobre prakse i dalje kontinuirano nastaviti raditi.

Transparentnom komunikacijom do transformacije

Svim se članovima inženjerskog tima u Lemaxu stoga sve oko stanja projekta komunicira kroz timski all hands jednom mjesečno tijekom kojih vodstvo stane pred cijeli odjel, održi kratku prezentaciju i odgovara na pitanja, a komunicira:

• Sve izazove s kojima se susreću;
• Način na koji se ti izazovi rješavaju;
• Dugoročne i kratkoročne planove za projekt.

Domagoj je sretan što nemaju probleme nekih drugih tvrtki u kojima prelazak na novi projekt ili kod predstavlja problem, a sve zbog izlaska iz komfor zone. Dapače, tvrdi: “Imamo ‘problem’ da svi jedva čekaju kada će njihov dio doći na red.”:

Cijelu transformaciju radimo koristeći Scrum metodologiju, imamo dvotjedne sprinteve, a “core” tim se sastoji od različitih profila uključujući software arhitekte, product managere, razvojne inženjere, quality assurance inženjere, sistem inženjere i devopse.

Fokus početnog dijela tehnološke transformacije su nam bili postojeći klijenti te smo radili na adresiranju određenih tehničkih ograničenja i nekih od problema koje inače nikako ne bismo mogli riješiti, a nose u konačnici veliku poslovnu vrijednost. Pritom smo imali i česte “show and tell” prezentacije za ključne kupce gdje smo dobili njihov feedback prije same isporuke te nam se to pokazalo kao jako korisna praksa koju ćemo i dalje nastaviti prakticirati.

Entuzijazam Lemaxovih inženjera definitivno je prednost, ali i predstavlja izazov. Naime, neki članovi tima se u praksi nisu imali prilike susret s tehnologijama koje se koriste u transformaciji. Rješenje za Lemax bili su tzv. tech rallyji:

Ovo je forma gdje svi developeri dobiju jedan dan u mjesecu tijekom kojeg u timovima radimo mini projekte kroz koje učimo nove tehnologije koje ćemo eventualno koristiti tijekom tehnološke transformacije.

Najlakše bi bilo pritisnuti “pauzu” na ostale dijelove sustava, ali…

Razmišljajući o izazovima s kojima su se i sami susreli, Domagoj priznaje da ih ima mnogo:

Paralelno s provođenjem tehnološke transformacije, ne smije se zaboraviti na “stari” sustav kojeg također treba održavati i po potrebi nadograđivati novim funkcionalnostima koje ne mogu uvijek čekati da se određeni dijelovi prvo transformiraju, a onda na njih nadodaju nove funkcionalnosti.

Ivan kaže kako bi najlakše bilo kad bi se mogao pritisnuti nekakav gumb za “pauzu” određenog segmenta sustava i tek onda nastaviti s izradom funkcionalnosti, ali navodi kako se nekad stvari jednostavno moraju razvijati u paraleli:

U prijašnjoj sam firmi imao aktivnu priliku sudjelovati u samoj tehnološkoj transformaciji. Drago mi je da sam imao tu priliku jer sam mogao iskusiti iz prve ruke koje su najčešće greške i dobre prakse koje rade prilikom takve transformacije. Nažalost, kako se firma prodala, nismo to mogli provesti do kraja, ali sada mi je prilika da to znanje i iskustvo primijenim u Lemaxu i da provedemo to kraja!

Preispitivanje vlastitih odluka – za bolji razvoj u budućnosti

Domagoj navodi kako je prolazak ovakve transformacije dobra prilika da tvrtke preispitaju davno donesene odluke koje su im možda nekad pomogle da postignu uspjeh na tržištu:

Čak i postojeće funkcionalnosti sad se mogu poboljšati kroz bolji UX i rad na različitim uređajima koji prije možda nisu bili dostupni. Određene funkcionalnosti postojećeg sustava tako će se promijeniti na bolje, a druge potencijalno ukinuti te na kraju cjelokupno korisničko iskustvo dovesti na novu razinu.

Domagoj navodi kako je izuzetno ponosan što je dio tako lijepe priče gdje vodi timove “vrhunskih stručnjaka u transformaciji jednog velikog monolita u geo-distribuirani sustav” koji će omogućiti Lemaxu da postanu što žele biti – sinonim za tehnologiju u turizmu i putovanjima.

Ivan se slaže kako se radi o prilici da postignu cilj i viziju koju su si postavili, ali da se radi o izazovu koji će im omogućiti daljnje učenje:

Raduje me i put. Ništa što vrijedi ne može se postići preko noći i samim tim putem ćemo se razvijati. Ovaj put će također izgraditi mnoge ljude i to mi je uvijek užitak vidjeti. Imamo vrhunske timove i ljude unutar tih timova, svatko od njih ima svoje snage i svoj utisak u ovome. To su ljudi koji će nositi ovaj projekt i drago mi je biti osoba koja ih usmjerava i s njima radi.

Ovaj članak jedan je od nekoliko na temu tehnološke transformacije, gdje ćemo kroz dobre prakse proći na primjeru Lemaxa koji se transformira u trenutku kad se cijela njihova industrija morala dodatno transformirati – što je prednost koliko i izazov.

Ovakav projekt zahtjevan je za bilo koju tvrtku i ključno je da si podjelom znanja unutar industrije međusobno olakšamo posebno u doba krize. Bilo kakva pitanja o Domagojevim, Ivanovim i Goranovim – kao i iskustvima njihovih timova – slobodno postavite u komentarima i potrudit ćemo se na njih osvrnuti.