Što je to zapravo startup?

Gore je parafraziran komentar na moj nedavni tekst koji govori o ambicijama europskih poduzetnika i činjenici da je dobar dio njih fokusiran na lokalno poslovanje. Primjer je to nekolicine komentara koji su reagirali na rastući fenomen u našoj regiji – hype oko startupa.

Definicija startupa

Ne znam doživljavamo li doista taj hype, ne znam ni kako bi ga definirao, mjerio ili dokazao njegovu prisutnost (ili odsustvo) – a nisam siguran vrijedi li uopće trošiti vrijeme na to. No, ako bih zauzeo stav da startup groznica doista trese našu regiju, rekao bih da tu postoji i jedan paradoks: hype je prisutan, iako imamo vrlo malo pravih startupa. A jedan od razloga koji stoji iza takvog paradoksa je nesigurnost oko definicije toga što je zapravo startup.

Pokušam li definirati startup, mogao bih se naći na vrlo skliskom terenu, stoga neću ni poći tim putem. Radije ću “ukrasti” definiciju iz iznimno popularnog članka Paula Grahama koji govori o rastu. U njemu se mogu naći odlične teze o raznim temama koje zaslužuju vlastite članke, uključujući i razlog zbog kojih profitabilnim tvrtkama može koristiti vanjska investicija ili zašto mnogi mrze riječ startup zbog potpuno krivih razloga.

Paul Graham definira riječ startup kao “tvrtku dizajniranu za brz rast”. Nije to samo tvrtka koja brzo raste, jer većina startupa doživi neuspjeh (članak objašnjava i zašto), nego tvrtka koja se izričito obvezuje na brz rast. Takva obveza čini veliku razliku jer naglašava poseban način razmišljanja i namjeru – nije riječ samo o opisu tvrtke. Upravo u to vjerujemo i u Credo Venturesu.

Naravno, pitanje koje se nameće samo po sebi je – koliko brzo je dovoljno brzo? U Grahamovom akceleratoru Y Combinatoru dobrim rastom smatraju onaj koji se kreće između 5 do 7 posto u jednom tjednu, a izniman je onaj koji prelazi 10%. Idealno bi bilo kad bi taj rast bio u prihodima, iako Graham objašnjava da je iduća najbolja metrika broj aktivnih korisnika. Tipična tvrtka u Y Combinatoru zarađuje 1000 dolara na tjedan u početku programa.

Iduće se pitanje odnosi na vremenski period. Duljina eksponencijalnog rasta definira koliko će startup biti uspješan. Graham je naveo primjer tvrtke koja raste od 1000 dolara za 5% unutar četiri godine (što na kraju čini 25 milijuna dolara u mjesečnim prihodima). Odličan članak Julesa Maltza pokazuje kakav rast uspješne tvrtke doživljavaju u zrelijim fazama, četiri godine prije izlaska na burzu.

Koliko ima startupa u našoj regiji?

Nije bit u prepiranju oko toga je li idealan tjedni rast 2%, 5% ili 10%. Niti u argumentiranju da bi startupi trebali rasti određenom brzinom iduće dvije godine, četiri ili osam. Bit je u tome da pogledamo broj tvrtki u našoj regiji koje barem pokušavaju generirati takav rast ili razmišljaju o dosizanju tih 25 milijuna dolara mjesečnog prihoda (pravog prihoda, ne vrijednosti procesuiranih transakcija) unutar četiri ili čak osam godina. Tada ćemo prekrižiti većinu tvrtki koje se nazivaju startupima. Njih bih nazvao malim ili tvrtkama srednje veličine. I tu završava hype.

Naravno, mnogi će poduzetnici reći da je taj rast nemoguće postići u jednoj europskoj zemlji. I da, drugi dio ovog teksta govorit će o tome da je to vrlo, vrlo teško. Neki bi rekli da je i daleko teže nego u SAD-u, Kini ili Indiji. No, to ne znači da je nemoguće. Vidio sam kako je tvrtka iz našeg portfelja AVG rasla od jednoznamenkastih brojki do milijuna u prihodima. 2009. su čak dosegnuli brojku od 180 milijuna dolara! Iz Brna. Iz Češke. U kasnijoj fazi no što to čine tvrtke iz Y Combinatora, koje počnu s 1000 dolara mjesečnih prihoda, stoga pretpostavljam da složena godišnja stopa rasta od gotovo 100% i dalje predstavlja vrlo dobar rast. A prihod od 2009. se do 2012. udvostručio, tako da je trenutna procijenjena vrijednost tvrtke 1,2 milijarde dolara.

Izgradnja startupa u Europi teža je zbog malih lokalnih tržišta. Tvrtke u Kini i Indiji mogu se nazivati startupima čak i ako imaju lokalnu poslovnu ideju, jer se njihova definicija lokalnog sastoji od stotina milijuna potencijalnih korisnika. Klanjam se poduzetnicima koji mogu postići startuperski rast u dužem vremenskom periodu fokusirajući se samo na jednu zemlju u Europi. Oni su doista poslovni geniji. No, prema Grahamovoj logici rekao bih da, ako želimo pokrenuti startup u našoj regiji i postići prikladan rast, lakše će nam biti ako odlučimo izgraditi tvrtku s globalnim potencijalom i na taj način odmah kreiramo kompaniju koja može odmjeriti snage s globalnom konkurencijom.

Neki globalno poznati poduzetnici, kao što je Richard Branson, imali su prve uspješne korake u lokalnom poslovanju, kao što su trgovine s CD-ovima ili virtualni mobilni operatori. No, Branson je sve to napravio na daleko većim tržištima no što su ona u našoj regiji. Možda je čak i iskusio rast kakav Paul Graham očekuje od startupa. A ti su mu “lokalni” poslovi donijeli dovoljne prihode da može financirati vlastiti svemirski program. Zaista sumnjam da bi to ijedan lokalni posao u Europi mogao postići. Možda sam u krivu. No, svi oni koji žele ostaviti značajan trag iza sebe trebali bi se, po mom mišljenju, držati globalnih startupa. Oni koji to ne žele – to je sasvim u redu. Nema ništa loše u malim ili srednjim tvrtkama. Ma čak ni u velikim. Samo nemojte svoju tvrtku nazivati startupom pa ćete pomoći i izbjegavanju stvaranja hypea oko startupa.