Gladni? Uz aplikaciju Stin Jee pronađite povoljnu hranu u blizini – u Zagrebu i Istri

Dinu možda neki poznaju kao direktora prvog poglavlja Founder Institutea u Hrvatskoj, a do sada je stekao iskustvo kao poduzetnik i kao ulagač poduzetničke poduhvate. U razgovoru o cijelom projektu Stin Jee, istaknuo je jednostavnost kao njegovu glavnu prednost i opisao jednu – jednostavnu – situaciju:

Jesi gladan, jesi žedan? Idemo jesti – u blizini je ovo.

Sve što je potrebno je otvoriti aplikaciju na mobilnom uređaju koja locira korisnika i prikazuje mu specijalitete iz obližnjih restorana, pod uvjetom da se oni u tom trenutku nude po promotivnim cijenama – bilo da je riječ o promociji namijenjenoj isključivo korisnicima aplikacije Stin Jee ili je to riječ o ponudi za sve goste restorana. Logiranje i kreiranje korisničkih profila ne postoji, jer Dino smatra da bi to “pokvarilo” jednostavnost korištenja. Nema ni pretraživanja po vrsti hrane, nema ni ocjena restorana, obroka ni rangiranja objekata po svim tim parametrima.

Jednostavno – najbliži restorani, koji nude nešto po promotivnoj cijeni, nalaze se na vrhu aplikacije.

Svidjele su vam se one povoljne palačinke? Odlično, kliknite na njih kako bi se otvorili detalji o ponudi, točna lokacija objekta koji ih nudi i vaša udaljenost od slasnog obroka. Tu je još nekoliko dodatnih opcija – web stranica restorana, mogućnost dijeljenja ponude na društvene mreže ili direktno pozivanje ugostiteljskog objekta.

B2B, B2C

Dakle, ciljana je skupina tu dvojaka – i gladni korisnici i restorani gladni korisnika. Model je isproban na Cipru, Stin Jee je dostupan i u Rimu, a sada se širi i po Hrvatskoj. Prvo se krenulo u pregovore s restoranima, pa se tako u dva tjedna u Zagrebu tristotinjak restorana odlučilo iskušati ovu novost, ali i stotinjak njih u Istri te Rijeci. Plan je omogućiti ponudu u svim većim gradovima Hrvatske, a sad je u fokusu obala, taman za turističku sezonu. A nakon nje, kako se turisti budu vraćali kućama, Stin Jee ih planira slijediti i proširiti se u njihove zemlje, ako sve bude išlo po planu.

Valja napomenuti da je u promotivnom razdoblju korištenje Stin Jeea za restorane besplatno, stoga je njihova akvizicija bila lakša, a kasnije će kupovati svojevrsne bonove kako bi mogli postavljati svoje ponude na platformu, u sklopu koje imaju uvid i u statistike uspješnosti ponude. To znači da je donekle savladan tek prvi od tri ključna koraka – prikupiti restorane (za sada uspješno), prikupiti korisnike koji će koristiti njihove ponude (na čemu se sada radi uz pomoć promotivnih aktivnosti) te pretvoriti restorane u kupce (idući ključni korak).

Samu aplikaciju je razvila američka tvrtka Brilisoft, ali Dino navodi da još uvijek ne planiraju lansirati proizvod u Americi. Tamo imaš samo jedan pokušaj, kaže, i trebaš ga dobro iskoristiti, stoga će još dorađivati i razrađivati i tehnološko rješenje i sam poslovni model prije no što se odluče za taj korak.

Svi znaju da se trebaju promovirati, ali…

Dok se tim trudio da korisničko iskustvo u aplikaciji bude dobro od samog početka, zbog čega su prvo krenuli u “lov” na restorane, a potom na korisnike (da ovi drugi ne bi odustali od korištenja aplikacije zbog nedostatka ponuda), problem može predstavljati korisničko iskustvo na terenu. Hoće li svi konobari biti upoznati s ponudom koju njihov restoran nudi putem tamo neke aplikacije, kad im gladni kupac mahne mobitelom pred nosom? Koliko je teško uopće nagovoriti restorane na ovakvu vrstu promocije, i to putem aplikacije koja, barem za sada, nema značajan broj korisnika? Dino je pun živopisnih priča s terena, koje samo pokazuju da ovdašnjem ugostiteljskom tržištu treba još mnogo edukacije. Međutim, zaključuje kako svi prepoznaju nuždu za promocijom:

Ako već stavljaju ponude na table ispred restorana, mogu i na online platformu.

Međutim, ne zaboravimo da je sličnih pokušaja već bilo – pa i sam Foursquare ima mogućnost isticanja promocija i za restorane i za druge objekte. No, ne može se reći da je to zaživjelo – možda je upravo slabije korisničko iskustvo na terenu jedna od presudnih stvari, a možda i prenatrpanost raznim opcijama zbog kojih se micao fokus s ponuda – nije ni čudo da se Foursquare odlučio na razdvajanje usluga.

‘Bootstrapping’ do daljnjega

Dino se do sada nalazio i u ulozi poduzetnika i ulagača, stoga smo uspjeli kratko porazgovarati i o toj temi. Usporedio je tradicionalnije poduzetničke poduhvate s tehnološkima i zaključio:

Prednost projekata u visokim tehnologijama u pravilu je u tome što ulažeš sam razvoj aplikacije. Nakon toga je lakše ‘bootstrappati’. Nisu potrebne velike kapitalne investicije da bi se postigli rezultati, odnosno visina početnih investicija u takve projekte puno je niža nego u projekte koji dolaze iz klasične ekonomije.

Također, povrat uloženog znatno je brži – jedna aplikacija, ako je dobro razvijena i ako adresira pravi problem, može već u nekoliko mjeseci početi ostvarivati prihod. I daleka su tržišta su bliža, granice se brišu. Priznaje da bi pomoglo da je klima ovdje više poduzetnički nastrojena, ali i usprkos tome u ovakvi projekti imaju šansu za uspjeh i u jednakim su startnim točkama kao i timovi iz drugih zemalja.

Stin Jee sada mnogo uči od tržišta u kojima je prisutan i prilagođava ponude ovisno o potrebi i specifičnosti. Primjerice, u Italiji su ugostitelji odmah shvatili da promotivne ponude trebaju postavljati u vrijeme kad su im restorani obično prazni, dok u Hrvatskoj oko toga treba ponešto objašnjavanja. Onoj početnoj investiciji za kreiranje aplikacije treba dodati i druge, čak i ako se one odnose samo na vrijeme – priprema tržišta, prodaja, akvizicija korisnika, rješavanje stvari na terenu… Usprkos tome, Dino navodi da su se za sada naviknuli na boli ‘bootstrappanja’ i da tako mogu još neko vrijeme – no to ne znači da se potreba za vanjskom investicijom neće pojaviti, pogotovo ako se planiraju ozbiljna širenja na veća tržišta.

A do tada, ne zaboravite da je vrijeme ručka. Pogledajte što u blizini nudi Stin Jee.