Matija Babić na Pointu: Tko danas više dopridonosi hrvatskom društvu – Index.hr ili Feral koji ne postoji?

U Sarajevu je danas u sklopu konferencije Point (Politička odgovornost i nove tehnologije) održan panel na temu Društvena odgovornost web portala. Na njemu su čestvovali predstavnici portala iz regiona – Matija Babić (Index.hr), Robert Jandrić (AbrašMEDIA), Brano Mandić (Vijesti online), Adis Karadža (Sarajevo-x), Aleksandar Trifunović (BUKA) i Vesna Dobrosavljević (B92). Moderator panela je bio Faruk Borić.

Razgovaralo se o tome kako mediji i internet portali mogu uopšte finansijski funkcionisati u regionu te koliko je moguće uspostaviti ravnotežu između društvene odgovornosti i sadržaja koji donose posjećenost, odnosno onih koje traži publika.

Matija Babić je rekao da je index.hr medij na kojem nije moguće kupiti tekstove te da se oni finansiraju od prodaje oglasa. Osvrnuo se na slučaj u kojem su prodali oglas HDZ-u i dalje nastavili pisati kritičke tekstove o istoj stranci, potvrđujući tako da kupovinom oglasa na index.hr ne možete kupiti njihov stav. Smatra da su napravili dobar balans između društvenoodgovornih sadržaja i tema koje su bitne za društvo te ostalih tema koje inače privlače veliki broj posjetilaca.

Vesna Dobrosavljević je na sličan način pričala o B92, rekavši da uz teme koje podilaze publici plasiraju i teme koje su problematične i teme koje su bitne za razvoj društva. Ključna stvar je pronaći balans između marketinga i politike.

Brano Mandić je rekao da se Crna Gora nalazi u specifičnoj situaciji jer nakon 20 godina frustracije sa Milom Đukanovićem konačno imaju mogućnost da kažu šta hoće bez straha od batina. Najveći problem im je kako mobilisati mlade ljude jer najzanimljivije ideje dolaze upravo od ljudi koji ne prate štampu i tu se otvara šansa za portale na internetu koji ih mogu okupiti.

Crna kronika i dalje hrani novinare

Adis Karadža, urednik Sarajevo-x.com kaže da je pronalaženje balansa između onog što publika hoće i onoga što bi bilo korisno jako teško te da ignorisanje crne hronike nije rješenje. Sarajevo-x je najčitaniji dijelom i zbog crne hronike, a to im omogućava da plaćaju redakciju od 15-ak ljudi. Naveo je primjer da su drugi mediji otvorili i pisali o puno afera koje na kraju nisu dale nikakvog rezultata jer akteri nisu procesuirani ili kažnjeni.

Robert Jandrić je rekao da su oni u povoljnijoj situaciji jer ne zavise od čitanosti. AbrašMEDIA se finansira iz NGO sredstava i kao takvi mogu pisati o temama koje ne moraju podilaziti publici. Mali su medij, medij zajednice i tekstove pišu pripadnici te zajednice. Često im se nameće pitanje za koga to rade jer se dešava da im nakon nekih tema stižu prijetnje tužbama. Nakon svega im je jedini odgovor da to rade za sebe, da bi oni bili zadovoljni, a kad to ne budu mogli raditi prije će prestati postojati nego objavljivati crnu hroniku ili priče o zvijezdama showbusinessa.

U sličnoj situaciji je i BUKA za koju Aleksandar Trifunović kaže da se finansira od donacija i da ih oglašivači zaobilaze. Srećom donatori se javljaju sami pa za sada funkcionišu bez problema kao nezavisan medij.

Uloviti balans

U nastavku se odgovaralo na pitanja iz publike a jedno od zanimljivijih je bilo pitanje urednika zurnal.info Eldina Karića. Rekao je da su kolege koje se trude biti komercijalni izgubili balans i postavio pitanje koliko su u stvari takvi mediji krivi za zaglupljivanje publike. Na to pitanje mu je Matija Babić uzvratio pitanjem spomenuvši Feral Tribune, medij koji je izbjegavao biti komercijalan i na kraju prestao postojati. Matija je pitao – ko danas više doprinosti hrvatskom društvu – index.hr koji balansira između komercijalnog i društveno odgovornog ili Feral Tribune koji ne postoji?

Dilema sadržana u ova dva pitanja i jeste ono na što se može svesti čitava ova panel diskusija i to se meni urezalo u misli kao najjača impresija. Činjenica jeste da živimo u periodu u kojem je najlakše pokrenuti medij (internet portal) i činjenica jeste da ih danas imamo u ogromnom broju. Međutim, kvantitet i kvalitet je očito jako teško uklopiti u jednu cjelinu.

Sa jedne strane imamo najčitanije medije koji privlače veliki broj čitalaca i koji svi skupa imaju zajedničku karakteristiku – svi objavljuju trash sadržaje, crnu hroniku, priče o zvijezdama, bizarne vijesti i sl. Uz sve to oni provlače i guraju i društveno odgovorne teme, to se teško može poreći.

Sa druge strane imamo medije koji su totalno izostavili takve sadržaje i bave se isključivo društveno odgovornim temama. Oni imaju određeni broj čitalaca, po pravilu nedovoljan za komercijalizaciju, a često ih ne vole ni centri moći. Opstaju zahvaljujući donacijama i nevladinom sektoru.

Da li je moguće uspostaviti balans i imati jako posjećen društveno odgovoran medij? Možda i jeste, samo treba dosta truda i vremena. Kod nas u regionu još teže jer sve naše države imaju mnogo problema koji se jednostavno preslikavaju na medije. Ja ne mogu da se otmem utisku da je to jedan od ključnih problema.

Drugi problem je vjerovatno sociološke prirode koji ja ne znam objasniti ali se ilustruje činjenicom da velika većina ljudi jednostavno želi vidjeti snimke i slike koji prikazuju nesreće, pogibije i slične sadržaje. Ljudi to žele da vide i današnji mediji koji žele da imaju veliku publiku samo mogu razmišljati o tome na koji način im ponuditi takve sadržaje – da li na naslovnici, kao udarnu vijest i bez upozorenja? Ili možda, društveno odgovorno, negdje sa strane uz jasno upozorenje o kakvom se sadržaju radi.