Jadranka Kosor, 3777 tvitova kasnije: Žao mi je što nisam tvitala kao premijerka

Slagali se svjetonazorski s Jadrankom Kosor ili ne, morate joj priznati da je neobično ugodna i otvorena sugovornica te intrigantna tviterašica, a na razgovor s Netokracijom pristala je odmah. Kad smo stigli u Sabor, dočekala nas je nasmijana uz zabrinuti upit nismo li valjda iz Ljubljane dolazili samo zbog nje. “Zbog vas i zbog Ikee”, odgovorih, a ona će na to: “Dobra odluka. Sad su veliki popusti. Vidjela sam, pratim ih na Twitteru.” 🙂

Jedna od najdugovječnijih hrvatskih političarki na Twitter je stigla potkraj 2012. u potrazi za online prostorom gdje će moći nesmetano izraziti svoja stajališta. Unatoč početnom otporu prema društvenim mrežama, na otvaranje Twitter profila nagovorio ju je sin, a izbacivanjem iz HDZ-a dodatno su je “ohrabrili” bivši stranački kolege:

Smatrali su da će to biti moj potpuni politički kraj i da ću postati apsolutno nezanimljiva. Međutim, nakon 20 godina u visokoj politici, ja sam doslovno ‘inficirana’ politikom – i dalje strastveno pratim sva politička događanja te imam potrebu komentirati ih. Tražila sam prostor gdje ću moći izraziti svoja stajališta i našla sam ga upravo na Twitteru.

Lovro slavi rodendan. Na današnji dan, prije godinu dana, potpisala sam pristupni ugovor za EU. Sunčano je i vedro. Divan dan!

— Jadranka Kosor (@_Jadranka_Kosor) December 9, 2012

Twitter privlačniji od bloga

Na početku je tvitala rjeđe, sramežljivije, ispitujući teren, ali specifičnosti ove društvene mreže, kako kaže, brzo je savladala. Osim mnoštva zanimljivih tviteraša, Kosor su kao dugogodišnju radijsku novinarku oduševili i kratkoća forme te izazov da misao sažme u 140 znakova. Na Facebook je, kako tvrdi, nitko neće uspjeti nagovoriti, internetsku stranicu s dužim tekstovima je imala, ali je hakirana, a za vođenje bloga joj zasad nedostaje vremena:

Dobivala sam ponude da pišem komentare za portale i dnevne novine, ali to zahtijeva malo više posla, duže sjedenje i promišljanje. Ono što napišete u dužem tekstu na blogu zapravo možete reći i jednim kratkim, dobro promišljenim tvitom. Kratkoća i instantnost komunikacije na Twitteru puno su mi privlačnije od pisanja bloga.

Da Twitter omogućuje brze reakcije – sad i odmah – u slučaju bivše premijerke više puta pokazalo se praktičnim, u jednom slučaju čak i spasonosnim:

Jednom sam se u sabornici smrzavala zbog prejake klime. Više puta molila sam da se smanji klima uređaj, ali nakon dva sata ništa se nije dogodilo. Onda mi je pukao film pa sam na Twitteru objavila da ću se smrznuti. Problem je u trenutku riješen, a na izlasku iz sabornice dočekala me hrpa novinara u želji da dam izjavu baš na tu temu. Eto, tako me Twitter spasio… (smijeh)

Često je, upravo zahvaljujući Twitteru, prva u sabornici saznala novosti vezane uz aktualne događaje te se tako informirala puno prije ostalih zastupnika. Otkad ima iPhone, prati tvitove još redovitije, a najčešće tvita upravo sa svog smartphonea. Pratite li Kosor, na njenom ćete profilu često pronaći slike i komentare koje objavljuje uživo iz sabornice. S računala tvita rjeđe, jer je, kako kaže, rijetko kod kuće.

‘Svojom glavom i ručicom tvitaj pa me onda, što te volja, pitaj!’

Za razliku od dobrog dijela političara i političkih stranaka na ovim područjima, Jadranka Kosor tvita sama i tvita redovito. Ne razumije političare kojima profile na društvenim mrežama vode druge osobe:

To mi je potpuno nerazumljivo, jednostavno ne vidim smisao u tome. Birokratske, suhoparne poruke može napisati svaki službenik. Smisao Twittera je upravo u tome da izraziš svoju misao, pa makar ona bila i potpuno pogrešna – tvoja je. Smatram da političari za koje tvitaju druge osobe lažu javnost. Ima i onih koji se povremeno javljaju pomalo dosadnim porukama tipa: ‘Bio sam na sjednici tog i tog odbora’… Koga to zanima? (smijeh)

Jednom se zaplela u Twitter raspravu s bivšom strankom okončavši je tvitom kojeg su prenijeli mnogi hrvatski mediji, a odnosio se na predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka:

Svojom glavom i ručicom tvitaj pa me onda, što te volja, pitaj!

— Jadranka Kosor (@_Jadranka_Kosor) February 26, 2015

Kosor komentira popularnost ovog tvita:

Ja sam uvijek za suočavanje i ‘fajt’ preko Twittera. Ali daj sjedni i napiši nešto sam i na svaki tvit ću ti odgovoriti. Nemoj da ti to rade ljudi koji su za to plaćeni.

Većina hrvatskih političara sjeti se Twittera tek u predizbornoj kampanji, a nakon izbora četiri godine na njihovim profilima skuplja se virtualna paučina. Kosor komentira tviteraške oportuniste među političarima:

Primjer je bivši predsjednik Josipović. Jedan od njegovih tvitova u vrijeme kampanje upravo je obećanje da će tvitati i nakon izbora, a to je ujedno i njegov posljednji tvit. Budući da želi biti i dalje aktivan u politici, smatram da bi bilo pametno da nastavi tvitati. Ali to je stvar osobne odluke. Također, nije mi jasno zašto neki političari tvitaju na engleskom jeziku. Kome se obraćaju? Hrvatski je jezik, podsjećam, jedan od službenih jezika Europske unije.

Anonimci su joj izazov, al’ bezobraznike blokira

Za Kosor je dopisivanje s anonimnim tviterašima izazov, ali i rizik, jer nikada ne znate tko je na drugoj strani.

Na Twitteru možete sresti puno istomišljenika, ali i u relativno kulturnom dijalogu razmjenjivati stajališta s osobama s kojima se ne slažete. To jako poštujem do trenutka kada netko postane bezobrazan. Kad anonimni tviteraš vrijeđa, to me zaista vrlo razljuti. Takav odnos je neravnopravan. Daj se predstavi, čovječe, pa ćemo onda razgovarati…

Tvitanje joj je donijelo i neka negativna iskustva:

Često su profili otvarani samo kako bi se mene izvrijeđalo, poručilo mi se nešto ružno ili me se zastrašilo. Kad vidite da je Twitter profil otvoren preko noći, da nema followera, a sve što na njemu piše su uvrede na moj račun, onda vam brzo postane jasno o čemu se radi. Ali ljepota ove društvene mreže je i u tome što možete jednostavno pritisnuti BLOCK i riješiti se kukavica… (smijeh)

Na pitanje je li očekivala toliko negativnosti, odgovara da ju je količina “hejta” ipak donekle šokirala:

Prvi put kad sam doživjela uvrede, bila sam šokirana. Općenito sam šokirana potrebom anonimaca na portalima da vrijeđaju i ponižavaju drugoga. Jasno da se može izraziti potpuno neslaganje, čak i uvrijediti sugovornika (mi političari smo navikli na to), ali moraš biti spreman reći tko si i podnijeti teret toga da ti se rečeno i vrati. Anonimne napadače smatram običnim kukavicama.

S nekolicinom lažnih Twitter profila koji se predstavljaju kao ona, a većina više nije aktivna, ne opterećuje se previše, a njen profil je u postupku verificiranja. Unatoč tome nerijetko nailazi na nepovjerenje tviteraša:

Često moji followeri ne vjeruju da tvitam sama. Primam poruke tipa ‘jeste li to zaista vi?’. Kad odgovorim u gotovo u istoj sekundi, uspijem ih uvjeriti. Tvitam sa svog radnog mjesta u sabornici, ima li boljeg dokaza da sam to ja?

Hrvatska politička scena kao nepresušni izvor inspiracije za tvitove

Jadranka Kosor putem Twittera informira se o dnevno-političkim temama pa tako prati većinu hrvatskih medija, a na popisu tviteraša koje prati naći će se i imena poput Bojana Glavaševića, Aleksandre Kolarić, Siniše Marekovića, Ive Spiegela, News Bara, Krešimira Macana, Gorana Vojkovića, Željka Rihe i drugih:

Pratim tviteraše koji su mi zanimljivi, premda često ne znam ni tko su. Tvitovi su im duhoviti, intrigantni, vrckavi, pogađaju u sridu, nasmijavaju me. Dosadno mi je pratiti ljude koji pišu nezanimljivo, birokratski. Od tviteraša koje pratim izdvojila bih hrvatskog biskupa Matu Uzinića koji preko Twittera šalje mudre poruke vezane uz aktualne događaje oslanjajući se na evanđelje i nauk crkve.

A domaći političari?

Nitko od domaćih političara nije me baš oduševio na Twitteru, a neke strane sam pratila pa sam ih otpratila jer vas dnevno obaspu s 50 tvitova u stilu ‘sastanak ovdje, sastanak tamo…’ Pratim američkog predsjednika Obamu, Papu Franju, Junckera… Obamu rado pratim, iako pretpostavljam da ne tvita sam.

(Doduše, Barack Obama odnedavno tvita sam sa zasebnog profila.)

O reakcijama followera na njene tvitove:

Veseli me što ljudi razumiju aluzije, ironiju, samoironiju. Što moji tvitovi nailaze na razumijevanje i kad ne imenujem ljude i događaje koje komentiram. Nastojim govoriti o aktualnim stvarima, a kao što vjerojatno znate, u hrvatskoj politici inspiracije ne nedostaje.

Promisli li bivša hrvatska premijerka prije nego što tvitne i je li joj ikada bilo žao zbog nekog tvita?

Ponekad bih možda mogla malo više razmisliti prije nego što tvitnem nešto… Kod ovih intrigantnih tvitova sam oprezna pa važem, biram riječi; ponekad pišem jedan tvit čak 10 minuta. Jednom sam tvitnula nešto pa mi je bilo žao jer je taj tvit bio krivo shvaćen i komentiran, ali unatoč tome nisam ga izbrisala. Naravno, neću vam reći o kojem se tvitu radi (smijeh). Koji put obrišem neki tvit, ali isključivo zbog toga što mi se potkrade greška pa ga ispravim i ponovno objavim.

‘Žao mi je što nisam tvitala dok sam bila premijerka’

Bivša premijerka žali što nije otkrila Twitter dok je još bila na ovoj visokoj političkoj funkciji. Tvrdi kako bi si dozvolila jednaku količinu slobode u izražavanju mišljenja kao i sada:

Smatram da tvitovima nikoga ne vrijeđam, a moja stajališta se u međuvremenu nisu promijenila. Tada sam zaista puno radila pa možda ne bih imala toliko vremena za Twitter. Međutim, u nekim situacijama mogla bih brže reagirati i demantirati neistine. Prisjetite se situacije s torbom na večeri koju je organizirao Obama u Pragu ili medijske priče o krumpir salati. Da sam tada imala Twitter, u nekoliko bih tvitova mogla brzinom munje demantirati cijelu priču prije nego što se raširila po medijima i ispala katastrofa. Kad ured za odnose s javnošću reagira, već je prekasno.

Tvitove Jadranke Kosor često prenose portali uz senzacionalističke naslove (primjer), suprotno njenim očekivanjima:

Ne, nisam očekivala toliko pažnje i često me takvi članci iznenade. Tvitam iz gušta i za sebe. Kada neki moj tvit naiđe na pozitivne reakcije followera, to mi pruža zadovoljstvo. Također, kad napišem nešto za što smatram da je dobro, zadovoljna sam. Svašta sam prošla i shvatila da treba uživati u malim stvarima. Ja, eto, uživam u svojim tvitovima.

Jedan od najzapaženijih tvitova bio je onaj o outsourcingu:

Široka rasprava o outsorcingu. pic.twitter.com/DBSsDC4WoP

— Jadranka Kosor (@_Jadranka_Kosor) June 15, 2014

Kosor ga komentira:

Tvit o outsorcingu je čista politička poruka. Međutim, moji followeri odlično reagiraju i na sasvim obične stvari iz svakodnevnog života, kada npr. komentiram vrijeme ili tvitam o kuhanju. Nedavno sam tvitala o mladom grašku koji je za mene fenomenalan sinonim proljeća. Ali i to je politička poruka – dobro da još možemo kupiti grašak koji liči na grašak. O intimnim stvarima iz privatnog života nikada ne tvitam.

Na pitanje kako joj je bilo na nedavnom intervjuu za News Bar, poletno odgovara:

Da je News Bar postojao dok sam bila premijerka i da su mi se obratili za intervju, ja bih pristala, upravo zato što smatram da na taj način političari pokazuju da se ne boje. Rekla sam im da pristajem na razgovor, da me mogu pitati sve što žele, ali da ću odgovarati ozbiljno. To ih je dosta izbezumilo pa su kasnije namontirali vlastite inserte. Rekla sam im: radite što želite, samo mene nemojte falsificirati, a hoće li netko hrkati, baš me briga (smijeh)…