Hollywood nastavlja rat protiv pirata: Ulazimo li u doba demokratske cenzure?

MPAA želi “napasti” pirate koristeći Domain Name System (DNS), odnosno zabranom korištenja DNS-a. Odvjetnici MPAA bi zabranom spriječili manje vješte korisnike iz SAD-a da pristupe stranicama s piratskim sadržajem, piše The Verge.

Vještiji korisnici će i dalje moći pristupiti željenim adresama jer DNS internetskim stranicama dodjeljuje ime koje olakšava pretraživanje za široku publiku, iako pretraživači poput Chromea u pozadini koriste IP adrese kako bi komunicirali s mrežom. Uspije li MPAA u svom naumu, stranicama će se moći pristupiti samo upisivanjem točne IP adrese.

Ograničenja bi uvodili putem poslužitelja internetskih usluga. MPAA bi zatražio od poslužitelja da blokira određenu stranicu sa svog DNS-a. Ako ovaj to ne učini, snosi odgovornost za sav promet koji se odvio putem njegovih servera.

Tu su strategiju prvi put predložili 2011. godine u aktu koji se zvao Stop online piracy act (SOPA) i koji nikada nije usvojen, o čemu smo pisali. Od tada traže moguća opravdanja za korištenje te strategije u postojećim zakonskim odredbama.

Kako će korisnici reagirati?

Korisnici bi mogli naći DNS servere na nezaštićenim lokacijama, besplatne i otvorene za korištenje, koji često mogu imati nekog s lošim namjerama u pozadini. Postigne li MPAA cilj i ako poslužitelji internetske veze u SAD-u budu morali blokirati DNS, to otvara velika pitanja sigurnosti za korisnike koji se okrenu nepouzdanim izvorima.

MPAA ovime pokušava dobiti još jedno oružje u borbi protiv piratstva. Klasični načini poput gašenja stranica pokazali su se neučinkovitima. Pirate Bay, iako ne u izvornom obliku, podignut je nedugo nakon gašenja od strane ekipe koja vodi Isohunt.

S druge strane, Sony je planirao borbu protiv piratstva gerilskim načinima, pa je jedna od ideja bila da na stranicama za dijeljenje torrenata postavi lažne epizode vlastitih serija, koje nisu ispravne, ali poveznicama šalju korisnike na legalne servise.

Uspije li MPAA progurati ovu strategiju po postojećim zakonima, napravit će stvarni iskorak u svojoj rigoroznoj borbi protiv piratstva, ali otvorit će i niz drugih pitanja. Smije li netko biti ozakonjen za blokiranje stranica na području jedne zemlje? SOPA je propala 2011. godine, ali na kontroliranju internetskog sadržaja i dalje se intenzivno radi. Tema poput ove zaslužuje pažnju i dijalog, no objavljena je u vrijeme terorističkih napada, hakerskih prijetnji nasiljem, novog sukoba između Istoka i Zapada i mogla bi pasti u drugi plan, na veselje Hollywooda.