Greške koje svaki novi menadžer u IT-ju mora napraviti (i preživjeti)

Jason Lengstorf, čovjek koji vodi “televiziju za developere“ CodeTV – nije stao na pozornicu LeadDev konferencije u New Yorku kako bi prodao još jedan popis “5 koraka kako biti bolji vođa”. Napravio je upravo suprotno, priznao je svoje greške i kako je krivo shvatio vođenje ljudi. 

Njegovo predavanje All the Things I Misunderstood About Being a Leader počelo je klasičnim scenarijem: developer koji je postao VP-jevac, ali bez ikakve predožbe što zapravo znači znači voditi ljude. Pet godina ranije bio je principal engineer, a kada je njegova šefica odlazila je s pozicije VP-ja i rekla mu da bi on trebao preuzeti njeno mjesto, Jason je bio panično oduševljen:

Ja? Pa ja sam već jednom vodio tim i sve sam uspio zeznuti!

Ovaj put je mislio da je spreman jer – pročitao je knjige, gledao TedX-ove, imao definirao uzore. S takvom pripremom postao je VP of Developer Experience u Nullifyju.

Popis katastrofa koje su tada izgledale kao zdravorazumske odluke

Jason je tada napravio listu osobina pravog vođe, a ta lista izgledala je ovako:

• lider kreira viziju tvrtke

• odlučan je, samouvjeren, beskompromisan

• brzo se prilagođava promjenama

• sluša sve, svima daje glas

• štiti svoj tim po svaku cijenu

• definira procese i mjeri rezultate

• ima moć i zna je koristiti

Usprkos tome što ovo zvuči točno, sve navedeno dovelo je do kaosa, panike i frustracija. Sastanci su bili beskonačni i besmisleni, moral u minusu, a nitko više nije znao što zapravo rade, ističe Jason:

Nešto što mi je nedostajalo. Jer sam došao s tim liderskim kvalitetama o kojima su svi pisali u knjigama, koje su svi pokazali kada sam vidio lidere na televiziji, u filmovima, na sastancima kojima sam prisustvovao.

Pa zašto su moji rezultati bili loši kada su ti ljudi postizali tako dobre rezultate? I to me je navelo da shvatim da sam bio u krivu u vezi s tim što vodstvo znači.

Vodstvo nije lista, nego proces

Kada se čita i istražuje o vodstvu, lako je upasti u zamku pojednostavljivanja – što se u konačnici dogodilo Jasonu. Svi LinkedIn citati i knjige pune su savjeta koje govore kako treba biti odlučan, brz i komunicirati transapranento zvuče poprilično lijepo i primamljivo, ali u praksi ništa nije crno-bijelo. Sve ovisi o kontekstu, timu i trenutku.

Zato je kroz svoje pogreške počeo slagati novi popis koja definira što liderstvo nije.

1. Lider ne mora imati ideje, već mora stvoriti prostor za njih

Njegova prva zabluda bila je da lider mora biti vizionar, onaj koji izmišlja nove ideje i poteže ekipu naprijed –  što je krivo.

Tvoj posao nije imati ideje. Tvoj posao je stvoriti prostor i granice u kojima tvoj tim može imati ideje.

Iako zvuči kontraintuitivno, takav pristup ima smisla jer ljudi ne žele raditi na listi zadataka koju im netko drugi napiše. Ako su uključeni u proces stvaranja, imaju osjećaj da sudjeluju u kreiranju sudbine projekta. Kad lider previše gura svoje ideje, čak i najbolje od njih mogu postati izvor burnouta jer ih tim doživljava kao zapovijed, a ne prijedlog:

Imao sam jednog C-levela koji bi me nazvao u 7 navečer s polupečenim idejama: “Što ako angažiramo studente besplatno za preporuku”. U tom trenutku samo sam pitao: “Što da maknem s prioriteta da to stignem?” Čarobna rečenica koja instant ubija svaku ludu ideju u dvije sekunde.

2. Timu treba stabilnost, ne tvoje intervencije

Druga pogreška je stalno prilagođavanje. Jason je mislio da pravi vođa neprestano polira i prilagođava planove, reagira na promjene i pokazuje agilnost. U stvarnosti je tim bio izgubljen jer se sve stalno mijenjalo, a jedan ga je kolega prizemljio rečenicom:

Kasnim s projektom, ali nije me briga jer će se plan ionako uskoro promijeniti.

To je trenutak kada znaš da si zeznuo stvar. Od tada Jason mjeri uspjeh po stabilnosti, ne po aktivnosti. Ako plan može opstati 90 dana bez promjena – ide se u dobrom smjeru. Ako plan ne može izdržati ni tri tjedna, nešto duboko ne valja u načinu vođenja.

3. Slušati sve ne znači čekati vječno

Iduća greška je slušati baš sve povratne informacije prije donošenja odluke – što dovodi do paralize. Jason se prisjeća mudre izreke koja kaže da mnogo dobrih ideja umre jer čekamo savršeni trenutak. Zato sada ima novo pravilo:

Postavi rok za feedback i kad rok prođe, jednostavno napravi što moraš.

Ako netko kaže: „Još nismo spremni“, pitajte zašto. Ako odgovor glasi: „Bojim se da neće uspjeti“, to nije stvarna prepreka, nego strah. A pravi posao vođe je potaknuti da se krene naprijed i napraviti ono što je potrebno, čak i kada se bojiš. Metu navodi kao primjer:

Stalno izbacuju gluposti, ali barem ih izbacuju. Pa onda pivotiraju i zarađuju milijarde. Bolje pogriješiti brzo nego vječno raspravljati.

4. Previše zaštite šteti, pusti ljude da pogriješe

Jason je dugo mislio da vođa mora štititi tim od svega. Kada bi C-level poslao poruku njegovom developeru s nasumičnom idejom, Jason bi burno reagirao:

Ako još jednom zaobiđeš mene i kontaktiraš moj tim, dolazim po tebe.

Iako je instinkt dobar, izvedba je vrlo loša. Kada previše štitiš ljude, onda ih počneš i gušiti. Ljudi ne rastu ako nikad ne padnu. Zato sada pušta da se stvari dogode, osim ako situacija ne vodi u nepopravljivu štetu:

Ne postaj ‘mučenik’. Ako netko u timu treba pomoć, naravno da ga podržiš — ali postavi granice. Inače upijaš tuđe frustracije, izgarate i na kraju počneš zamjerati vlastitom timu što koristi pomoć koju si sam ponudio.

5. Proces nije svrha, nego alat

Jason priznaje da je neko vrijeme bio ovisan o Notion automatizacijama. Imao je procese i tablice za apsolutno sve, ali ništa se nije događalo.

Procesi postoje da bi olakšali posao, ne da bi postali sam cilj.

Ako se tim više brine o tome da stave kvačicu pokraj zadatka nego o vrijednosti koju isporučuje, promašili ste poantu. Najbolji procesi nastaju kad prate prirodne puteve koje ljudi već sami koriste.

6. Moć je zamjena za povjerenje

Dolazimo do najvažnije lekcije koju je Jason naučio – moć nije snaga:

Snažni vođe ne trebaju moć jer imaju povjerenje tima. Slabi je traže jer nemaju ništa drugo.

Lider koji vlada strahom, prijetnjama i pasivnom agresijom možda dobije poslušnost, ali nikada onu iskrenu motivaciju. Pravi vođa gradi autonomiju i sigurnost, a ljudi mu vjeruju i žele s njim raditi. Ne zato što moraju, nego zato što žele.

7. Nisi iznad tima, već si dio njega

Najveće prosvjetljenje došlo je na kraju:

Mislio sam da moram biti vođa. Da je to popis osobina koje trebam ispuniti. Ali vođa ne postoji sam, on postoji samo zajedno s timom.

Tim je organizam, a vođa je samo jedan njegov dio poput mozga, srca ili pluća. Tvoj posao nije da kontrolirati taj organizam, već da ga održavaš zdravim. Kad je konačno to shvatio, kaže Jason, barem više nije radio štetu. Jasonov zaključak bio je jednostavan i ljudski, kao i cijelo predavanje:

Ako ste vođa ili tek planirate to postati, nadam se da ćete nakon što sve zeznemo prvi put, znati kako to popraviti drugi put.

Najbolje je pustiti volan

Nakon predavanja uhvatili smo Jasona za koje dodatno pitanje i on za nas dodatno ističe kako prava uloga vođe nije nije u stalnom kontroliranju tima, nego u pružanju prostora, stabilnosti i jasnoće kako bi ljudi mogli raditi svoj posao bez straha od iznenadnih promjena:

Najbolje što lider može napraviti često je maknuti ruke s volana i osigurati stabilnost i jasnoću, kako bi se tim mogao usredotočiti na svoj posao.

Smatra kako AI može pogoršati loše prakse, primjerice kada vođe izbjegavaju direktnu komunikaciju, ali isto tako može pomoći zauzetim liderima da prate ciljeve, prioritete i neobrađene teme, te unaprijede timsku koordinaciju.

Gledajući prema budućnosti, Jason se nada da će vođe ponovno prepoznati vrijednost stvarne ljudske povezanost – jer upravo ona čini organizacije učinkovitima i motivira ljude:

Nisam siguran da sam danas izvrstan lider, ali mislim da sam dobar. I to zato što sam naučio tražiti pomoć, slušati povratne informacije i biti dio tima, a ne šef iznad njega.

I možda je baš u tome najveća lekcija. U techu, kao i u životu, vodstvo nije točan kod. To je beskonačni debugging odnosa, komunikacije i sebe samih.