Conor White Sullivan priča kako početi, kako ‘pitchati’ i zašto je dva mjeseca proveo u kolibi

U sklopu 21. Media Training Sessiona, koji je nedavno održan na Visu, Veleučilište Vern, Fakultet političkih znanosti Zagreb i Američko veleposlanstvo okupili su pozamašan broj stručnjaka koji su studente učili kako napraviti dobar startup. Među mentorima je bio i Conor White Sullivan, mladi poduzetnik iz New Yorka, koji iza sebe već ima impresivan životopis.

Prvu je tvrtku osnovao sa 16 godina. Kada je osnivao Localocracy, tvrtku koja je za nešto manje od milijuna dolara prodana AOL-u, još uvijek je studirao. Radio je za Huffington Post i sudjelovao u dekriminalizaciji marihuane u Massachusetsu. Sada već devet mjeseci luta, uči i dijeli znanje, a više nam je detalja o svemu otkrio u intervjuu.

Kako je Conor mladi poduzetnik, koji je već imao dosta uspjeha s internetskim startupima, zamolili smo ga da nam opiše kako se “ubacio u igru”.

Zapravo nisam počeo s tehnologijom. Bio sam politički organizator, ali me istinski motivirala ideja kako tehnologija može povezati ljude, posebice u 2008. Tako sam započeo projekt za kojeg nisam znao da će se pretvoriti u tehnološku tvrtku, ali sam shvatio da je tehnologija zapravo jedna od najboljih metoda za mijenjanje svijeta. Internet mijenja sve i stvarno je rijetka prilika za mlade ljude koji nemaju ni novca ni iskustva da izgrade nešto, da utječu na živote mnogim ljudima.

Što se tiče vještina potrebnih za izradu dobrog startupa, Conor ističe da osnivač mora znati izdržati emocionalne uragane i naučiti stvari za koje je mislio da nikada neće moći.

Najvažniji faktor u startupu je tim. U dobroj ekipi je potrebana dobar programer koji može napraviti kvalitetnu stvar, dobar dizajner koji će projekt napraviti funkcionalnim i lakim za razumijevanje. Potreban je dobar marketing i sposobnost za stvaranje priče i konteksta koji će ljude “upecati” na tvoju ideju i natjerati ih da pričaju o tvom projektu. Te tri vještine mogu biti u jednoj, dvije, tri ili tko zna koliko osoba. I posljednja vještina je održavanje tog tima na emocionalnoj razini.

Osnivači, naučite programirati!

Istaknuo je i važnost poznavanja programiranja – smatra kako je za osnivače tehnološke kompanije danas jako bitno barem pokušati naučiti programirati. Kako kaže, to im dopušta da konkretnije izraze ideje drugim članovima ekipe. Većina se tvrtki bori s pronalaskom osobe koja će programirati projekt. Postoji mnogo programera koji vole svoj posao, jako puno onih koji sami rade startupe, tako da je vrlo teško naći sjajnog programera koji jedva čeka čuti baš vašu genijalnu ideju, nastavlja. Zaista preporuča svima koji žele izgraditi tehnološku tvrtku da nauče programirati.

Istina je da programiranju ljudi posvete čitave karijere i živote, ali mislim da su većina startup tvrtki zapravo psihološke tvrtke. U principu one ne rješavaju zahtjevna tehnološka pitanja, već pokušavaju učiniti nešto poprilično jednostavno s tehnologijom, no to ne znači da će biti jednostavno za napraviti. Postoji mnogo stvari s kojima se može napraviti funkcionalne projekte veoma brzo. Osobno sam koristio web stranicu Codeschool i kupio sam skoro svaki proizvod koji sam pronašao, ali to je i dalje bilo jeftinije nego povratak na studij radi programiranja.

Dva mjeseca u kolibi

Conor se zatvorio na dva mjeseca u kolibu kako bi se posvetio programiranju – kupio je mnoštvo knjiga, potražio savjete od prijatelja i počeo stvarati prototip projekta kojeg je želio napraviti. Za dva mjeseca, projekt je bio funkcionalan. Smatra da mnogi podcjenjuju svoju sposobnost učenja i precjenjuju koliko je teško naučiti programirati, a samo je potrebno učiti.

U svakom startupu postoji minimum potrebnih vještina koji su potrebne kako bi se prešlo na idući korak. Potpunom je početniku najveći problem kredibilitet. Isprva ti treba projekt koji može testirati pretpostavke koje imaš. Ljudi inače trebaju preoblikovati projekt koji rade tako da bude vrlo jednostavan i testirati srž njihove ideje, imaju li ljudi problem koji rješavaju i rješavaju li taj problem uopće. U principu ne postoji razina znanja koja je potrebna za početak. Počneš stvarati projekt i učiš uz to.

Kad uspoređujemo s tržištem u SAD-u, hrvatsko je poprilično sićušno. Zanimalo nas je Conorovo mišljenje o tome koji pristup hrvatski osnivači trebaju uzeti kada se žele usmjeriti samo na ovo tržište. Trebaju li ići na regionalno ili globalno od početka?

Svaki startup kreće s istim brojem korisnika. Nulom. Najveći izazov je popeti sa s nula na tisuću korisnika. Ako projekt skupi tisuću korisnika koji ga posjećuju na dnevnoj bazi i stvarno im se sviđa, postoji potencijal za širenje. Ne bih se brinuo zbog veličine hrvatskog tržišta. Najveći problem je stvoriti nešto što ljudi vole, nakon toga tek ide strategija za širenje.

Mobilno tržište je u naglom porastu, a Conor smatra da se na mobilne platforme treba gledati kao na jedan od načina konzumacije proizvoda koji će najvjerovatnije biti dominantan. No, to ne znači da se osnivači trebaju baciti na isključivo stvaranje iPhone aplikacija, ali se trebaju pobrinuti da proizvod izgleda dobro na mobilnim uređajima. Trebaju uzeti u obzir i potpuni doživljaj, nastavlja. Koliko vremena će korisnik koristiti prozivod i s kolikom koncentracijom? Neke stvari zahtijevaju vremena, ali to već zavisi od kompliciranosti projekta.

Kako pitchati projekt poput Localocracyja?

Conor priznaje da je iznimno mnogo vremena utrošio za pripremu pitcha za Localocracy. Tijekom prve godine pokušavao je sažeti priču o problemu za koji su mislili da postoji, kako prodati riješenje i kako su posebni. Uzda se i u knjigu koju je tada pročitao – “Made to stick”. Kako kaže,ako želiš da se ideja zadrži, mora biti iznenađujuća i urezati sliku ljudima koji slušaju. Ključno je fokusirati se na problem i onda kako ga riješiti. Većina ljudi kaže što rade umjesto za koga i zašto.

Što s neuspjehom?

No, što ako startup propadne u počecima? Kada je startup propao potpuno i treba odustati od njega, a kada je potrebno samo promjeniti strategiju?

Svi prolaze neuspjehe na putu do uspjeha. Localocracy je propao desetak puta prije no što smo uspjeli. Jedino pravo vrijeme kada smo bili blizu pravog neuspjeha je kada se ekipa skoro raspala. Bilo je vremena kada smo morali pronalaziti druge poslove i raditi na tome povremeno, bilo je vremena kada smo morali projekt raditi ispočetka i bilo je ogromnih preokreta. Radi se o upornosti i volji za odricanjem od vlastitih ideja. Ali preokret je promjena u strategiji bez promjene viziji. Nekada se radi novi projekt no mi smo uvijek imali svoj fokus.

Conor ističe da je najbolja stvar pronaći mentora i ispitivati ga bez prestanka. A najbolji savjet je: Samo započni! Poveži se s ljudima i natjeraj ih da ti odgovore na pitanja.

No, što ako nastupi očaj? Conor ima savjete i za one koji su obeshrabreni:

Svi se moraju boriti s tim na svoj način. Ja sam se uhvatio stoičke filozofije – moraš imati ideju u koju stvarno vjeruješ. Ako to radiš zbog novca, da bi se obogatio ili kako bi bio sam svoj šef, najvjerovatnije nećeš uspjeti. Ako vjeruješ da je potrebno riješiti problem koji si našao, ako si predan ekipi korisnicima i problemu onda imaš šanse.

Većina startupa jedan dan izgleda kao veliki uspjeh, a drugi kao potpuni neuspjeh, zaključuje. Sve ovisi o tome i kako se sami na koji dan osjećate.