Startup vs. startup: B!teMe bar i 4real paze da budemo zdravi, aktivni i – kompetitivni

Oni su Dino Jerković i Luka Mujkić, suosnivači startupa 4real i B!teMe bar, koji su se sučelili u sklopu serijala startup vs startup. U njemu predstavljamo projekte iz programa Startup Factory koji su pokrenuli Grad Zagreb i Zagrebački inovacijski centar (ZICER).

Zdravo, a ukusno?

B!teMe Bar su funkcionalni prirodni snackovi od suhog voća i orašastih plodova, a nije slučajnost što ih je kreirao upravo ovaj tim – Luka na početku razgovora otkriva kako njegovi članovi godinama rade u industriji funkcionalne i zdrave hrane za kojom sve više raste potražnja, zahvaljujući ubrzanom životnom tempu, koji iziskuje sve više energije i kreira sve više stresa.

Paralelno se pojavila svijest o štetnostima raznih stimulansa, energetskih napitaka i konditorskih proizvoda te se logično stvorila potreba za dostupnom i zdravom energijom. A mi kroz B!teMe bar nudimo i ukusno rješenje.

Dino:

Zdrav, a ukusan obrok?

Luka:

Da, svi smo u timu gurmani, stoga nam je stalo do toga da pločice koje nudimo budu ukusne. Ljudi se malo boje zdrave i funkcionalne hrane, iako je žele konzumirati. Traže brza rješenja koja su im dostupna, a često nisu zadovoljni onim što se nalazi na tržištu. Naime, mnogi dostupni proizvodi imaju specifičan okus koji se ne sviđa svima.

Zbog toga smo poseban naglasak stavili na okus. Do sad smo razvili četiri formulacije pločica, a povratne informacije na njih vrlo su pozitivne.

Drugi problem je što takvi proizvodi nisu dostupni svuda, lakše je doći do nezdravih opcija, poput čokoladica. Tu nastupa tehnološki dio našeg projekta, platforma putem koje omogućujemo pretplatu, a naši proizvodi korisnicima dolaze pred vrata. Također, oni najzahtjevniji moći će kreirati svoje okuse.

Dino:

Probao sam dvije vaše pločice, jednu zelenkastu i jednu od čokolade, i stvarno su bile dobre. Ali moram vam nešto reći. Fraza “bite me” i nije baš najpristojnija, hehe. Kako ste se odlučili na to ime?

Luka:

Haha, da. Pa prvo, pamtljivo je. A i dobro dočarava naš “you can do it” stav – nemoj da te sputavaju poteškoće, nedostatak energije. Svemu tome reci “bite me” i nastavi dalje s obvezama.

Dino:

E, a imam li ja kao stanar ZICER-a pravo doći jednom dnevno na degustaciju?

Luka:

Da, da, može, trebamo hrabre duše koje će isprobavati sve ono što naša Petra osmisli.

Filozof u svijetu sporta i aplikacija

Nasmijali su se obojica, a Dino je prešao na priču o tome kako je nastao 4real.

Kako studiram filozofiju, reći ću da postoji više faza… Haha, bez brige, neću puno filozofirati.

Prva iskra ideje razvila se kroz razgovor s mojim bratom još prije nekoliko godina, ali je na tome i ostalo. Razlog je taj što se po čudnom zakonu uvijek dogodi da nam je falio netko za nogomet. Tek prije nekoliko mjeseci odlučio sam sjesti sa svojim cimerom Markom, također studentom filozofije, te smo tako malo pomnije razradili cijelu ideju. Kasnije su nam priključili Goran, Ivica i Josip pa se ideja već krenula ozbiljnije pokretati.

Sam projekt opisao je opisao kao Tinder za dogovaranje susreta sportaša amatera. Osim problema pronalaska osoba s kojima bi se zaigrala utakmica, željeli su riješiti i problem što i sam dogovor oko susreta traje predugo.

Faza dogovora traje i preko pola sata zato što se uglavnom odvija putem chata pa svatko ima nešto za reći. Zato bismo mi chat zamijenili notifikacijama. Naravno, radi društvene komponente, chat bi i dalje bio dostupan za članove grupa, ali bio bi sekundaran. I to je 4real, u suštini društvena mreža, ali s ciljem da se komunikacija putem njih maksimalno ubrza.

Današnje su društvene mreže zapravo iznimno nedruštvene. Naša je ideja da se mobitel koristi kako se prije koristio, za dogovore za nalaske – uživo!

Luka:

A kaj ako ja nemam prijatelja?

Dino:

To je fora matchmakinga! Odabereš vrstu sporta, procijeniš koliko si vješt u njemu i pronađeš prikladnu ekipu!

Luka:

Onda mogu namjerno birati loše igrače i ubaciti ih u protivni tim?

Dino:

Haha, ma da, sve se svodi na dogovor. A i na ono što se dogodi poslije utakmice – svi idu na piće… Ili na B!teMe…

Luka:

Evo, čisto da znaš, razvijamo i pića, ali otom-potom.

U međuvremenu, fokusiramo se na naše pločice, koje dolaze u četiri okusa – lavanda i kakao, pinjoli i smokva s malo soli – jer ljudi ne žele svaki put jesti slatki zalogaj, slano je nešto novo i nepcu ukusno, a daje energiju – te kakao, da bude što sličniji čokoladi, i zeleni čaj.

Dino:

Taj je bio super, zeleni! No, kako sam probao samo uzorak, zanima me koliko će biti velike pločice na kraju?

Luka:

Bit će teške 45 grama. No, dosta su zasitne! Jedan Snickers ima sličnu gramažu, ali možeš ih pojesti vjerojatno tri!

B!teMe bar se ne mora pojesti cijeli, jer smo napravili takvo pakiranje – dio se može ostaviti za kasnije.

Dino:

Sve zvuči super, ali priznaj, biste li toliko napredovali da nije bilo Startup Factoryja?

Kad stisnu rokovi, rađa se napredak

Luka:

Sad kad pogledam unazad tih mjesec dana, mogu reći da sam iznenađen napretkom. Puno veći timovi i korporacije nisu uspjeli ostvariti takve korake u tako kratkom vremenu. Okupili smo i učvrstili naš tim. Oslobodili kreativu i kreirali fenomenalne formulacije koje su se svidjele velikom broju korisnika uključenih u razvoj. Okupili smo tim influencera, ambasadora i partnera koji će biti bitni za razvoj brenda i sada smo u fazi poslagivanja proizvodnje i definiranja brendinga.

Vjerojatno je i vama bilo slično.

Dino:

Znaš li da nismo bili čak ni među prvih 30 koji su ušli u bootcamp? Prijavili smo se na program Marko i ja i, nakon što nismo prošli, dogovorili smo se kako će on nastaviti učiti, ja ću razvijati nešto sa strane… No, onda sam dobio mail da ipak mogu doći, a kako nisam bio siguran što se dogodilo, nisam htio zvati druge članove ekipe. Otišao sam pomalo nepripremljen, bez prezentacije, a ispostavilo se da je netko od odabranih timova odustao i da smo mi upali u daljnji krug programa – i da smo prvi bili redu za prezentiranje!

Luka:

Hahaha, kako je to prošlo?

Dino:

Nije mi problem prezentirati, tako da je prošlo OK. Naš je tim nakon toga prošao među 18 onih koji su ušli u Startup Factory. No, trebalo nam je još članova, stoga smo ih počeli nalaziti putem Facebooka. Pridružila su nam se na taj način tri dodatna člana, Goran, Ivica i Josip, a u međuvremenu smo pronašli i potencijalne sponzore, imamo dvadesetak trenera koji žele biti dio platforme… Prva ciljana skupina su nam studenti, koji su dosta responzivni, čekaju aplikaciju da zaživi, a uskoro će i ona izaći u beta verziji…

Da nije bilo Startup Factoryja, polako bismo radili na svemu ovome. Tako funkcioniraju studenti – lagano rade dok ne nastupi kakav rok. A mi sad imamo rok, Zagreb Connect!

Luka:

Mi smo zapravo B!teMe bar napravili u pauzi dok čekamo tehničko rješenje drugog projekta na kojemu radimo, aplikaciju koja nudi individualne planove prehrane. Dok se ona razvija, razmišljali smo što ponuditi dodatno, a odgovor je bio logičan – hranu!

To sve možemo zahvaliti super timu, koji veže ogromna strast prema hrani i zdravlju koju svakodnevno dijelimo s ljudima oko nas. Stoga kako bismo ostali zdravi čuvamo svoje živce na način da se često slažemo u svim našim stavovima. Tu je Petra koju nazivamo generatorom troškova, a zapravo je voditeljica proizvodnje, Ivana je nadzornik za funkcionalnost i ispravnost te nutritivnu vrijednost proizvoda. Edo je tim lider zadužen za strategiju i prodaju, a ja sam posvećen digitalnom marketingu i kreativi.

Nego, Dino, gdje se vidite s ovim projektom?

Tinder za sportaše, Upwork za trenere, Airbnb za dvorane!

Dino:

Filozofsko pitanje, taman za mene!

Osim što smo Tinder za sportaše amatere, želimo biti Upwork za osobne trenere, ali i Airbnb za sportske dvorane. Imat ćemo sustav coina za transakcije unutar aplikacije. A finalni cilj nam je omogućavanje organizacije turnira u amaterskom sportu – želimo biti poput ATP-a amaterskog sporta tako da će amaterske ekipe znati jesu li najbolje na nekom igralištu, kvartu ili gradu, a kroz sustav će se omogućiti igračima da sami organiziraju vlastite turnire na javnim igralištima.

Amaterski sport je neistraženo tržište, a mi želimo potaknuti njegov razvoj, kao i kompetitivnost.

Luka:

Zanimljivo. Inače sam se poluprofesionalno bavio sportom, natjecateljski sam tip, tako da sam definitivno ciljana skupina.

Mi želimo biti sinonim za energiju, podršku našim korisnicima u trenutcima kad im je to najpotrebnije. Naravno, u planu su nam i novi proizvodi te probijanje izvan regionalnih granica.

Dino:

Ovo posljednje svakako je i naš cilj, ali prvo moramo skupiti dovoljan broj korisnika, što će biti jedan od naših najvećih izazova.

Drugi izazov je bio u tome da nitko od nas do sada nije kreirao aplikaciju od početka do kraja… Pa smo nadobudno mislili da ćemo je moći izbaciti u mjesec dana. Naravno, putem smo shvatili da to ne ide baš tako.

Luka:

Naš je izazov bio u tome što smo prvih tjedana previše razmišljali o birokraciji i logističkim ograničenjima, ali, na svu sreću, rad s mentorima nam je uvelike pomogao da se oslobodimo toga i fokusiramo na bitne stvari – a to je stvaranje vrhunskog proizvoda.

No, i tu smo naišli na izazov – svi smo u timu perfekcionisti i želimo da sve bude savršeno odmah!

Dino:

Gle, niste burek, ne možete se svima svidjeti…

Luka:

Haha, to su te predrasude prema zdravoj hrani, a mi ćemo dokazati suprotno!

Nastup na Zagreb Connectu

A dokazati se oba tima moraju na Zagreb Connectu 5. prosinca. I Luka i Dino ne kriju da se nadaju financijskoj injekciji koju mogu dobiti osvajanjem jedne od nagrada, ali sretni su jer nagrada ima više, stoga mogu navijati i jedni za druge.

Hoće li se koja zdrava “čokoladica” naći u rukama članova žirija… Čisto kao testiranje proizvoda, naravno? 🙂 Hoće li Dinin pitch biti dinamičan onako kako najavljuje? I hoće li uspjeti objaviti beta verziju aplikacije na vrijeme da skupe značajan broj korisnika do Zagreb Connecta?

Saznajte i sami tako da pribavite besplatnu kartu za događanje. Broj ulaznica je ograničen, stoga požurite!