Našla sam negdje sredinom 2012. stranicu Moje krpice, otvorila profil i instantno se zakačila. Princip je taj da svatko ima svoj ormar i u njemu odjeću, obuću, aksesoare i kozmetiku koju želi prodati ili zamijeniti. Stvari koje se slažu u ormar treba fotkati, opisati i tagirati, i čekati ponude – ili slati iste. Dok čekate, možete pregledavati što ostali nude ili se zadržavati na blogu ili forumu na kojem su korisnici (tj. korisnice) poprilično aktivne. Zvuči sjajno, i u teoriji i jest, ali u praksi stvari nešto lošije funkcioniraju.
Sjećam se tehnološki pradavne 2010. g., zlatnog doba iPhonea, Twittera i društvenih mreža, kad smo bili pionirski fensi i kul, a Kevin Systrom i Mike Krieger prepoznali su trenutak progresivne instant-nostalgije. Ubacili su tada Instagram u App Store, i krenulo je ludilo fotografiranja, filtriranja i pretvaranja prizora iz 2010. u polaroidske bljeskove iz 1977. A danas? Ono što je nekad bio superkul fotoaparat prištekan na online univerzum, pretvorio se u još jedan informativni i reklamni alat - kojega modna industrija vrlo dobro koristi.
Nakon što smo u Zagrebu bezuspješno pokušali uhvatiti Verneov robotaksi putem Uberove aplikacije, zvijezde su se posložile i mi smo dobili poziv koji se ne odbija.
Dok neke tvrtke nastavljaju i zapošljavati i ulagati u AI, druge su odabrale samo potonje. Kako različite tvrtke pristupaju promjenama na tržištu, doznali smo na Automation Summitu.
Gamepires, koji stoji iza igre SCUM, smanjuje broj zaposlenih zbog zahtjevnih tržišnih uvjeta. Objava dolazi nekoliko mjeseci nakon što je studio preuzeo britanski Splash Damage.
