Našla sam negdje sredinom 2012. stranicu Moje krpice, otvorila profil i instantno se zakačila. Princip je taj da svatko ima svoj ormar i u njemu odjeću, obuću, aksesoare i kozmetiku koju želi prodati ili zamijeniti. Stvari koje se slažu u ormar treba fotkati, opisati i tagirati, i čekati ponude – ili slati iste. Dok čekate, možete pregledavati što ostali nude ili se zadržavati na blogu ili forumu na kojem su korisnici (tj. korisnice) poprilično aktivne. Zvuči sjajno, i u teoriji i jest, ali u praksi stvari nešto lošije funkcioniraju.
Sjećam se tehnološki pradavne 2010. g., zlatnog doba iPhonea, Twittera i društvenih mreža, kad smo bili pionirski fensi i kul, a Kevin Systrom i Mike Krieger prepoznali su trenutak progresivne instant-nostalgije. Ubacili su tada Instagram u App Store, i krenulo je ludilo fotografiranja, filtriranja i pretvaranja prizora iz 2010. u polaroidske bljeskove iz 1977. A danas? Ono što je nekad bio superkul fotoaparat prištekan na online univerzum, pretvorio se u još jedan informativni i reklamni alat - kojega modna industrija vrlo dobro koristi.
AI modeli napreduju brže nego što ih možemo razumjeti, testirati i kontrolirati. U drugoj epizodi sedme sezone Netokracija podcasta razgovaramo o novoj fazi AI utrke, u kojoj umjetna inteligencija postaje alat kojim razvijamo novu generaciju AI-ja.
DUMP Udruga mladih programera ponovno otvara prijave za DUMP Internship, edukativni program namijenjen mladima koji žele steći praktična znanja i iskustvo u području marketinga, multimedije, dizajna ili programiranja.
