adidas miCoach Smart Run iliti kako sam počela koristititi sat za trčanje

Kad su iz adidasa predložili da recenziram sat, iskreno, pomislila sam – što će mi to, pobogu? Da, ja sam ljubitelj trenda hiperpovezivosti, prikupljanja i dijeljenja podataka, ali za to imam svu silu aplikacija na svom mobitelu koji je ionako uvijek uz mene. Pa na svim mojim dosadašnjim trčkaranjima on je bio moj “drug”, a u njemu su se nalazile omiljene aplikacije. Bilo da sam željela slušati glazbu, on je bio tu. Ako sam željela poticaj za trčanje, upalila bih Zombies, Run! Ako sam željela i provjeriti koliko sam istrčala, tu je Endomondo i slični programi. Meni dosta.

No, dala sam šansu satu i provjerila varam li se te hoće li se moje potrebe promijeniti kako budem više trčala.

Postavljanje uređaja

Krenimo redom. Uređaj sam prvo trebala povezati sa stalkom koji dolazi u paketu i putem USB-a spojiti ga na računalo. Na taj se način uređaj i puni, a i sinkronizira. Uz to, potrebno je bilo napraviti i miCoach profil na web stranici, uređaj povezati na internetsku mrežu, potom povezati uređaj s miCoach profilom… I slijedi sinkronizacija.

Kad ste obavili početne korake i kad ste napunili bateriju uređaja, može se krenuti s korištenjem. Moram priznati da me ovo malo obeshrabrilo, jer sam uređaj raspakirala spremna za trčanje, a provela sam idućih 45 minuta u tenisicama pokušavajući obaviti sve što treba da sat mogu testirati. Na kraju sam odustala, ostavila ga da se puni/sinkronizira i otrčala bez mjerenja. Testiranje je moralo pričekati iduću priliku.

Idući trening, sat je konačno na zapešću. Što sad, kako se mjeri, što se mjeri? U postavkama sam prvo došla do štoperice, a onda se sjetila da je ovo ipak pametniji uređaj koji treba mjeriti više parametara. Ima tu i raznih opcija, modela treninga, ali za prvi put sam se odlučila na Quick Workout, slobodni trening u sklopu kojega Smart Run samo mjeri, ali ne diktira tempo trčanja. Na zaslonu osjetljivom na dodir od 1,45 inča, rezolucije 184×184 piksela, napipala sam kako doći do te opcije (i tek kasnije shvatila da se može i jedinim fizičkim gumbom sa strane) i krenula mjeriti.

No, ne prije nego što je uređaj pronašao puls na mom zapešću i uhvatio GPS signal. Ovisno o tome gdje se nalazite (recimo, meni je u dubini Maksimira GPS signal bio poprilično slab), pronalazak može trajati i do nekoliko minuta, pa predlažem da ga pokrenete dok se zagrijavate. Otkucaji srca brzo se pronalaze, uz pomoć senzora na stražnjoj strani uređaja, stoga nema potrebe za nekim vanjskim uređajem koji bi ih mjerio, i to je bila prva prednost koju sam pronašla nad aplikacijama telefona.

Druga je bila činjenica što mobitel moram nositi u džepu, u posebnoj torbici na ruci ili oko struka ili u samoj ruci, dok sat samo pričvrstim oko zapešća. Nije to problem u hladnijim danima, kada ionako nosim slojevitu odjeću s mnoštvom džepova u koje se mobitel lako može smjestiti, ali kako je postajalo toplije, mobitel je postajao opterećenje, a sat spas.

A glazba?

No, krenimo dalje. Sat ima ugrađeni glazbeni player, ako želite slušati glazbu dok trčite. Potrebno je samo nabaviti Bluetooth slušalice i povezati ih s uređajem. Koliko glazbe može stati na uređaj? Do 3 GB, sasvim dovoljno.

Na uređaju se, tijekom treninga, prikazuje vrijeme, brzina/tempo, otkucaji srca (posebno su označeni ako ste ušli u crvenu zonu), udaljenost, potrošene kalorije i cilj, ali možete upravljati ovim dijelom i postaviti samo parametre koji vas zanimaju. Postoje i neke naprednije opcije, poput načina vježbanja (intervali) i prikazivanje podataka o prethodnoj vježbi (ghost run – kako biste mogli pobijediti samog sebe). Postoje i razni drugi parametri koje možete pratiti, poput broja kilometra koje ste prešli u tjedan dana, pretrčanog vremena u istom vremenskom razdoblju… I treba napomenuti da se mogu mjeriti i druge aktivnosti osim trčanja, poput hodanja, bicikliranja, skijanja, planinarenja, veslanja, ali i neke statične aktivnosti, poput aerobika, yoge i slično. Uređaj može davati i informacije o gore navedenim parametrima glasovno, ali ja sam uključila samo vibracije kako bi me obavještavao o promjenama.

Što se tiče baterije, riječ je o 410 mAh litij-ionskoj bateriji koja traje do četiri sata za vrijeme treninga, osam sati u postavkama za maraton, a sat možete koristiti i kao, ne biste vjerovali, sat – koji može tako trajati desetak dana bez punjenja. Sam izgled sata može se izabrati između nekoliko ponuđenih.

Presuda?

Sve u svemu, uređaj se u posljednjih nekoliko mjeseci često našao na mom zapešću. Sviđa mi se čak i to što je relativno glomazan, jer bi manji ekran bilo teže iščitati u trku. A i nekako se osjećam ozbiljnijom trkačicom dok je uz mene. 😉

No, ono gdje mi se ovakav uređaj pokazao najkorisnijim je kod mjerenja tempa ili brzine. Dok sam trčkarala bez plana i programa, nije mi bilo bitno kako trčim – uvijek sam mislila da trčim maksimalno moguće. 🙂 No, kad se krene doista trenirati, vidi se da i nije baš tako. Ponekad bih morala propustiti trening, pa bih ga nadoknađivala u slobodno vrijeme. Trebam trčati šest puta po pet minuta s pauzom od jedne minute između tim i tim tempom? Kako ću to mjeriti uz pomoć mobitela koji mi se nalazi u džepu? Da ga nosim u ruci?

Nezgodno i nezgrapno. Sat je tu najbolje rješenje, ako imate takve potrebe.

Ako nemate, trčanje bez ikakvih uređaja također je nešto što je moguće. Ne i za mene, doduše.