Sony: Od malog dućana preko elektroničkog giganta do spašavanja od ‘utapanja’

Od malog dućana do ‘multinacionalke’

Sony je kao tvrtka s radom krenuo za vrijeme i pri kraju Drugog svjetskog rata kao mali dućan u sklopu robne kuće. Od početnih osam zaposlenika u poslijeratnom je periodu brzo rastao do međunarodnog elektroničkog konglomerata kojeg poznajemo danas i tako postao jedan od glavnih uspjeha nevjerojatne transformacije Japana – od razorenog gubitnika do svjetske ekonomske velesile u svega nekoliko desetljeća.

Danas je Sony konglomerat sa 140 tisuća zaposlenih, koji je prošle godine uprihodio nešto malo manje od 65 milijarde dolara, ali svejedno posluje s preko milijarde dolara gubitka (usporedbe radi, hrvatski BDP je u 2013. bio 58 milijarde dolara). Ali stvari se nisu naglo pogoršale u godinu ili dvije. Sony muku muči od kraja 20. stoljeća, pa je tako od 1997. na ovamo pao s 30. na 105. mjesto Fortune 500 kompanija, a pad se čini konstantan. Kako usporiti, zaustaviti i preokrenuti taj trend?

Reforme – rješenje problema ili trzaji?

Sonyjev CEO, Kaz Hirai, nakon dolaska na tu funkciju 2012. prvotno je najavio unificiranje djelatnosti pod geslom ‘One Sony’, ali izgleda da se od toga plana polako odustaje (tada je podijeljeno 10 tisuća otkaza). Prošle je godine odvojena proizvodnja Bravia televizora, a popularna marka laptopa Vaio prodana je jednom japanskom investicijskom fondu (uz neizostavne rezove od oko 5000 radnih mjesta). Prošli je mjesec Hirai pak najavio i odvajanje audio-vizualnog odjela u zasebnu jedinicu koja uza sav potencijal i tradiciju tog odjela ne predstavlja ohrabrujuće vijesti za Sony. Bez AV odjela japanski se (ne)elektronički gigant svodi na tri sektora:

• PlayStation (jedini sektor gdje Sony uvjerljivo dominira)
• Sony Entertainment (super popularan u Sjevernoj Koreji)
• Image Sensors (senzori koji se koriste u iPhoneu, ali što ostavlja Sonyjev model visoko zavisnim od Applea)

Pokušali su i sa strukturalnim reformiranjem i seljakanjem šefova odjela i iz jedne divizije u drugu krajem 2014., ali ni od tih se poteza ne naziru pozitivniji pomaci. U posljednjih nekoliko godina nisu prezali ni od prodaje svojih vrijednih nekretnina pa su tako 2013. prodali svoje sjedište u New Yorku, a kasnije i novoizgrađenu dvadesetipeterokatnicu u Tokiju. Tu istu zgradu sad iznajmljuju.

Sony – pogled u budućnost

Promjene koje je najavio Hirai nisu donijele neke pozitivne šokove, što ukazuje da su problemi vrlo vjerojatno više prisutni u samom u sustavu nego u manjim zastajanjima. Iako se nešto i pokreće, i uz Xperia mobitele koji su vrlo kvalitetni i hvaljeni, ali ipak zaostaju miljama za Samsungom i Appleom i u crvenome su, Sony je nedavno predstavio novi tablet Xperia Z4. Kvaliteta je uvijek bila na prvom mjestu za ovaj neizostavni brend, ali u današnje vrijeme treba više od toga. Fokus, pozicioniranje i agilnost vrline su koje i najveće kompanije moraju postaviti kao svoj način života.

Mislim da je Sony, kao i mnoge druge japanske kompanije, napokon shvatio da mora zaposliti mnogo više mladih, raznolikih i inovativnih ljudi i dopustiti im da razviju sav svoj potencijal i iskoristiti ih kao nadogradnju na sedam desetljeća tradicije uspjeha. Uz to preuzeti i malo više rizika, biti odlučan i zacrtati si viziju kao i neke kompanije s druge strane Pacifika. Je li sada već malo prekasno, vidjet ćemo zasigurno kroz sljedećih desetak godina, ako ne i prije.