#3PSplit: Kako započeti svoju tvrtku u četiri različite priče

No prije njih na red je došla Zdenka Lončar, pomoćnica ministra poduzetništva i obrta, koja je istaknula da je prvi korak u svemu informiranje. HAMAG-BICRO, je primjerice, pokrenuo ponovo ove godine svoje programe potpore poduzetnicima, mikrokreditiranje i različite projekte koji mogu pomoći da se lansira poslovanje, no da se do njih dođe, potrebno je uložiti vremena i truda u sakupljanje informacija, a na tom koraku velik dio populacije već odustane.

Mama zna najbolje

Na panelu su se pak predstavili oni koji nisu odustali, a njihove su priče vrlo različite.

Ilija Brajković inženjer je koji je otišao u digitaliju, posvetivši se društvenim mrežama. Uvijek je radio, bio u studentskim udrugama, bavio se nečime, a kada je krenuo u vode digitalnog oglašavanja, diplomu je pospremio u ladicu i prestao koristiti titulu inženjera, jer smatra da o njemu više govori ono što radi, nego nekoliko slova ispred imena.

Tijekom fakulteta skupljao je 20 tisuća kuna kako bi po završetku faksa mogao pokrenuti tvrtku, no to se, priznaje, djelomično zapilo po diplomi, a djelomično otišlo u loše investicije. Na kraju je u cijelu priču uskočila (a tko drugi nego) mama, koja je štedjela za svog sina i crne dane. Srećom, Akciji danas dobro ide pa je i majka dobila natrag svoju investiciju, ali cijela priča pokazuje da je potrebno imati jednu osobu koja u vas vjeruje, pa čak i ako je to vaša mama.

Ako nešto pokušaš, možeš i pogriješiti

Antonio je htio pokrenuti svoju tvrtku, no nije to htio forsirati – Locastic je osnovan bez pritiska, no unatoč tome ta odluka da se otpusti u poduzetničke vode bila je propitkivana. To je česta situacija, napomenula je Ivana Bilić, moderatorica i organizatorica konferencije – uče nas da ako nešto pokušaš možeš i pogriješiti te da je “normalan” scenarij onaj u kojem se zaposliš i ne preuzimaš rizike pokretanja vlastitog posla.

Ipak, najgore što se može dogoditi je da izgubite svoje vrijeme, istaknuo je Antonio.

Biti poduzetnik je izbor karijere, dodao je Ilija, kao i biti bankar i sjediti u uredu ili bilo koji drugi izbor, ni bolji ni lošiji.

Robert Bilić također se odvojio od svoje struke, zračnog prometa, i odlučio se baciti u franšize. Možda ga znate kao prvog franšizera McDonald’sa, a prije no što je mogao otvoriti franšizu u Zagrebu, prošao je desetomjesečni trening, a on je uključivao i čišćenje zahoda i skupljanje smeća, u noćnoj smjeni.

Nakon nekog vremena, McDonald’s je promijenio svoju politiku i uzeo sve restorane pod svoju kontrolu, a potom franšizu u Hrvatskoj prodao Gavriloviću. Bilić ipak ne žali zbog toga – to iskustvo uvelo ga je u svijet franšiza, čime se uspješno bavi i danas.

Ostati imun na neugodne situacije

Priču Ivana Jelušića mogli ste već pročitati na Netokraciji, a kratka verzija je da je rješavao vlastiti problem – i to problem previše kabela, zahvaljujući kojem sad u:plug razvija svoju naprednu USB utičnicu.

Nedavno je objavljeno kako je u:plug dobio investiciju od 100 tisuća dolara, a može se pohvaliti i velikim brojem prednarudžbi, no nije sve teklo glatko – osim što je bilo potrebno puno truda, naletjeli su i na nekoliko neugodnih situacija. Tako su neki mainstream mediji na samom početku “napuhali” priču o u:plugu, što je rezultiralo neugodnim reakcijama.

Napisali su otprilike da sam genijalac iz Osijeka koji će promijeniti svijet, a ja sam napravio utičnicu s nekim punjačem. Bio je izazov ostati imun na te stvari, a da sam pročitao komentare do kraja, možda bih odustao.

Srećom nije odustao, a iako ćete se s ovakvim situacijama susresti, to vas ne bi trebalo obeshrabriti, zaključio je Antonio.

#speeddateconsulting

Hrabri su bili i sudionici speed date consultinga koji su predavačima konferencije izložili svoje ideje – bili su podijeljeni u tri skupine, prema poslovnom modelu, a svatko od njih imao je 5 minuta da raspravi s mentorima neki problem i dobije povratnu informaciju o svom projektu.

Petra Protić, studentica ekonomskog fakulteta na #speeddateconsulting je došla validirati svoju ideju o OPG-u u kojem bi iskoristila domaće proizvode s Korčule kao jestive suvenire – džemove:

Mi tek krećemo i fali nam sto informacija, htjeli smo vidjeti hoćemo li saznati nešto i provjeriti što oni s iskustvom misle o našoj ideji, ima li smisla.

Bio je ovo pilot projekt i novitet na ovoj konferencije, a dobio na njega se prijavilo petnaestak projekata koji su htjeli povratnu informaciju o svojim idejama, a nadamo se da ćemo vidjeti kako se dio njih s vremenom i realizirao.