Kako sam se ‘ni kriva ni dužna’ našla u međunarodnom startupu – i što sam naučila?

Kad sam u proljeće 2014. odlučila postati freelancer – nakon 10 godina iskustva kao online novinarka i urednica te s par certifikata i nešto iskustva u internet marketingu – nije mi na kraj pameti bilo da će mi jedan od prvih klijenata biti startup! I to međunarodni, koji posluje u četiri države i koji je baš mene izabrao kako bismo ga zajedno uspješno doveli na hrvatsko tržište.

AutoHop je platforma koja povezuje vozače sa slobodnim mjestima u autu i one koji traže prijevoz na istoj relaciji kako bi podijelili troškove putovanja, uštedjeli vrijeme, napravili nešto pozitivno za okoliš te, uza sve to, doživjeli jedno novo iskustvo.

AutoHop bi trebao biti korak naprijed u odnosu na grupe na društvenim mrežama kojima su se dosad spajali vozači i putnici jer je pregledniji, jednostavniji za korištenje i pretraživanje, a donosi i sustav međusobnog ocjenjivanja korisnika pa je lakše znati s kime ćete se točno voziti i koliko je to ugodno iskustvo. Pokrenut je 2012. u Mađarskoj, početkom 2014. proširio se na Rumunjsku, a od ljeta 2014. prisutan je u Srbiji i Hrvatskoj.

Kad me prijatelji i kolege pitaju što točno ja radim za Autohop, odgovaram – sve što treba! Da parafraziram Luja XIV..: Autohop u Hrvatskoj, to sam ja! Naravno, u mnogo stvari ne moram izmišljati toplu vodu nego samo prilagoditi prakse i kampanje koje su se već pokazale uspješnima u Mađarskoj i Rumunjskoj, ali ja sam tu za sve za što je bitno poznavati specifičnosti hrvatskog tržišta.

Iako imam i drugih klijenata i, naravno, niti jednog neću proglasiti najdražim, priznajem da rad za startup ima svoje posebnosti i da me iznimno veseli. Evo mojih, vrlo osobnih, dojmova, o tome kako je raditi za startup:

1. Trebaš vjerovati u proizvod

Jedan od mojih prvih zadataka za Autohop je bio da – podijelim vožnju, odnosno doživim to iskustvo. Posao u startupu nije nešto što se može odrađivati bez puno entuzijazma samo da bi se na kraju mjeseca dobila plaća, zato je važno vjerovati da proizvod za koji radiš ima smisla. Zabušavanja nema jer nema još xy zaposlenika koji te mogu pokriti, a ako ne ostvarimo ciljeve možda ćemo svi skupa jednostavno morati zatvoriti butigu.

2. Ne smiješ imati veliki ego

Kako su timovi mali, svatko radi po nekoliko poslova. Ponavljam, moj opis posla je – sve što treba.

Zato startup nije za nekoga tko misli da je prekvalificiran da bi radio određene poslove, primjerice da je ispod njegove razine raditi podršku korisnicima. Dok se ne skupi dovoljno korisnika da bi imalo smisla angažirati osobu kojoj će opis posla biti samo korisnička podrška, netko “prekvalificiran” mora odgovarati na te upite i mora mu to biti važno.

Čak i osnivačima i CEO-ovima je uobičajeno da u istom danu s potencijalnim ulagačima pregovaraju o milijunima i peru šalice u uredu.

3. Konstantno učenje

Spremnost na učenje je česta fraza u oglasima za posao, ali spremnost na učenje u startupu nije dovoljna. Ne treba biti spreman na učenje, treba jednostavno stalno učiti.

Ne samo zato što se često događa da moram obaviti neki posao s kojim dotad prije nisam imala iskustva, nego je i sam razvoj startupa često učenje na pokušajima i pogreškama.

Također, ako radite za startup, imate velike šanse da ćete svaki dan surađivati s onima koji vode posao. Ne znam kad bih inače dobila priliku toliko izbliza vidjeti razvoj i strategiju neke tvrtke, prava je šteta ne upiti bar dio znanja!

4. Majstor svih zanata

Napisala sam već – timovi su minimalni i svatko radi nekoliko poslova, zato treba biti majstor svih zanata, odnosno tip osobe koja se ne drži jedne struke ‘kao pijan plota’, netko tko se ne boji izazova i netko tko zazire od toga da napravi išta što mu nije u opisu posla. Startupu treba netko tko se ne boji izaći svoje udobne zone.

5. Opušteno je

Iako opuštena atmosfera nije rezervirana samo za startupove, u njima je gotovo pa pravilo. Naravno, nema tituliranja, do nikoga se ne treba probijati kroz tajnice ili najavljivati sastanke tjednima unaprijed, odijevanje je neformalno i imate velike šanse da ćete s direktorom piti piće poslije posla.

Zapravo, tek sad shvaćam zašto sam se ja uklopila, iako po godinama odskačem od prosjeka startup svijeta i uvjerljivo sam najstariji član Autohopovog međunarodnog tima. Mislim da me odalo to što sam u srednjim tridesetima promijenila karijeru, slobodno vrijeme trošila na edukaciju, a u CV-u imam i kratko, ali vrlo korisno, iskustvo kao SEO/SEM specijalist što znači da se ne ustručavam okušati se u novom i ne potpuno poznatom.