Kodiraj za Hrvatsku i GONG poručuju Saboru: Počnite objavljivati podatke u JSON-u i XML-u!

U kampanji otvaranja zakonodavstva sudjeluje 107 organizacija civilnog društva diljem svijeta kako bi pomogli parlamentima da prigrle nove tehnologije prilikom objavljivanja informacija o svom radu. Javno pismo kreirano u koordinaciji s Globalnim tjednom otvorenosti zakonodavstva poziva nacionalna predstavnička tijela da otvore parlamentarne i zakonodavne podatke tako da proaktivno objavljuju informacije u otvorenim i strukturiranim oblicima te da ih stave na dostupnost građanima bez naplate. Ti principi su sadržani u Deklaraciji o parlamentarnoj otvorenosti kao poziv parlamentima za veću predanost u otvorenosti.

Kako danas do podataka na sabor.hr?

No, što bi to konkretno značilo u praksi? Primjerice, iako Hrvatski sabor objavljuje tekstove zakona, moglo bi se poraditi na mnogim stvarima – prvenstveno, podatke koji se objavljuju nije nimalo jednostavno pronaći, a ni ne slijede se smjernice za otvorenost podataka. Pogledajte samo sve zapisnike plenarnih sjednica, koji se nalaze isključivo u PDF obliku. Ako putem infodok.sabor.hr napravite pretragu po zadanim parametrima, dobivena informacija u HTML-u izgleda ovako:

Da, bunili smo se zbog korisničkog sučelja stranice gov.hr, ali pretraživanje akata putem saborske stranice nije nimalo jednostavno, a ni rezultat nije najsretniji. Zanimljivo je što je naveden broj glasova, ovisno o tome je li zastupnik glasao za, protiv ili bio suzdržan, ali je nemoguće doznati tko je glasao i na koji način. Postavlja se i pitanje što je sa sustavom brojanja glasova, najavljenom još 2003. (što je, zapravo, bila dorada sustava iz 1996.), čija je izrada tada koštala 304.828 eura.

Informacije su tu, ali…

Declaration on Parlimentary Openess potiče na kulturu otvorenosti, u sklopu koje parlamenti moraju osigurati mjere za uključenost građana i slobodno civilno društvo te omogućiti efektivno praćenje rada parlamenta. Parlament bi trebao usvojiti pravila koja omogućuju proaktivne objave informacija te ih periodički pregledati kako bi se praksa poboljšala. Također, infromacije bi trebale biti dostupne putem interneta u otvorenim i strukturiranim formatima, koji omogućuju građanima analizu i korištenje podataka – informacije se trebaju moći lako pretražiti, preuzeti i istražiti, a ujedno se treba garantirati i privatnost onih koji podatke preuzimaju.

Kako upozorava Kodiraj za Hrvatsku, situacija je trenutno ovakva:

• Sabor NE razmatra periodično trenutnu politiku objave parlamentarnih informacija – u svrhu poboljšanja trenutne prakse;
• NE olakšava pristup parlamentarnim informacijama (jako je teško doći do određenih informacija kroz različite podportale za pretragu i sl.);
• NE objavljuje podatke u otvorenim i strukturiranim formatima (uz PDF i DOC to uključuje strukturirane formate: CSV, JSON i sl.);
• NE olakšava analizu objavljenih podataka i njihovo ponovno korištenje;
• NE povezuje podatke međusobno (ako se poziva na drugi dokument, on nije povezan);
• NE omogućuje preuzimanje svih objava u paketu (npr. svi dokumenti u 2014. godini ili periodično itd.);
• NE koristi besplatne formate (DOC umjesto ODT);
• NE koristi besplatne programe otvorenog koda.

Kako stoji u pismu upućenom Saboru, javni pristup podacima zakonodavstva postaje važan dio u donošenju zakona u 21. stoljeću diljem svijeta, a parlamentarne organizacije za nadzor često razvijaju softver koji olakšava biračima da jednostavnije stupe u kontakt sa svojim predstavnicima (i obrnuto). Građani bi trebali moći vidjeti tko je od njihovih zastupnika kada bio na dužnosti te tko je podržao (ili nije) određeni zakon. Da bi mogli dobiti takve podatke, potrebno je koristiti moderniju tehnologiju, proaktivno objavljivati na web stranici te omogućiti tehnološki (API za preuzimanje podataka).

Saborska stranica trenutno ne omogućuje preuzimanje podataka u paketu, u otvorenim strukturiranim formatima (CSV, JSON) i nema API pristup, te zato inicijative u dopisu naglašavaju:

Organizacije civilnog društva često moraju raditi neumorno kako bi oslobodili informacije, često kroz ‘scraping’ (izraz koji se koristi u računalnom programiranju koji opisuje čin vađenja željene informacije s web stranice), ali i kroz individualne slobode zahtjeva za informacijama, obradu papirnih dokumenata ili drugih dugotrajnih metoda.

Često najzanimljivije, informativne ili inovativne primjene vladinih podataka zahtijevaju korištenje računala za traženje, sortiranje ili pretvaranje u nove oblike koji omogućuju usporedbe i analize. Dok su formati poput HTML i PDF lako dostupni ljudima, oni su teško obradivi na računalima. Pružanje podataka u strukturiranim formatima, kao što su JSON i XML, dodaju značajnu jednostavnost pristupa i omogućuju naprednije analize, pogotovo velikih količina podataka.

Što bi trebalo napraviti?

Prvenstveno bi, uz ne mnogo dodatnog troška, trebalo nadograditi postojeći sustav sučeljem koje će omogućavati dohvaćanje željenih podataka u određenom periodu. Tim bi se korakom ojačala transparentnost i omogućilo proaktivno dijeljenje podataka. To bi imalo i direktan utjecaj na nevladine organizacije, koje bi lakše mogle ulaziti u interakciju s izabranim dužnosnicima, lakše razumijevati zakon i zakonske radnje te način na koji one utječu na živote svih sugrađana.

Inicijative napominju da ne bi bilo zgorega i demonstrirati da novac uložen prije 11 godina na sustav glasanja nije uzaludno bačen na način da se pokaže u kojim se prilikama koristio te koje je podatke skupio. Ako se stari sustav nije koristio, ima li opravdanosti za kupovinu novoga i koja je garancija da novac neće biti ponovno uzaludno potrošen – pitaju se članovi inicijative Kodiraj za Hrvatsku. Čini se da bismo to trebali uskoro doznati, jer je sustav ovoga mjeseca trebao početi s radom, stoga bi se trebalo znati tko točno glasuje za, tko protiv, a tko se suzdržava. No, hoće li te informacije biti dostupne i putem saborske web stranice te u kojem obliku, tek ćemo vidjeti.