Tomislav Car
17. 06. 2013.
Kako smo razvijali Infinum, tako smo razvijali i interne procese i načine na koje funkcioniramo. Selekcija i zapošljavanje novih ljudi je jedno područje gdje stalno nešto mijenjamo, usavršavamo, testiramo i tražimo najbolje rješenje.
Napomena: Tomislav Car je direktor tvrtke Infinum, koja se bavi dizajnom i developmentom mobilnih i web aplikacija. Ovaj tekst prenesen je i na njegovoj osobnoj stranici.
Kako smo razvijali Infinum, tako smo razvijali i interne procese i načine na koje funkcioniramo. Selekcija i zapošljavanje novih ljudi je jedno područje gdje stalno nešto mijenjamo, usavršavamo, testiramo i tražimo najbolje rješenje.
Zapošljavanje je, recimo, turbo zahtjevan problem. S jedne strane, mora se uložiti puno vlastite energije u to. Infinum nema odjel ljudskih resursa, tako da menadžment mora trošiti svoje vrijeme, a vrijeme je najograničeniji resurs. S druge strane, odgovorno tvrdim da je zapošljavanje najvažnija stvar u kompaniji, tako da se definitivno isplati investirati u taj dio.
Ovih dana, kao rezultat između ostalog i Dana otvorenih vrata koji smo održali prošli mjesec, poprilično radimo raznorazna testiranja pa sam mislio da je korisno da se malo piše o tome.
Dosadašnji proces zapošljavanja
Do sada smo zapošljavali ljude na raznorazne načine. Tako smo, recimo, znali zaposliti nekoga na preporuku, što je najbolja moguća situacija. Nekad smo znali tražiti ljude da riješe neki zadatak nakon inicijalnog intervjua, a na nekoliko natječaja tražili smo kandidate da unaprijed riješe neki zadatak kako bi se kvalificirali za posao (što je izazvalo i dosta miješane reakcije javnosti).
Trenutni proces selekcije u Infinumu izgleda vrlo slično kao što je to bilo na FER-u dok smo mi (FER1 generacija) studirali. Dakle, postoje – pismeni i usmeni ispit. Da, dobro ste pročitali – pismeni i usmeni, međutim nije to tako strašno. Evo kako bi to otprilike izgledalo…
Pismeni ispit
Na pismenom se ispitu rješavaju zadaci iz područja koja su nama zanimljiva. Ovisno za koju poziciju vas “gađamo”, dobivate ispit s određenim setom pitanja. Taj ispit se nakon toga ocjenjuje i, u ovisnosti koliko ste osvojili bodova na pismenom, zovemo vas na usmeni ispit. Ispiti koje smo do sada davali nosili su 30 bodova, a na usmeni dio smo zvali ljude koji su ostvarili oko 22 ili više bodova.
Ispitna pitanja nose 0-3 boda (pitanja koje nose nula bodova u principu ne utječu na rezultat, nego su više informativna za nas, a primjer je: “Koja vam je najdraža smartphone aplikacija?”).
U početku se ispit pisao 45 minuta, ali već nakon što su nam 2-3 kandidata bila na testiranju, shvatili smo da se jednostavno ne stigne riješiti u tom vremenu, pa smo produžili na 60 minuta. Ispite smo složili na hrvatskom jeziku, jer trenutno intervjuiramo kandidate u uredu u Zagrebu, iako razmatramo da to napravimo na engleskom, kako bismo imali univerzalno rješenje za bilo koju zemlju gdje je Infinum prisutan.
Za testiranje i selekciju novih kandidata smo napisali vlastitu web aplikaciju u Ruby on Railsu koju potom evoluiramo, ovisno o tome kako nam se proces mijenja. Ako se pokaže dobrom i korisnom, potencijalno je planiramo ponuditi i drugim kompanijama.
Usmeni ispit
Ako ste “prošli” pismeni, onda vas zovemo na usmeni dio. Usmeni ispit je onaj dio gdje vas pozovemo kod nas u ured na razgovor.
Na tom razgovoru pričamo o više stvari – provjeravamo koliko zbilja znate (pismeni test pokazuje samo dio toga, a i mogli ste ga prepisati), kakvo vam je radno iskustvo, što biste voljeli raditi, što vas motivira itd. U principu želimo, uz potvrdu vašeg znanja, dobiti filing da biste se mogli uklopiti kod nas. Pitamo vas svakakva pitanja, od toga onih standardnih kao što su gdje se vidite za 5 godina, zašto biste radili baš u Infinumu, pa do toga kakvu glazbu volite.
Ako smo nakon intervjua pomalo ambivalentni, onda vam damo još neki zadatak da ga kod kuće riješite kroz dan-dva da vidimo kako će to ispasti.
Kako dalje?
Za sada nam se ovaj princip selekcije pokazao prilično uspješnim. Nekoliko ideja za budući razvoj ovog selekcijskog procesa koje postoje su:
- Automatizirano ispravljanje ispita – trenutno pitanja koja dajemo su opisna, što nam je odlično jer možemo ocijeniti ekspresivnost kandidata. Problem kod takvih pitanja je što zahtijevaju od nas napor da sve ispite ispravimo (ahh, konačno razumijem one asistente na faksu). Ako uvedemo automatizirano ispravljanje ispita, to će vjerojatno značiti uvođenje pitanja na zaokruživanje ili nadopunjavanje koja su također lakša ispitanicima za pogađati, tako da tu moramo smisliti nešto dobro.
- Automatska verifikacija točnosti programskog koda – na pismenom ispitu za Infinum morate nešto i konkretno isprogramirati. Planiramo uvesti automatsku provjeru tog koda (dakle, da se iskompajla/interpretira).
- Zaštita od prepisivanja – skužili smo da su ljudi počeli bijesno prepisivati. Ako u ponedjeljak započnemo testiranje, i svima dijelimo isti ili sličan test, ovi što dođu u četvrtak već sve znaju. Nisam baš nešto zaprepašten time, i mi na FER-u smo se naprepisivali svega i svačega, pogotovo na pismenim ispitima. U budućnosti planiramo uvesti mehanizme koji to jednostavno sprječavaju (možda dinamički zadaci ili nešto slično).
Zapošljavanje nikad nije lagano, treba se u što kraćem vremenu procijeniti i odabrati što bolje ljude, i kao što moj kolega Špoler obično kaže – sve je to, u biti, “educated guess”. Ali, ako ništa drugo, u svakom slučaju je zanimljivo i dinamično.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Filip Radelic
17. 06. 2013. u 2:47 pm
Kad ce se vidjet neki rezultat tog zaposljavanja “najboljih” developera?
Deni
17. 06. 2013. u 3:26 pm
🙂
Tomislav Car
17. 06. 2013. u 4:27 pm
Nisam shvatio pitanje.
Ako se pita kad će se vidjeti rezultati zapošljavanja – zapošljavamo stalno nove ljude, tako da se stalno vide rezultati zapošljavanja u Infinumu.
Ako se pita da li su naši developeri zbilja “najbolji”, kako naslov ovog članka kaže (naslov koji je urednik odabrao, na mom sajtu nisam iskoristio tu konstrukciju, ali nije da je nešto bitno..) – Infinum stalno raste po svim relevantnim parametrima za jednu kompaniju. To je sigurno zbog dobrih i vrijednih ljudi koji tu rade.
Deni
17. 06. 2013. u 4:43 pm
Ono sto je Filip vjerojatno mislio, kao se vasi uratci sa ‘najboljim’ developerima razlikuju od tisuca drugih kod konkurenata.
Tomislav Car
17. 06. 2013. u 8:29 pm
Nemam pojma tko su “tisuće drugih” da bi sad išao neke usporedbe raditi. Naši klijenti su uglavnom zadovoljni i njihovi korisnici su uglavnom zadovoljni, a to nam je najvažnije.
Deni
18. 06. 2013. u 12:10 am
Pa i ja sm zadovoljan uslugom svoje pekarne, iako nemaju najbolje ‘developere’ tj pekare. Ljudi naprosto odradjuju svoj posao ako me razumijes. Zato bi termin ‘najbolji’ trebalo koristiti selektivnije
Tomislav Car
18. 06. 2013. u 12:49 am
(odgovor pišem tu jer mi ne da wordpress komentiranje dalje u dubinu)
Google i Facebook mogu za sebe pričati da zapošljavaju najbolje, i to je ok, ali kad Infinum to kaže, onda bi trebali paziti što pričamo.
Za mene su ljudi s kojima radim najbolji – ne samo po znanju, nego i kao osobe, kolege i prijatelji.
Hvala na sugestiji i komentarima, ali mislim da ću termin koristiti kako i gdje želim.
Emanuel Blagonić
18. 06. 2013. u 9:56 am
Deni, mislim da se termin “najbolji” ne mora nužno koristiti za označavanje developera koji će onda kreirati ne znam kakve proizvode. Najbolji znači da će taj developer neku stvar napraviti brže, da će biti manje bugova, da će biti produktvniji, sretniji, zadovoljniji…
Slažem se s Tomislavom kada kaže da su njihovi klijenti zadovoljni, a vjerujem da on zna što njemu znači imati “najbolje ljude”. (vrlo vjerojatno puno manje nerviranja) 🙂
Tomislav Car
18. 06. 2013. u 10:12 am
Emanuel što ja mislim puno bolje od mene 🙂
Tomislav Car
18. 06. 2013. u 10:12 am
Emanuel je napisao što ja mislim puno bolje od mene 🙂
Ratko
18. 06. 2013. u 9:18 am
Nikad, sudeci po appsima, jos ih nisu nasli.
Dario
17. 06. 2013. u 9:14 pm
Dobra metoda!
Tko vam paše uzmete ga , tko ne ..u startu otpadne.
Josh
17. 06. 2013. u 10:29 pm
“Nisam baš nešto zaprepašten time, i mi na FER-u smo se naprepisivali svega i svačega, pogotovo na pismenim ispitima. ”
Nije za pohvaliti se bas. Vi ste se ovdje upravo javno pohvalili da ste varali i na prevaru dobili diplome?! Divno… i onda druge procjenjujete i “hvatate”. 😀
Tomislav Car
17. 06. 2013. u 11:25 pm
Da, prepisali smo nekad nesto na faksu, i da, sad druge ocjenjujemo 🙂
Dino Ravnić
18. 06. 2013. u 12:19 am
Vezano za “kako dalje”. Bacite oko na http://codility.com/ (ima vjerojatno i drugih sličnih servisa)
Tomislav Car
18. 06. 2013. u 12:33 am
Hvala Dino, upravo nesto na tragu toga smo mislili. Iako vjerujem da cemo izrolati nesto svoje da nam bude dio procesa, a ne koristiti nesto gotovo, cini mi se kao super slucaj za pogledati…
Emanuel Blagonić
18. 06. 2013. u 9:58 am
Tomislave, ne znam kakvi su vaši zadaci (ono što sam vidio kod vas i ostalih firmi koji su tražili developere pa i dizajnere je ok), ali je činjenica da se sve to može fejkati. Ti možeš na takvim zadacima dobiti nekog mahera koji se u stvarnom okruženju pokaže kao promašen slučaj, a možeš time i zaribati nekoga tko možda u tom trenutku ne zna dovoljno ali zato uči brže od svih ostalih.
Zadaci jesu ok kao jedan filter, ali mislim da je razgovor s ljudima ipak najvažniji.
Dobar tekst inače.
Tomislav Car
18. 06. 2013. u 10:11 am
Da, ali zato imamo pismeni dio gdje postoji neki minimum znanja koji moraš proći (koji služi kao filter), a u biti usmeni dio (intervju) je glavni dio. Tako je bilo i na FER-u dok sam ja studirao, i baš mi se sviđa taj princip.
Da ćemo tako propustiti nekoga – sigurno hoćemo, ali to je rizik na koji sam spreman.
Thx.
Deni
18. 06. 2013. u 12:07 pm
Nisam se mislio više uključivati ali zašto toliko mistificirati kodiranje. Kodiranje je posao kao i svaki drugi. Kada traže pilote ili neurokirurge ne mistificiraju profesiju nego traže ljude koji će odraditi posao, ili neće. Ni više ni manje
Imaš projekat i trebaš ljude da to odrade. Ne vjerujem u te mistične priče, zadovoljstva itd. To mi miriši na fake PR. Ruku na srce ne mogu ljudi bit zadovoljni jer već u startu nemaju uvjete ni plaću kao u Google npr. niti rade tako atraktivne šprojekte itd itd. Spustimo se na zemlju i primimo se posla bez puno priče. Zasad se ne vidi puno od te priče
Nenad
18. 06. 2013. u 1:29 pm
Činiš mi se Deni kao netko frustriran što nije upao u neku firmu, ili nisi dovoljno dobar ili si dijete koji upisuje srednju školu. Zašto ljudi nebi pričali o uvjetima, okruženju, plaćama i sl. stvarima. To što ti nisi dio toga je tvoja stvar, a ne stvar Tomislava, Emanuela, Ivana, Ante, Pere ili nekog 55.. Znači spusti se na zemlju uvidi svoje ne znanje poradi na njemu i opleti ponovo na natječajima, a ako misliš da si stvarno toliko dobar pa te ove priče nerviraju postoje dva riješenja:
1. Nemoj čitati takve članke
2. Otvori svoju tvrtku pa zapošljavaj ti i budi najbolji i pokaži rezultate.
Negativan stav nikome ne koristi.
Baš sam jučer bio na kavi sa jednim prijateljem i zaključili smo da se i ja i on bojimo ulaziti u velike projekte jer na našem području nemamo koga zaposliti. Btw. radi se o središnjoj Slavoniji(Našice, Požega, Orahovica) i sl.
Dario
18. 06. 2013. u 2:05 pm
Nenade, dobro si rekao.
Ali trebaš znati da i poslodavaca ima frustriranih, pa spominju extra uvijete a kad uletiš u tim … osjećaš se kao rob a ne kao dio tima jer se samo gleda ono sto nisi uradio a kao mogao si i sl…. a ono sto si radio nema pohvale,…. barem da ima pohvala. I uvijek se gleda sa onim,… hej mali spusti se na zemlju zamjenjiv si!
Zato ponekad je bolje reći plata tolika , raditi toliko i to je to.
Ja više ne vjerujem u neku opuštenu radnu atmosferu,…to je izumrlo.
Filip Radelic
18. 06. 2013. u 4:37 pm
Ne bih slozio, vjerujem da je u Infinumu stvarno opustena atmosfera.
Deni
18. 06. 2013. u 11:54 pm
Nenade, frustriran sam našim dugogodišnjim kolektivnim neuspjehom, koji se nažalost nastavlja i ovakvim nerazumijevanjem srži i stavovima kao tvoji. Koji sa starim neuspješnim metodama vjeruju da će ovaj put promijeniti ishod, zaboravljajući na pravilo.
Od 60 zemalja Hrvatska je 58. po konkurentnosti. Ali mi i dalje pričamo o ‘najboljima’. Pa pričajmo onda, da nam prođe vrijeme 😉
P.S. u stvari uopće nisam frustriran, sem kada čitam ovakve stvari
Nikola Plejić
18. 06. 2013. u 3:53 pm
Neurokirurge bismo možda trebali mistificirati, ta profesija je scary shit.
Ne znam puno o zapošljavanju u tim strukama, ali mi se čini da smo formalno obrazovanje što se pilota i kirurga tiče doveli do tog stupnja gdje možemo reći da je netko tko je prošao propisanu edukaciju dovoljno dobar da može raditi taj posao. Nažalost, formalno obrazovanje kod programera pati od nekoliko problema:
1) postoje ljudi koji to rade dovoljno dobro, a nemaju završen fakultet;
2) fakulteti koji postoje nisu dovoljno dobri da bi garantirali određen stupanj kvalitete kao u medicini ili avijaciji;
3) struka je u prosjeku dovoljno “opuštena” da nitko neće poginuti ako eksperimentiraš pri zapošljavanju imajući #1 i #2 na umu.
Dakle, zapošljavanje je po definiciji problematično. Baš zato velike tvrtke stalno tweakaju svoje procese jer postoji puno prostora za poboljšanje procesa. Nema tu puno mistifikacije i mislim da je super da ljudi pričaju o tome jer u razvoju softvera to očito nije riješen problem.
cain
19. 06. 2013. u 12:21 am
Koliko mladih ljudi se zapravo želi baviti razvojem softwera/programiranjem u hrvatskoj? Dok sam ja studirao od pocetku su ljudi imali odbojan stav prema bilo kakvoj vrsti programiranja, 95% studenata je jasno dalo do znanja da se ne zeli baviti nicim sto ima veze s tim i to od prvog dana.
Za onih ostalih 5% usljedile su godine rada najčešće kompletno van fakultetskih obveza da bi stekli zeljeno znanje.
Zato ima malo kvalitetnog kadra i zato struka i je mistificirana jer realno ima jako malo ljudi koji su svoje znanje na tom podrucju doveli na odredeni nivo. U hrvatskoj ne bi mogao imati firmu sa 300 developera(ne racunam drzavne parazite) jer ne bi mogao naci tih 300 developera.
Realno vecina IT firmi hrvatskoj je sto se tice razvoja softvera u 90-tima i tu svaka cast ekipi iz infinuma jer su podigli ljestvicu na jedan veci nivo iako su i oni vjerojatno daleko od ideala.
I btw ne svida mi se njihova filozofija “zaposljavamo samo ferovce” jer znam koliko je nebitno.
Toni
19. 06. 2013. u 9:10 pm
Mislim da se pod najboljim smatra da osoba ne samo da odradjuje zadano, vec lako moze raditi nove projekte koji nisu bili predvidjeni. Raznovrsnost, sklonost ucenju, razumijevanje programiranje kao takvog, a ne samo stancanja WinForma koda za placu je ono sto Tomislav vjerojatno smatra pod “najboljim”. Mnogo ljudi zna nesto programirat i vjerojatno ce odraditi posao, ali koliko njih objesi tipkovnicu o klin u 17:00 ili nema volje prilagoditi se novim procesima, paradigmama i tehnologijama.
param.param
24. 09. 2015. u 12:44 am
Dečki izvrsni ste vidim neki nalaze mjesta za kritiku donekle se i slažem sa kritikama o klanovima posebno onima sa FER-a (sklonost klanovima je iskonska čovjekova mana) no mislim da je ipak bitnija šira slika a to jest da Infinum okuplja mlade ljude koji promoviraju umjetnost programiranja