Žarko Ptiček na Tvitomaniji: Sve što radite na internetu ima pravne posljedice u offline svijetu!

Žarko Ptiček, odvjetnik iz Srbije koji se bavi IT pravom, na Tvitomaniji je podijelio svoje ideje o pravnim posljedicama tvitanja. Ptiček je na Twitteru poznat kao @ptiki i imao je prilike vidjeti stvarne slučajeve iz Srbije u kojima su ljudi zbog svojih tvitova imali problema (s policijom ili čak i sa sudom).

Kako odrediti nadležnost prava na internetu?

U određivanju nadležnosti (jurisdikcije) prava Ptiček navodi da se može promatrati nekoliko aspekata:

• domicilno pravo
• pravo prema mjestu na kojem se nalazimo
• pravo prema mjestu isporuke
• pravo prema mjestu izvršenja obaveza
• pravo prema mjestu namjene

Pravo prema mjestu namjene na internetu znači da se gleda jezik na kojem je nešto napisano. Ako ste pisali na hrvatskom jeziku, onda je očito da je mjesto namjene vašeg teksta Hrvatska, a ne Kina. Pišete li na engleskom jeziku, situacija nije tako jasna pa će se primjeniti jedan od ovih ostalih aspekata.

Odakle vama uopće pravo da tvitate?, pitao je Ptiček sudionike konferencije koje je takvo pitanje zbunilo. Svima je sasvim normalno da imamo pravo tvitati i javno se izražavati, no koji nam točno zakoni to pravo daju?

Pravo na tvitanje

Ustavi svih država u regiji osiguravaju svojim državljanima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli. U Hrvatskoj Ustav  to čini člankom 38. u kojem piše:

Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

Zabranjuje se cenzura.

Twitter je u ovom slučaju “drugo sredstvo priopćavanja” i ova ustavna odredba pokriva i nas tviteraše. Iznad Ustava po snazi nalaze se međunarodni ugovori poput Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 10.) i Opća deklaracija o ljudskim pravima (članak 19.), za koji Ptiček kaže da je postulat na kojem se baziraju sve današnje društvene mreže.

Možemo li sklopiti pravno važeći ugovor preko Twittera?

Ptiček je objasnio da su bitne strane ugovora predmet i cijena. Uz to, važno je da su se strane u ugovoru sporazumjele i da postoji suglasnost volja (npr. ako se netko šalio da želi prodati svoj laptop za 100 kuna, a druga osoba je na to pristala, nisu se dobro sporazumjeli). Izuzimajući ono za što zakon propisuje posebnu formu ugovaranja ili još neke bitne strane ugovora (npr. rok u ugovoru o najmu), moguće je Twitterom sklopiti i ugovore!

Zašto možemo stupiti u ugovor i na internetu? Pravo europskih zemalja bazirano je na pravnoj stečevini rimskog prava, gdje su se kao forme za sklapanje ugovora tražili ad solemnitatem i ad probationem. Prva je bila tu za zaključenje ugovora, a druga za dokazivanje postojanja ugovora. Od dokazne forme kasnije se odustalo, jer je suvišna i ugovor se može dokazati samim svojim sklapanjem. Ptiček je napomenuo da bi on spremio screenshot kao dokaz! 😉

Stupanjem u ugovoreni odnos, ugovorne strane same pišu uvjete svog ugovora koji onda uživa i zaštitu pred sudom. Jednako kao što možemo sklopiti usmeni ugovor, moguće je sklopiti ugovor i u pisanoj formi na Twitteru. Želite li, dakle, prodati svoj laptop za 6000 kuna i to postate u tvitu, čim netko na to pristane, vi ste de facto sklopili ugovor!

U slučaju da vam se više ljudi javilo na tu ponudu, vrijedi pravilo iz rimskog prava Prior tempore, potior iure, tj. Prvi u vremenu, preči u pravu. Ugovor ste, dakle, sklopili s prvom osobom koja se javila i ne možete odlučiti prodati laptop nekome tko se javio četvrti (jer ga poznajete, pa vam je draži ili slično).

Intelektualno vlasništvo tvitova: Smiju li novinari citirati poznate s Twittera?

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u 2. i 3. članku definira autorsko pravo i uvjet pod kojim se autorsko djelo smatra objavljenim:

Članak 2.

(1) Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo.

Članak 3.

(1) Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se objavljenim ako je učinjeno pristupačnim javnosti uz pristanak nositelja prava.

Vaši su tvitovi vaše autorsko djelo i za zaštitu tog djela nije potrebna nikakva registracija. Registracije su potrebne za patente, žigove i intelektualni dizajn, ali ne za djela iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja. Prava vam pripadaju samim stvaranjem tog tvita ili posta na Facebooku, slike na Instagramu, pjesme na SoundCloudu i slično.

Autor nad svojim autorskim djelom, ističe Ptiček, uživa dva prava:

1. Moralno pravo
2. Imovinsko pravo

Nitko se ne može odreći svojih moralnih prava, tj. prava da se autori prizna autorstvo i navede njegovo ime. Situacija je drugačija u pravu autora da drugi objavljuju naše djelo. Na Twitteru i Facebooku tih smo se prava odrekli samim pristupanjem tim društvenim mrežama, jer one imaju retweet i share. Ne možete nikome zabraniti da ritvita vaš tvit, ali možete tražiti da vas se uvijek potpiše kad vas se citira.

Ovo je posebno važno za poznate osobe, koje su se na Tvitomaniji požalile da novinari uzimaju njihove tvitove i koriste ih kao izjave u svojim člancima. Novinari (i svi drugi) imaju pravo na to, jer su te zvijezde same odlučile objaviti svoje izjave i time su ih učinile dostupnima svima s pristupom na internet!

Primjeri iz Srbije: Kaznena odgovornost na Twitteru

Ptiček je istaknuo da se na internetu mogu napraviti i kaznena djela za koja možemo biti odgovorni pred zakonom. Očiti su primjeri uvreda i kleveta, a upravo se to dogodilo u slučaju Maje Uzela i “gay lobija”. Uzelac je bila u nekom restoranu iz kojeg je tvitnula diskriminatorni komentar. U priču se uključio i tzv. “gay lobi” koji ju je i tužio zbog uvrede na Twitteru.

Tviteraš @ClemmRusty morao je policiji objašnjavati što je mislio kad je tvitnuo da je bivšu djevojku trebao prodati u bijelo roblje. Državna služba očito nije shvatila njegov tvit kao šalu, a tehnologiju kao produžetak društvenih aktivnosti i zezanja online. @ClemmRusty pušten je nakon što je objasnio policajcima da se šalio, ali sve više ljudi koji imaju satirične accounte to naglašavaju kako bi dali ljudima do znanja da ih ne shvaćaju u potpunosti ozbiljno.

Ptiček nas je zaključujući svoje predavanje upozorio da ne zaboravimo da nema razlike između offline i online života:

To što radite na internetu ima direktne (pravne) posljedice u offline svijetu!