Internetski oligopol za spas domaćih ‘portala’, zaboravite oglašavanje i samostalnu naplatu!
Hrvoje Mihajlic
18. 10. 2012.
Koliko ste puta bili svjedokom rasprave u kojoj se novinare žale na trenutno stanje u njihovoj profesiji, koju je navodno prvenstveno izazvao zao nov medij zvan internet. Stavi na stranu opću poplavu žutila koje poput kuge jedu i zadnji tračak onoga što se nekad valjda nazivalo novinarstvo, i zapitajmo se - kakvog smisla to konstantno kukanje zapravo ima?
Koliko ste puta bili svjedokom rasprave u kojoj se novinare žale na trenutno stanje u njihovoj profesiji, koju je navodno prvenstveno izazvao zao nov medij zvan internet. Sjećam se primjerice da su temu u Otvorenom koja je bila o ACTA-i, skrenuli na to da jadni novinari zbog interneta više ne mogu prodati novine. Stavite na stranu opću poplavu žutila koje poput kuge jedu i zadnji tračak onoga što se nekad valjda nazivalo novinarstvo, i zapitajmo se – kakvog smisla to konstantno kukanje zapravo ima? Prestanite kukati i stvorite nove potrošačke navike!
Trošak vijesti = trošak papira?
Počnimo od vrlo jednostavnog pitanja. Kada idete na kiosk kupiti dnevne novine (zamislite na trenutak da ste “luzer” koji to još uvijek čini), smatrate li da dajete tih 7 kn kao trošak papira, ili plaćate uslugu koja obuhvaća rad skupine novinara koji se svakodnevno trude izvještavati vas o stanju u zemlji i svijetu. Jako puno ljudi ovdje će vam odgovoriti da cijelu priču gleda kao običan trošak papira, no možemo li im zamjeriti?Ako na internetu možete pročitati doslovno sve kao i u novinama, rješavanjem jednostavne jednadžbe možemo doći do zaključka da u tisku ustvari zaista plaćamo običan papir!
Ovaj proces je potpuno pogrešan iz dva glavna razloga. Kao prvo, vrijeđa samog novinara i novinarsku profesiju, te banalizira njihov rad; a kao drugo, potpuno je pogrešan s aspekta vođenja poduzeća, koje takvim poslovanjem nikako ne može opstati još dugo. Potrošači u cijeloj priču samo nastoje biti racionalni, te ih u konzumaciji isključivo digitalnih izdanja sprječavaju samo stare navike. Više jednostavno nema razloga ostajati na tisku, i plaćati sadržaj kojeg će u pravilu biti sve manje, jer digitalno izdavaštvo nudi puno veću lepezu mogućnosti.
Sve ovo u prijevodu znači da bi novinarske kuće trebale živjeti isključivo od oglašavanja, što tek samo po sebi otvara nove probleme. Sjetimo se samo na žalost propalog tjednika Forum, koji je bio pravi primjer kvalitetnog istraživačkog novinarstva, bez bullshita i žutila koje u današnjem novinarstvu uzimamo zdravo za gotovo. Zaista bih htio biti u krivu, ali bojim se da, osim generalno slabe prodaje (jer ljudi u ovoj državi kao da nemaju vremena za čitanje pametnih stvari), dio poraza leži i u činjenici da je teško prodati oglasni prostor kad otkrijete određene kosture u ormaru svojim potencijalnih najvećih oglašivača. Ovo je definitivno tema sama za sebe, no stavlja određenu “točku na i” kod konstatacije da prihodi samo od oglašavanja definitivno nisu pametan izbor.
No što je onda alternativa? Vrlo jednostavno: generički oglasi i neki oblik naplate sadržaja, kako po kvantiteti, tako i po kvaliteti. Ne vidim razloga zašto za digitalni sadržaj ne bi plaćali barem istim onim principom kao i za “analogni”, iako on nudi puno više mogućnosti.
Primjerice, sadržaj je osim po kvantiteti, dakle da je određene članke moguće pročitati samo uz nadoplati, moguće ograničiti i po kvaliteti. Određen internetski “portal” može imati funkcionalnost da “običnim” korisnicima prikazuje generičke oglase (primjerice Etarget i Adwords) uz ) običan” sadržaj, dok bi “premium” korisnicima uz načelno isti tekst mogao prikazivati kvalitetnije fotografije (veće rezolucije s manjom kompresijom), kvalitetnije video i audio zapise, mogućnost prilagodbe sučelja, i sve to bez oglasa.
Ključ je stvaranje potrošačkih navika, a rješenje oligopol
Naravno da je uvijek moguće naplaćivati i članak po članak, što je kod nas prvi uveo upravo već spomenuti Forum, no to očito nije urodilo plodom. Problem leži prvenstveno u tome da je potrošačima još uvijek čudno kupovati digitalni sadržaj, a onima koji su ga eventualno spremni kupiti, cijena od 2.40 kn je jednostavno bila prevelika. Da je članak bio po kunu (iako daleko od toga da on ne vrijedi puno, puno više), priča bi vjerojatno išla u drugačijem smjeru. Nikola je već pisao da je naplata sadržaja ključna, ali…
Ne mogu vjerovati da ovo pišem, no smatram da bi upravo dogovoreni oligopol u smislu dizanja određene “letvice” u smislu naplate digitalnog sadržaja, u ovom trenutku bila najpametnija ideja. Ne zato da novinarske kuće okrenu veliku lovu, već da se uspostavi određeni sustav vrijednosti i potrošačke navike, a ne toliko oglasa da vam treba barem četverojezgreni porocesor da uopće uspijete pročitati još ono malo teksta kojeg eventualno nađete.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Nino Kristofić
18. 10. 2012. u 2:10 pm
A što s lokalnim portalima/uže specijaliziranim sajtovima? Ostati pri staroj metodi? 🙂
Hrvoje mihajlic
19. 10. 2012. u 11:08 am
Jako dobro pitanje. Logicno bi bilo da i oni idu u tome smijeru, ili barem zaradjuju od oglasavanja dok ne narastu i steknu status i legitimitet (ako ga jos nemaju)
Damir2
18. 10. 2012. u 3:13 pm
Mislim da su generalno ovi savjeti u redu. Ali ta naplata se općenito pokazala vrlo tvrd orah, osim kod par specijalno kvalitetnih medija tipa ‘The Economist’.
Konkretno Piano Media u Slo ima 15 medija za 4.89 EUR što znači da prosječan medij dobije 2.40 Kn po čitatelju mjesečno. Znači za jedan prodani primjerak dnevnih novina na kiosku (7 Kn) potrebno je dati 3 mjeseca sadržaja na Internetu istom tom kupcu. To je mislim naprosto nemoguće financijski izdržati.
Ako digitalni medij ima i 50.000 čitatelja koji plaćaju to je ukupna zarada 120.000 Kn, u principu dovoljno za režije i par novinara. Mislim da će trebati naći neko drastičnije rješenje, ali zaista ne znam kakvo bi to trebalo biti da današnje klince navede da ubuduće plaćaju vijesti.
Jer čudno, ali klinci koji igraju online igrice tipa Playstation Network sasvim spremno plaćaju razne dodatke, nova virtuelna oružja itd. Znači može se ali treba naći pametan način. Mislim da su današnje odrasle generacije izgubljene za naplatu, trebalo bi naplatu graditi na mladima i ponuditi im na njima prihvatljiv način.
Hrvoje mihajlic
19. 10. 2012. u 11:11 am
Super usporedbu si dao. Dlc-ovi se kupuju ko ludi, a novinarski rad svi uzimaju zdravo za gotovo. Problem stvara i spomenuta skala naplate. Vec je toliki nered unesen u sustav da je stvarno tesko odrediti “postenu” cijenu za sadrzaj.
Chande
18. 10. 2012. u 4:06 pm
Digitalni mediji još moraju naći mehanizam naplate, pogotovo kod mikroniša. Premium content, pretplata, oglašavanje – to sve mora biti u mixu. Oligopol je loš za sve jer će se pronaći pojedinci/portali koji će ga srušiti – nema pretpostavke prirodnog monopola (tipa Google ili Facebook) ili gotovo monopola jer je tehnologija relativno jeftina.
Evo malo ozbiljnije o temi:
http://futureexploration.net/Newspaper_Extinction_Timeline.pdf
Uživajte.
Hrvoje mihajlic
19. 10. 2012. u 11:05 am
Super link. Hvala 🙂
Chande
20. 10. 2012. u 9:22 am
Nema na čemu 🙂
Marin
19. 10. 2012. u 9:56 am
Da bi nešto mogao prodavati moraš imati proizvod koji netko želi kupiti, odnosno dodatno platiti. Stanje u medijima kod nas je takvo da se zaista daje 7 kuna za papir, ali ne i za novinarski rad, jer novinarski rad nije prepisivanje i prevođenje ili laičko pisanje o temama koje ne poznaš. Ono što kod nas nude novine je kriminalno, utapamo se u žutilu i temama za koje ne treba ni gram mozga. Hrvatska nema prave, istinske novine i ne ističe, ne cijeni prave, istinske novinare koji znaju samostalno nešto istražiti, koji znaju samostalno napisati pristojan tekst ili razmišljaju svojom glavom.
Nikad, apsolutno nikad ne bih platio mjesečnu pretplatu za web stranice Jutarnjeg, 24sata, Večernjeg, Indexa i mnogih drugih hrvatskih medija. Time bih barem na neki način dao do znanja što mislim o njihovom poimanju novinarstva, kojega se ni ne srame, nego ga priznaju pod izlikom da je to ono što narod želi i da uloga medija ne bi trebala biti educirati ljude, već im pustiti da budu ono što jesu.
Drugim riječima, mi smo svi zapravo u potrazi za cicama i guzicama, a oni nam samo pružaju priliku da ih i dobijemo. Dok je tako, moju kunu neće dobiti.
Hrvoje mihajlic
19. 10. 2012. u 11:04 am
Da se razumijemo – ne bih ni ja platio pretplatu na nase dnevnike (osim mozda vecernjeg), ali bih za forum da je jos ziv. Ideja je povecati kvalitetu kroz sustav vrijednosti koji zaista nesto vrijedi. Imam neki osjecaj da u novinarskim glavama, barem podsvjesno stoji – ovo radim za djabe, pa cu tako i pisati
Marin
19. 10. 2012. u 2:25 pm
Mislim da novinarske glave kod nas nažalost nemaju ni prilike razmišljati, već je stav samog uredništva ili vlasnika portala da nude i guraju “niske strasti”, naslove koji nemaju veze s tekstom ili one s riječima “ekskluzivno”, “prvi saznajemo”, “skandalozno”, “pogledajte ovo”, “pogledajte ono”. Za to angažiraju “jeftinije” novinare koji dobiju zadatak da po cijele dane pronalaze YouTube clipove ili redovito skeniraju naslovnicu Daily Maila u potrazi za tekstovima za koje nije potreban mozak.
I za takve bismo trebali plaćati pretplatu? Čast izuzecima, ima na portalima i stranicama tiskanih dnevnika i onih koje vrijedi pročitati, ali kad se stave u omjer i usporedbu sa smećem koje sve te novine proizvode, radi se samo o jednom malom djeliću sadržaja koji nije dovoljan da me natjera na plaćanje pretplate.
Ili možda ja jednostavno nisam ciljana publika jer ne gutam te žute sadržaje? 🙂
Nino Kristofić
19. 10. 2012. u 5:52 pm
A što će objaviti urednici? Vjerojatno ti je jasno, ali da ponovimo – objave vijest da je Ivo uhapšen i da Simona ide bez torbe u dućan. Druga vijest ima duplo više klikova. Sve je to biznis.
Ima jedna dobra poslovica:
“Osobno najviše volim jagode sa šlagom, no otkrio sam da iz meni neobjašnjivih razloga ribe više vole crve. Zato kad idem na pecanje ne razmišljam o tome što ja volim, već o tome što vole ribe.” (Dale Carnegie)
Ali naravno, ovdje pričamo o plaćanju kvalitetnog sadržaja (a tu opet ne dolaze reklame, samo treba napraviti kompromis).
*Ivo i Simona su izmišljeni likovi
Miro Svrtan
20. 10. 2012. u 4:38 pm
Nazalost to sa naplatom i kvalitetom contenta je zacaran krug. Novine nemaju para za kvalitetni content a nekvalitetni nitko ne zeli placati. Da bilo koji od nasih velikih portala uvede paywall konkurencija bi trljala ruke …
Slovenija je jako dobar pokazatelj zasto to nece raditi kod nas. Pogledaj sve te navedene medije u listi najposjecenijih portala: http://www.moss-soz.si/si/rezultati_moss/obdobje/default.html .Iz top 10 sajtova nema nikoga,
Premalo smo mi trziste za imati kvalitetne medije .. nazalost …
Damir2
24. 10. 2012. u 11:14 am
Po pitanju ove kolektivne naplate nije ni vani bolja stuacija. Npr hrpa velikih od Conde Nasta preko Hearsta itd se udružila i nude 52 popularna časopisa za 10 US mjesečno. Što mu dođe 14 centi po časopisu mjesečno za jednog pretplatnika. To je daleko premalo za bilo kakvu suvislu ekonomsku računicu.