Facebookov porez na (većinom) naivne, umišljene i željne pažnje: Promoted Posts

Nije tajna da Facebooku u zadnje vrijeme i ne ide baš najbolje. Kad kažem najbolje, prvenstveno mislim na malo preuranjeni izlazak na burzu i pad dionice, koji se prvenstveno dogodio zbog činjenice da još uvijek nisu sredili problem s oglašavanjem. Za mrežu koja želi prvenstveno biti mobilna, nedostatak oglasa na mobilnoj verziji je jednostavno nedopustiv.

Facebook umjesto da napravi ovaj logičan korak i implementira oglase u platformu na kojoj i službeno želi graditi budućnost, on se odlučuje na ovaj, u najmanju ruku čudan vapaj za dodatnom zaradom – mogućnost osobnog oglašavanja za samo 7 dolara po “priči”. Izbjegavati ih više nećete!

Svaki proizvod ima svog kupca

Daleko od toga da ovu glupost nitko neće koristiti (ergo – sigurno će donijeti novac), ali zastanimo na trenutak i zapitajmo se koliko će to drugih korisnika živcirati.  Prije nepunih mjesec dana  jedna je djevojka u Nizozemskoj zabunom javno objavila poziv na rođendan, na koji se “onako iz fore” odazvale tisuće ljudi. Ironično, upravo na takve statuse poziva facebookov Abhishek Doshi. Po nekoj bizarnoj facebookovoj logici, ukoliko imate npr vjenčanje, ideja je slike s vjenčanja proširiti na što više ljudi, da svi vide kako je vama bilo na vjenčanju.

Osobno sam upravo zbog ovakvih gluposti odavno pobjegao s Facebooka. Znam da je moje razmišljanje manjinsko i u većini slučajeva čak i devijantno, ali moja logika oko toga jest da u pravilu ne želim gledati fotografije svadbi, krizmi, rođendana, putovanja i novorođene djece poznanika. Ne zbog bilo kakvog jala, već zbog razloga što me takve stvari jednostavno ne zanimaju. Pa kvragu, vrlo često ne želim ni od bliskih prijatelja, ali ih volim dovoljno da stojčki podnesem bol i suzdržim se komentara tih petnaestak minuta dok u toplini nečijeg doma, uz laganu večeru pregledavamo fotografije na nekom ekranu, ili idealno – papiru.

Tko želi biti jači – plaća osobni oglas?!

Ovo što Facebook radi je doslovno parodija određene skupine ljudi koja vjerujem većini naprosto ide na živce.  Upravo bi taj dio priče Facebooku mogao nanijeti više štete nego koristi, jer će se barem malen dio korisnika ipak zapitati – što je meni ovo trebalo.

Treba vam samo fotoaparat, bojler i kreditna kartica

No pogledajmo na trenutak situaciju i s druge strane. Prednost određene financijske injekcije je neupitna, ali gledajući demografiju potencijalnih korisnika dolazimo do još jednog potencijalnog problema. Naime, ova bi usluga mogla zapravo biti najprimamljivija mlađim uzrastima, djeci od 14 do 18 godina, koji u principu imaju dvije velike brige u životu: kako izgledaju i koliko su popularni.

Pogledajte samo domaću društvenu mrežu Trosjed (unaprijed vas upozoravam na količinu fotografija s bojlerima) ili Myspace, koji je pred sam kraj (kažem kraj jer tu “društvenu mrežu više nitko ne shvaća ozbiljno”) imao neusporedivo više “droljastih” maloljetnika i maloljetnica nego talentiranih glazbenika. Spomenuta skupina ima tu neku ugrađenu potrebu dokazivanja u društvu, i ova bi usluga mogla biti baš za njih – još samo kada bi je mogli i platiti.

Upravo zato, ovo nije toliko nelogičan korak s poslovne strane, koliko s vremenske. Jednog dana, kada će svaki od nas imati Facebook čip pod kožom, uključujući i maloljetnike čiji će čip biti linkan na čip roditelja, odnosno njihov tekući račun – tada već možemo govoriti o ovim, zasada još uvijek prilično neprimjerenim uslugama.

No čak ukoliko se već spomenuti nezadovoljni korisnici i udluče na neku akciju, to će najvjerojatnije biti jednostavna deaktivacija profila, što je prilično radikalan i samim time malo vjerojatan potez. Konkurencija (slobodno čitajte Google Plus) ne radi ovako čudne poteze, ali je njezina uloga u cijeloj priči toliko marginalna da ju se ne isplati čak ni spominjati. Čini se da će se korisnici Facebooka jednsotavno morati pomiriti da će im se dio stvari koje su inače izbjegavali, ovaj puta gurati pod nos. Još jedan gadan #firstworldproblem.